Sve manje ljudi ima posao, što god rekla silovana državna statistika

Slično je učinio i Karamarko. Gledam to dvoje političkih naturščika kako se muče složiti koju suvislu rečenicu i mislim si da bi jedan prosječan školarac složio bolji sastavak na temu socijalne situacije i obespravljenosti hrvatskih građana. Da ne govorim o ekipi s Lidrana. Ti bi ih pojeli za užinu tijekom velikog odmora. Kolinda govori o tome kako to više ne može gledati, čitati o tome, slušati, kako je vrijeme da se promijeni sve na bolje. Frcaju patetične izjave koje ne bi popušilo ni dijete u vrtiću. Gledam tu naivu koju nam prodaju pod istinski hrvatski proizvod i mislim si da nam još samo fale Zvončica i Petar Pan koji letuckaju oko umilne kandidatkinje i potvrđuju autentičnost njene izjave.A Karamarko, taj čovjek kao da je ispao iz neke predstave apsurda i ne zna u koji svijet je došao. Za oboje se vidi da nemaju nikakvu viziju niti plan kako ovu zemlju izvući iz problema. Skupila se ekipa obećanovića s desne strane i nada se da će pobijediti obećanoviće s lijeve. U centru čeka Čačić u nadi da će ih oboje pregaziti. A građani? Građani se konfrontiraju, svrstavaju i uporno broje krvna zrnca jedni drugima, raspisujemo referendume i mislimo kako ćemo promijeniti svoj usud. E, nećemo.Nedavno gledam Smojino ”Malo misto”. U fokus mi uđe jedan prizor gdje lik čita novine iz doba stare Jugoslavije. Čita kako je jedno ministarstvo odlučilo kupiti stotinu novih limuzina jer su neophodne za normalno funkcioniranje resora. Sto godina kasnije, jedno hrvatsko ministarstvo najavljuje kupnju tisuću i nešto novih automobila. Sad vidimo koliko smo napredovali i koliko je narod bitan ovim političarima. Bio to Karamarko ili Milanović, na ovim prostorima građani će biti ona stranka koju svi muzu i gaze. Kad nema rezultata, a traže se neki dokazi u pomacima u gospodarstvu, onda slijede friziranja.

Prvo gdje se gleda jest statistika s tržišta rada. Lumeni su se domislili kako će zeznuti napaćeni nezaposleni narod i postrožili su kriterije po kojima se svaka četiri tjedna od prijave na burzu mora ponovno javiti. Zakasniš li, onda te brišu iz evidencije i manje je prijavljenih nezaposlenih. Naravno, mnogi nisu znali za tu caku od četiri tjedna već su po staroj navici dolazili jednom mjesečno što je bio prefleksibilan odnos spram rigoroznog i tim postupkom uvrijeđenog sustava koji se tako ”trudi” pronaći tim nezahvalnicima posao. Iako ove godine imamo osjetan pad u sezonskom zapošljavanju, dogodio se apsurd da HZZ bilježi pad nezaposlenih. Akciju birokratskih lumena smo maloprije objasnili. Mene zanima zašto se ne vodi i paralelna statistika stvarno zaposlenih u realnom i javnom sektoru, pa da vidimo pravu činjenicu o nezaposlenima u Hrvatskoj. Teško da će se to dogoditi u zemlji vječnih političkih oportunista. Njima je svima bitno sjesti u dobro plaćenu fotelju, neki nadzorni odbor i podijeliti resore s kojima će upravljati. Pritom nije važno koliko si sposoban već koliko si podoban. Svi su isti, i SDP i HDZ i netko treći.

Pravi primjer tomu je Kerum. Željko je pravo i realno oličenje hrvatskog političara; ništa ne radi, ne dolazi u Sabor i uredno svaki mjesec podiže plaću. Pritom mu se živo fućka što se događa u njegovom vilajetu. Zbog te njegove ”aktivnosti” mogli bi mu pripisati najmanje odgovornosti za sadašnju situaciju. Ništa ne radi, pa za ništa nije ni kriv. Slično bi mogli pomisliti i za Karamarka jer i on je tek nekoliko puta navratio u Sabor, i kad navrati nema što za reći jer jednostavno ni ne zna što bi rekao. Najjači mi je bio kad je prozvao Vladu da mora riješiti situaciju s Inom i zaustaviti prodaju rafinerije. Gledam ga kako u potpunoj amneziji zaboravlja da je novonastalu situaciju upravo zakuhao HDZ sa Sanaderom na čelu.

Svi bi htjeli oprati ruke, no mi, za razliku od njih, itekako dobro pamtimo. Onda uleti Vrdoljak i priprijeti Mađarima da ako se ne zbroje da će imati posla s njim. Ma tko si im ti?! Prodat će je ili ugasiti tako lako kao da je riječ o nekoj garaži. Ivo Josipović je samo u jednom bio u pravu kad je rekao da će se sve vidjeti kad Kitarović progovori. Dok ovo pišem nju taman šminkaju za gostovanje kod Ace Stankovića. Pokazala je da nema što za reći.

Dok nam prodaju naivu i brišu nas iz evidencije, dok nas sažalno patroniziraju, nemamo pravo očekivati čudo. Na ovim prostorima, koliko god obećavali bez plana i vizije, gospodarskog čuda nije bilo nikad.