Kad bi, hipotetski govoreći, Zoran Milanović ili netko takav uživo kazao da je Đuro Sessa papak, onda bi, rukovodeći se logikom presude protiv RTL-a, oklevetani & uvrijeđeni subjekt znatno lakše i brže mogao utržiti svoja duševna oboljenja tužeći medije, umjesto onoga koji je opservaciju iznio. Takva logika ima i čvrsto financijsko uporište.Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa godinama izigrava najodlučnijeg borca za zaštitu digniteta onih čije ime nosi udruga kojom predsjeda. Riskirajući mogućnost da se zamjeri poduzetničko-političkoj oligarhiji i njihovim medijskim egzekutorima, Sessa ustrajno istupa u ime svih nezaštićenih i deprivilegiranih nositelja drvenog malja i poliesterske toge. Ne prođe tjedan a da ne odštanca nekakvo reagiranje, priopćenje ili ispravak netočnog navoda u kojem kirurški preciznim pravničkim leksikom, isukanim iz korica hrvatskog Ustava i važećih zakonskih rješenja, stane ispred ugroženog suca, braneći ga od višeglavih nemani koje se obično odazivaju na ime “nedopustivi politički pritisak na sudove”, “nedopustivi medijski pritisak na sudove” ili “nedopustivi političko-medijski pritisak na sudove”:
U prošlotjednom reagiranju Sessa je optužio medije i pojedine stručnjake da vrše nedopustiv pritisak na sutkinju Vanesu Brizić Bahun zato jer su kritizirali njezinu presudu protiv RTL-a, koji je sada dužan platiti 50 tisuća kuna globe zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Sutkinja je RTL proglasila krivim jer je tamo premijer Zoran Milanović u recentnoj predizbornoj kampanju uživo kazao za Bandića i njegove pobočnike: “To je korupcija i klijentelizam. Zagreb treba očistiti od toga“.
Nedavno je Bandić počeo postupak protiv HTV-a zbog slične Milanovićeve izjave, a uskoro će ga inicirati i protiv Novog lista, koji je ove citate prenio. Stručnjaci su, u najkraćem, konstatirali kako je malčice nevjerojatno da se mediji financijski kažnjavaju za doslovno prenošenje izjava političara u vrijeme predizborne kampanje i da će, nastavi li se, ovakva praksa za posljedicu imati ukidanje i pojedinih novinskih formi, poput intervjua uživo, live konferencija za štampu ili radijskih prijenosa godišnjeg skupa Udruge hrvatskih sudaca… Strahuju, naime, da bi se i drugi hrvatski uglednici mogli okuražiti pa, umjesto klevetnika, tužiti medije koji su prenijeli sporne riječi.
Đuro Sessa: Zašto devedesetih godina nije prosvjedovao zbog “napada“ koji su “prijetnja svim sucima“? (ytb-prtsc)Kako bi to izgledalo u praksi? Kad bi, hipotetski govoreći, Milanović ili netko takav uživo kazao da je Đuro Sessa papak, onda bi, rukovodeći se logikom ove presude, oklevetani & uvrijeđeni subjekt znatno lakše i brže mogao utržiti svoja duševna oboljenja tužeći medije, umjesto onoga koji je opservaciju iznio. Takva logika ima i čvrsto financijsko uporište: s obzirom na činjenicu da bi Milanovićevu ili nečiju drugu hipotetsku izjavu da je Đuro Sessa papak prenijelo više od jednog medija, to bi automatski značilo multipliciranje profita!
Sessa je, međutim, objavio reagiranje u kojem njegova udruga ima ponešto drugačije stajalište o tematici:
“Makar se u javnosti želi nametnuti teza da suci promoviraju cenzuru u novinarstvu, ovakvi napadi na suca kao što ga je sada doživjela sutkinja Vanesa Brizić Bahun u stvari su prijetnja svim sucima da, ako se ikada drznu nekog novinara ili medijsku kuću proglasiti odgovornom, bit će bez milosti napadnuti pa se tako u stvari stvara ozračje autocenzure ne među novinama, već među sucima”, navodi se u priopćenju Udruge hrvatskih sudaca, odakle ističu kako se svaka presuda kao javna činjenica može i treba komentirati jer samo tako presude dobivaju svoj autoritet i ocjenu vrijednosti. No, “gospodari javne riječi” od “saborskih zastupnika, novinskih komentatora do predstavnika novinarskog ceha” zaboravljaju da “ne smiju paušalno i iskrivljeno govoriti o presudi bez da se javnost upozna sa svim razlozima zbog čega je sud neku presudu donio”, priopćio je UHS.
Mjesec dana prije, u Večernjem listu je objavljen intervju s predsjednikom Županijskog suda Ivanom Turudićem. Osim što je Turudić tom prigodom zavodljivim tonom obznanio da je spreman za ulazak u HDZ, ili da je spreman na to da HDZ uđe u njega, sasvim svejedno, predsjednika Vlade je nazvao “boljševikom” i “monarhom”, odnosno bahatom neznalicom, u svakom slučaju čovjekom koji više od ikoga napada pravosuđe, rušeći tako sakralnu trodiobu zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti… Zamoljen da komentira ovakve Turudićeve izjave, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa kazao je kako ne vidi ništa sporno u njegovim istupima! Štoviše, u izjavi za Novi list dodao je kako se slaže s Turudićem da Milanović nedopustivo nastoji utjecati na pravosuđe!
“On (Turudić) je odgovarao na postavljena pitanja, pa bi se moglo reći, kakva pitanja takvi odgovori”, poručio je Sessa na koncu.
Premda bi čitateljima ovaj zadnji citat mogao zvučati dosta maloumno, takve bih odmah upozorio kako je riječ o argumentaciji koja samo ukazuje na konzistentnost javnih istupa UHS-a i njegovog predsjednika. Njime se potvrdilo kako UHS drži da subjekti javnog govora u niti jednom slučaju nisu krivi što pričaju budalaštine, nego novinari koji postavljaju “takva pitanja“. Budući da je argumentacija dosta priprosta, približimo je pučkim dosjetkama: za Sessu ne postoje glupi odgovori nego samo glupa pitanja! Odnosno: nije Turudić odgovoran za to da premijera naziva boljševikom, jer u toj izjavi ionako nema ništa sporno, već je, odluči li netko podnijeti tužbu, odgovoran medij koji je takvu imbecilnu poruku odlučio prenijeti. A ako se medijska kuća pritom kazni zbog Turudića, pa javnost ukaže na skandaloznu narav takve presude, onda će Sessa u ime UHS-a odštancati priopćenje u kojem će ukazati na nedopustive “napade na suce“ od strane “gospodara javne riječi“ koji “paušalno i iskrivljeno govore o presudi“.
Što? Ovakav scenarij vam se čini nerealnim? Uzmimo onda neki drugi primjer, koji će još plastičnije objasniti problematiku: recimo da se, primjerice, premijer osjetio uvrijeđenim na Sessinu ničim argumentiranu konstataciju Novom listu kako Milanović krši trodiobu vlasti i utječe na pravosuđe. Milanović bi u tom slučaju lagodno mogao tužiti Novi list jer je tamo prenesena Sessina izjava, premda je Novi list djelovao u dobroj vjeri da čovjek Sessinog ugleda neće zlouporabiti njihovu očiglednu naivnost. Kad bi ga potom netko zamolio da komentira hipotetsku činjenicu da je Milanović tužio novine zbog njegove izjave (i dobio spor), Sessa bi vjerojatno slegnuo ramenima, uz lakonski odgovor: kakva pitanja takvi odgovori!
Za UHS, shvatili ste, nije ni bitan predmet spora ni razlozi zbog kojih javnost reagira na ovakve presude, već im je jedino bitno u svakom slučaju štititi svoje članove, koliko god to ponekad izgledalo nemoralno i cinično. To bi samo po sebi bilo legitimno, da UHS takav stav ne prikriva pozicijom nekakvog društvenog arbitra koji zastupa vjerodostojnost svoje struke te samim time jednakopravnost i pravnu dosljednost za sve slojeve društva, a ne samo uske interese kaste koju nominalno zastupa. Ovako ispada da kad netko kritizira pojedine sudačke odluke, pa makar i s apsolutno opravdane strane, onda je to “nedopustiv pritisak na suce”, ali kada sudstvo, utjelovljeno u predsjedniku Županijskog suda, putem medija kritizira politiku u koju tako evidentno i nedopustivo nastoji penetrirati, onda je to sasvim normalno: jer, hej, nije Turudić kriv što narušava trodiobu vlasti i iznosi uvredljive tvrdnje prema drugim javnim osobama – krivi su novinari što mu postavljaju takva pitanja!
Gotovo identičan cinizam imali smo prilike vidjeti prije nekoliko godina, kad su upravo Sessa i UHS pozvali Predraga Matvejevića da se ispriča jer je “obmanjivao međunarodnu javnost“ i štetio “ugledu Hrvatske“ tvrdeći da je osuđen na zatvorsku kaznu, premda je slučaj otišao u zastaru. Sud ga je naime osudio na uvjetnu kaznu jer je talibanom i kvislinškim piscem nazvao Milu Pešordu, kao odgovor na Pešordinu opservaciju iz devedesetih da je Abdulah Sidran, tada u okupiranom Sarajevu, “posrbica gori od Srba”. Sessa je Matvejeviću prigovorio kako se namjerno nije žalio na presudu (!)dovevši time hrvatsko pravosuđe, a i samu Hrvatsku na međunarodni stup srama. Pogledajmo tu divnu argumentaciju u kojoj se prednost pred odgovorima opet daje pitanjima: ni u ovom slučaju, dakle, nije bio toliki problem dosta značajan odgovor međunarodne intelektualne javnosti na svinjariju od presude, koliko činjenica da je Matvejević u pitanje doveo ugled Hrvatske!
Kad se već prisjećamo devedesetih, treba zamijetiti kako UHS, uostalom, u zadnje vrijeme nešto dosta često zbori o utjecaju izvršne vlasti na sudbenu. Kad je, međutim, za vrijeme režima Turudićevog idola Franje Tuđmana obavljeno temeljito etničko čišćenje nad njegovom strukom, ni Đuro Sessa ni njegova udruga ni slovca nisu zucnuli glede utjecaja politike na sudstvo. Sessa je tad obnašao dužnost dopredsjednika UHS-a.
Zašto tih godina nije prosvjedovao zbog “napada“ koji su “prijetnja svim sucima“? Dobro, ne baš prijetnja svim sucima, već samo onima koji su bili Srbi i “posrbice gori od Srba“? Zato jer nije vidio ništa sporno u tome s obzirom da je pravda slijepa?