Trgovina s Karamarkom: Kosor na putu potpunog uništenja HSLS-a

Bio je to fijasko bontona, jer dok su se smjenjivali filozofi i znanstvenici govorima o temi, gospodin je Kosor, na opće zaprepaštenje slušateljstva, održao govor o postulatima ekonomskog i društvenog liberalizma. Zanemarivši sve druge liberalne doktrine, aktualni se predsjednik usredotočio na ekonomski liberalizam čikaške škole i društveni utilitarizam kakav bismo, recimo, našli u djelima Johna Stuarta Milla. Ni traga hrvatskoj liberalnoj tradiciji i vigovskom načinu promišljanja kakav je gajio onaj (kao i većina osnivača HSLS-a sada već davne 1989. godine) u čiju je čast toga trenutka trebao govoriti.Vrhunac je tragedije, uvjeravaju me oni koji su još članovi, to što se niti tako proklamirane političke platforme Darinko Kosor nije držao. Manira “door to door” trgovca, čini se, moderna je u političkom ozemlju ove zemlje ovih godina.Ovom dogodovštinom započinjem kako bih pokazao doktrinarnu devalvaciju organizirane liberalne misli u Hrvata, kada već o kadrovskoj nitko pametan, u ovoj zemlji, ne može imati visoko mišljenje. Izuzev nekoliko svijetlih primjera poput spomenutoga Gotovca ili, recimo, Hrvoja Vojkovića, koji je odbio promijeniti stranku kada se stvarala Libra, a HSLS izlazio iz Račanove vlade, HSLS i nije imao mnogo dosljednih liberala. Trebalo bi nam još mnogo prostora kako bismo nabrojali sve te zoriće i livaje koji su proistekli iz HSLS-a i kasnije LS-a (o Libri ne treba trošiti riječi, na toj je platformi i nastala) te obogatili uhljebničku kadrovsku strukturu kako HDZ-a tako i SDP-a.

U tom se kontekstu dogodio i novi K und K (Karamarko i Kosor) sporazum. Mogli bismo reći kako je Darinko Kosor ponešto od tih zorića i livaja naučio tijekom godina, jer dok je još donedavno koalicije kovao s Tomcem i Tuđmanom juniorom, Bandić i Karamarko su doktorska disertacija političke trgovine. Kosorova računica je jasna: prije nego li HEP isključi struju na Zrinjevcu bilo je potrebno ukrcati se na pobjednički brod. Doduše, nije jasna računica HDZ-a koji gotovo pa može imati štetu od ovakvog nepotrebnog koalicijskog partnera. Desnica bi se mogla okrenuti Milanu Kujundžiću i Savezu za Hrvatsku, naime.

Doista, koja je potreba, od Bandića eutanazirane, kritike društva u smjeru slabe države kada su Klaus-Peter Willsch i Domagoj Ivan Milošević i bez HSLS-a, uz pomoć IFO instituta (o čemu sam u ponedjeljak pisao), projektirali sasvim pristojno smanjenje države uz pomoć buduće tehnokratske vlade?

Darinko Kosor, u takvoj vladi, nudi svoga ekonomskog stratega Josipa Budimira. Iako priznati stručnjak koji bi ovoj državi znanjem mogao pomoći, analitičare čudi odsustvo reakcije gospodina Budimira na ovakav vid „prostitucije“ njegovim imenom. Jer čak i ukoliko se ta nova vlada odmakne od ideoloških pitanja prošlosti i počne raditi kvalitetno u smjeru spomenutog projekta, Josipu Budimiru uvijek će ostati teret političkog pokrića od otprilike 1 posto. Iskustvo nas, upravo na primjeru nekih liberala s takvom ili sličnom podrškom, uči kako takvi kandidati ili budu marginalizirani ili instrumentalizirani.

U redovima simpatizera i članova probudili su se neki stari duhovi. Podijeliše se na Gotovčeve i Budišine sljedbenike. Oživjele su nikada do kraja razriješene nesuglasice iz 1997. godine. Mnogi tako u ovoj koaliciji vide nastavak Budišine politike koaliranja, ta Dražen se Budiša u Vlak slobode ukrcao kao od Pašalića predloženi Tuđmanov nasljednik, a Karamarko se trudi Hrvatsku retuđmanizirati.

Također, podsjećaju nas i na dogovor Vlade Gotovca s HDZ-ovom vlašću glede konstituiranja Ustavnoga suda. Ali, zar je situacija potpune bespotrebnosti uzrokovana višegodišnjom devalvacijom organiziranog liberalnog djelovanja identična sprječavanju paralize države zbog nemogućnosti konstituiranja Ustavnoga suda, uslijed kranje neodgovornoga bojkota dijela oporbe?

Konačno, moralnim i dosljednim kadrovima nikada previše bogata organizirana liberalna scena u nas, s do prostakluka osiromašenim doktrinarnim kvazipokrićem, po mom mišljenju, nije zavrijedila biti spašena čak niti od stranke optužene, i djelomično osuđene, za kriminal, kakva je HDZ.

Pitaju me, na kraju, što bi u ovim okolnostima učinio Vlado Gotovac? Pokušat ću nagađati. U ovim okolnostima, jedina bi mu mogućnost bila ugasiti svjetlo i otići u Imotski s prijateljima razglabati o danima kada je hrvatska liberalna tradicija, vigovska misao i elementarna dosljednost u ovoj zemlji nešto značila.