Godišnji izvoz Hrvatske u CEFTA-zemlje iznosio je 540 milijuna eura, a sad joj prijeti gubitak i do 100 milijuna.
Hrvatskom gospodarstvu u srpnju se, ulaskom u Europsku uniju, otvorilo tržište koje broji pola milijarde ljudi, pruža neslućene prilike za snalažljive i konkurentne, poslovno snalažljive, no i krije brojne opasnosti.
Na drugoj strani, Hrvatskoj se zatvorilo znatno manje tržište, ono koje je okupljalo zemlje potpisnice Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini, poznatijeg kao CEFTA, no koje je toj državi bilo vrlo visoko na poziciji izvoza. Hrvatska je prošle godine najviše izvozila u Italiju i Njemačku, te u zemlje CEFTA-e, a među njima najviše u Bosnu i Hercegovinu.
Samo je prošle godine Hrvatska u zemlje CEFTA-e izvezla robe u vrijednosti oko 540 milijuna eura, a u Hrvatskoj gospodarskoj komori već su priznali kako bi gubitak kompanija zbog „napuštanja susjeda“ mogao iznositi i petinu tog iznosa.
Stoga bi se ukidanje povlastica Hrvatske da na tržišta BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Albanije i Moldavije svoje proizvode izvozi s nultom ili nižom carinom, kako je to bilo i prije nego je napustila njihovo društvo, moglo pokazati vrlo neugodnim za hrvatsko gospodarstvo, a posebice izvoz.
Ekonomski institut iz Zagreba upozorio je u povodu izdavanja najnovijeg broja publikacije Croatian Economic Outlook Quarterly kako bi „gubitak tržišta članica CEFTA-e na hrvatsku međunarodnu razmjenu mogao imati veći učinak nego što se mislilo“ uz dodatak kako je „neizvjesno kojom će se brzinom hrvatski izvoznici prilagoditi novoj situaciji“.
Prognoze ekonomskih analitičara o tome koliki će biti gubitak povlaštenog statusa na tržištima CEFTA-e uglavnom se podudaraju, pa tako pojedini procjenjuje kako bi to moglo biti i oko 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagreb nešto optimističniji. Po njemu, negativni učinak bit će oko 0,4 posto BDP-a.
„Iako još čekamo prve podatke, odnosno rezultate prvog mjeseca u kojem smo tehnički izašli iz CEFTA-e, odnosno ušli u EU, već se u lipnju dalo naslutiti da će negativni učinci po Hrvatsku biti znatno negativniji nego što se procjenjivalo. Još dva-tri mjeseca prije ulaska u Uniju počeli su se mijenjati trgovinski tokovi, a razmjena sa zemljama CEFTA-e bila je sve slabija“, rekao je Lovrinčević za Al Jazeeru.
Prilika za neke druge ‘igrače’
Podsjetio je kako se povećao uvoz prehrambenih proizvoda velikih firmi pod robnih markama iz Mađarske, ali i drugih država koje nisu u CEFTA-i, što ukazuje i na trend koji bi mogao uslijediti. Po njemu, zbog smanjenog hrvatskog izvoza, posebice prehrambenih proizvoda, neće profitirati BiH i Srbija.
„Ta će tržišta, kao i hrvatsko tržište, zauzeti europske države koje nisu članice CEFTA-bloka, dakle uvjetno rečeno ‘treće zemlje’ i posve drugi igrači“, prognozira Lovrinčević.
I ekonomski analitičar Guste Santini sluti kako bi u Hrvatskoj moglo biti „vrlo velikih razočarenja“ činjenicom da je hrvatsko gospodarstvo 1. srpnja jedna vrata otvorila, a druga zatvorila.
Oštro počinje svoju analizu riječima da je sve što se dogodilo riječima kako je „sve to jedan klasičan slučaj nepripremljenosti Hrvatske za bilo kakve promjene, usprkos činjenici da je imala 10 godina pregovora za ulazak u EU“.
„Najviše bi mogli biti razočarani oni koji se bave trgovinom, pri čemu je Hrvatska u okvirima CEFTA-e imala određene rezultate i u čemu je imala izvoznu orijentaciju. To su manje-više marke koje su prepoznatljive iz bivšeg sustava, koje su ostale usađene u glavama ljudi, a percepcija je prema njima pozitivna. Sad se preko noći stvari mijenjaju, to sad postaje nešto sasvim drugo i tu će najvjerojatnije, s obzirom na nesposobnost prilagođavanja, stvari puknuti ili će se ta industrija dislocirati u neku od CEFTA-zemalja“, najavljuje Santini u razgovoru za Al Jazeeru.
Na činjenicu preseljenja pogona u BiH ili Srbiju, odnosno neku drugu susjednu zemlju, ukazuje i Željko Lovrinčević, no i govori o jednom drugom trendu – okrupnjavanju.
„Definitivno je novi trenutak okrupnjavanje, odnosno preuzimanje Merkatora od strane Agrokora, pa će postojati integrirana trgovina i otvorit će se novi kanali distribucije. To može djelovati u suprotnom smjeru, otvarajući police, čime bi se mogao kompenzirati negativan učinak izlaska iz CEFTA-e“, konstatira Lovrinčević.
Umjesto brendova kupuju se robne marke
Vraćajući priču na brendove o kojima je govorio Guste Santini, Željko Lovrinčević primjećuje i kako postoji tendencija pada prodaje tih i takvih proizvoda te povećanja prodaje robnih marki što je uvjetovao sve niži standard građana.
Skoro svaki veliki trgovački lanac ima svoje robne marke, pa građani zbog osiromašenih „kućnih budžeta“ zanemaruju brendove. Na Zapadu ti brendovi, dodaje, nisu prepoznatljivi.
Logičnim se postavlja i pitanje može li Hrvatskoj gubitak CEFTA-tržišta zamijeniti ono mnogo veće i bogatije, a to je svakako europsko, no obojica sugovornika odmahuju rukom.
„Priča o tržištu od 500 milijuna ljudi je priča za razvijene, za osposobljene i prilagođene. Od tri faze podjele u kapitalizmu – proizvodnje, prodaje i marketinga, Hrvatska nije još došla ni do prodajne funkcije i misli se da je sve u proizvodnji i da je bitno samo proizvoditi. Nije to samo problem Hrvatske, nego i svih nerazvijenih zemalja“, konkretan je Santini.
Po Lovrinčeviću, Hrvatska je ulaskom u EU s jedne strane profitirala otvaranjem granica i lakšim pristupom jadranskim destinacijama za turiste, no i s druge strane izgubila kad je CEFTA, a samim tim i izvoz u pitanju.
Uz upozorenje kako je i inače imala problema s konkurentnošću izvoza, odnosno da nema brendiranih proizvoda za europsko tržište, te procjenjujući „realni pad robnog izvoza za pet posto ove godine“, ipak vjeruje da će to biti kompenzirano turističkom sezonom.
Na kraju, jednodušna je ocjena poznavatelja ekonomskih kretanja kako će sve se slomiti na leđima radnika, jer će mnogi od njih, posebno u prehrambenoj i prerađivačkoj industriji te transportnim djelatnostima, ozbiljno strahovati za svoja radna mjesta – i zbog ulaska u EU, i zbog napuštanja CEFTA-e, ali i otvaranju pogona u susjednim zemljama.
Zapravo, u Hrvatskoj ništa novo, tvrde stručnjaci – nezaposlenost bi u njoj uskoro, po procjenama Ekonomskog instituta, mogla premašiti 20 posto, osobna potrošnja još će se smanjiti, a pad BDP-a dosegnuti 0,9 posto. Iduća godina, konačno, mogla bi donijeti pozitivne pomake.
U ime Hrvatske, o problemima sa susjedima pregovara Europska komisija, no teško da će biti u mogućnosti pomoći ako se unutar najmlađe članice europskog društva stvari ne pokrenu vlastitim snagama.
Izvor: Al Jazeera
