Vesna Alaburić: “Iskreno se nadam da naša sudska praksa neće odobriti dokidanje izravnih radijskih i televizijskih emisija te novinskih konferencija i da neće učiniti odgovornima medije za pojedine klevetničke izjave pojedinih kandidata za državne funkcije. Ne mogu naprosto zamisliti da nam se država pretvara u takav komunikacijski prostor.” Vesna Alaburić
“Žele li da novinari moraju izbjegavati izvještavati o onome što se govori u predizbornim kampanjama, koje znaju biti vrlo oštre?” – pitanje je koje je postavio predsjednik HND-a ZdenkoDuka nakon što je RTL nepravomoćno kažnjen s 50 tisuća kuna jer je uživo prenio predizbornu izjavu premijera ZoranaMilanovića koji je, prema mišljenju suda, oklevetao gradonačelnika Zagreba MilanaBandića.
“I kad sam rekao da je to klijentelistička družina, da Zagreb treba očistiti od korupcije – to sam mislio i to mislim i dalje. To je klijentelizam, to je korupcija”, kazao je premijer u spornom intervjuu uživo, i potaknuo popriličnu lavinu sudskih tužbi iz smjera Bandićevog odvjetnika Krešimira Krsnika. Osim RTL-a, tuženo je i pola tuceta HTV-ovih urednika i novinara jer je Milanović slične opservacije iznio u intervjuu za nacionalnu televizijsku kuću. Ništa bolje nije prošao ni riječki Novi list, čiji je glavni urednik također tužen, kao i novinar koji je napisao vijest u kojem su sporne rečenice citirane. Tužbe iz nekog razloga nisu upućene na adresu klevetnika, u ovom slučaju premijera, već u smjeru onih koji su bez intervencija doslovno prenijeli njegov govor.
Na taj se način Bandić, čovjek poznat po poslovičnoj nevoljkosti da (uživo) odgovara na novinarska pitanja, odlučio razračunati s medijima jer su njegovi politički oponenti na pitanja odgovarali. S obzirom na ovu, po mnogima, skandaloznu presudu, nije pametno sumnjati da bi i drugi navedeni slučajevima mogli okončati na isti način.
“Općinski građanski sud u Zagrebu ovom se presudom opredijelio za cenzuru a protiv novinarskih i medijskih sloboda”, navodi Zdenko Duka, dodajući kako mediji zbog informativnih obveza koje imaju prema javnosti katkad ne samo da ne mogu nego i ne smiju izbjegavati točno citirati ono što javne osobe, a pogotovo najmoćnije, govore jedne o drugima. “Intervju je vođen u doboroj vjeri da informira gledatelje. Pogotovo ono što izgovori premijer ili predsjednik države ima posebnu važnost i teško je izbjeći citat, i onda kad se izjava može činiti kontroverznom. Kad neka značajna javna osoba govori o drugome, način na koji to ona govori, kazuje isto tako nešto i o njemu koji to kazuje”, ističe prvi čovjek HND-a.
Odvjetnica specijalizirana za medijsko pravo Vesna Alaburić nije željela komentirati presudu jer je nepravomoćna. No, smatra kako odgovornost novinara i medija za uživo prenesene izjave visokih državnih dužnosnika o temama od javnog interesa ne bi smjela postojati u razdoblju predizborne kampanje.
Milan Bandić, gradonačelnik u ratu za vlastitu čast (foto: Zagreb.hr)
“Političke kampanje same po sebi podrazumijevaju da ćete atakirati na svoje političke protivnike, da ćete o njima iznositi negativne vrijednosne sudove. Zato je pravni standard u temi slobode izražavanja da za političke kampanje vrijede posebna pravila koja dopuštaju mnogo više u odnosu kad nema kampanja”, istaknula je odvjetnica Alaburić, zapitavši se također što bi se u vrijeme nadolazeće predsjedničke kampanje moglo događati medijima i novinarima.
“Mogli bismo biti u situaciji da kandidati jedni o drugima iznose strahovite klevetničke tvrdnje, a da mediji nemaju pravo o tome obavještavati jer bi mogli biti izvrgnuti nekakvoj naknadi štete. Stavljanje odgovornosti pred medije za izjave političara može za posljedicu imati sprečavanje građana da u izvornom obliku čuju izjave državnih dužnosnika u nekim situacijama, gdje su prisutna provokativna pitanja i gdje se može vidjeti kako oni reagiraju u tim situacijama. Dolazimo tako u jednu potpuno paradoksalnu situaciju koja je nepomirljiva s temeljnim načelima slobode medija”, poručuje Alaburić.
Mediji, kaže, u nekim slučajevima snose odgovornost za izjave svojih sugovornika, ako je, primjerice, riječ o govoru mržnje. “Kad intervjuirate nekoga za koja se unaprijed zna da ima diskriminirajuće stavove o nekoj društvenoj skupini ili širi govor mržnje i ako se takav sadržaj pronosi na način koji se objektivno može smatrati promoviranjem nedopuštenog govora mržnje, onda mediji mogu biti odgovorni. Međutim, konkretna izjava Milanovića o Bandiću ne spada u govor mržnje”, ističe Vesna Alaburić.
Glavni urednik Novog lista Branko Mijić, kojega tek čega sudski postupak zbog Bandićeve tužbe, smatra da je nepravomoćna presuda RTL-u klasični udar na medije.
“Svima je jasno da svi mediji u Hrvatskoj nakon ovakve presude mogu zatvoriti vrata. Ovo govori o razini našeg pravosuđa koje je nizom presuda potvrdilo da uopće ne razumije što su to medijske slobode, mediji ili sloboda javne riječi”, kaže Mijić, dodajući da je potpuno apsurdno da se u Hrvatskoj 2014. godine koja je u EU, događa da se novinari, odnosno medijske kuće na ovaj način novčano kažnjavaju, čime se u pitanje dovodi njihov financijski opstanak.
Osim određene reakcije HND-a, Mijića je začudio izostanak reagiranja ostalih medijskih i intelektualnih krugova u Hrvatskoj, počevši od nevladinih organizacija koje bi, kaže, od ovakvog presedana trebale napraviti prvorazredan slučaj. “Kad se zbroji ona presuda za sramoćenje Slavici Lukić s ovom presudom, mislim da se može konstatirati kako je Hrvatska na dobrom putu da završi u skupini zemalja koje ne trebaju medije i koje ne gaje odveć veliki demokratski poredak”.
Naši sugovornici se slažu i da bi ovakav sudski epilog, pretvori li se u pravomoćnu presudu, mogao potaknuti i druge državne dužnosnike, političare i javne osobe da od medija potražuju izdašne novčane sume, jer ih na taj način mogu puno lakše dobiti nego kad bi tužili one koji možebitno kleveću, u ovom slučaju premijera zaštićenog imunitetom.
“Iskreno se nadam da naša sudska praksa neće odobriti dokidanje izravnih radijskih i televizijskih emisija te novinskih konferencija i da neće učiniti odgovornima medije za pojedine klevetničke izjave pojedinih kandidata za državne funkcije. Ne mogu naprosto zamisliti da nam se država pretvara u takav komunikacijski prostor”, kaže na kraju Vesna Alaburić.