Nije od tada prošlo mnogo, gotovo istovjetan obrazovni sustav, a tek jednim predmetom više i nekolicinom ukinutih, kaže Europska komisija neki dan. Sustav je uzaludan jer ne daje rezultate. Trošeeći ogroman novac na javno obrazovanje ova zemlja pokazuje, prema svim administrativnim parametrima Unije, ogromnu podkapacitiranost.Sociologinja Vlasta Ilišin kaže kako sve manje mladih prihvaća liberalno-demokratske vrijednosti, kako je to pokazatelj neadekvatne političke socijalizacije mladih. Okupio se na okruglom stolu „Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj” Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, gdje je predstavljeno navedeno istraživanje, respektabilan broj sociologa. Spomenuta autorica, Berto Šalaj, Dražen Lalić, Benjamin Perasović i drugi argumentiraju kako je propast obrazovnoga dijela liberalne demokracije vezan uz fijasko nastave građanskoga i zdravstvenoga odgoja. Meni se čini kako smo, ipak, pomiješali uzrok i posljedice.Živimo, naime, u zemlji u kojoj dvije najveće stranke posjeduju, svaka svoju i zbog svojih interesa, grupu za politički pritisak koje zastupaju vrlo radikalne antiliberalne ideje. Zemlja smo gdje čak i liberalne stranke imaju antiliberalne unutarstranačke operacije. Zemlja smo u kojoj se suspenzija liberalne demokracije čuje od svakoga drugoga saborskoga zastupnika za vrijeme prijenosa saborskoga zasjedanja. Također, u nas, liberalna demokracija doživljava ekskluzivističke ustavne i zakonske kušnje….Na društveni se kontekst naslanja onaj ekonomski. U nas je moguće zalagati se za nacionalizaciju cijeloga niza kompanija na tržištu i bilježiti rast popularnosti. U nas je moguće zalagati se, bilo praktično ili programski, za povećanje javnoga sektora, javno govoriti kako bi najbolje bilo kada bismo svi radili za državu, i biti pučkim i radničkim tribunom. U nas je, također, moguće izjaviti kako je realni sektor najveći problem ekonomije i uzrokom krize i čak zbog toga postati najpopularniji ministar.Obrazovno, zemlja smo u kojoj je jedan sveučilišni profesor napadnut ad hominem (dakle, tek periferno sadržajno) samo radi svoje izjave. Zemlja smo u kojoj roditelji koji plaćaju porez ne mogu sudjelovati u izboru najboljega školskoga programa za svoju djecu. Gdje školski programi ovise o pritisku spomenutih teško kontroliranih grupa za pritisak, nevladinog sektora i vjerskih zajednica te inata pojedinih ministara, sve u borbi dvaju suprotstavljenih navijačkih ideoloških tabora koji s liberalnom demokracijom, programski, imaju veze kao Ariel Sharon s osnutkom Fataha.
Inkluzija svega što ne šteti drugome pojedincu ili nacionalnom interesu, slabo regulirano slobodno tržište, svetinja privatnoga vlasništva, sloboda, odgovornost i inkluzija obrazovnoga sustava te društveni dijalog suprotstavljenih svjetonazora vjerojatno su najopćenitiji dijelovi definicije liberalne demokracije. Kako je u našemu društvu sve to odsutno, od koga bi to mladi trebali naučiti liberalne vrijednosti? Kako se adekvatno socijalizirati u društvo koje praktično ne postoji.
Naprotiv, u Zagrebu se ovih dana događa jedna od rijetkih liberalnih građanskih inicijativa od kada postoji moderna Hrvatska. Suočeni s antiliberalnom praksom uzurpacije kluba, za kojega navijaju, navijačka skupina Bad Blue Boys odlučila je osnovati svoj malonogometni klub kojem će svi članovi biti vlasnicima. Onima kojima je važan liberalni svjetonazor predlažem uključiti svoju djecu u stvarnje jedne male zagrebačke nogometne Barcelone.
Na koncu, imam prijedlog početka rješavanja obrazovnog problema na koji ukazuje Europska komisija. Predlažem stvaranje sustava umreženih privatnih i javnih škola koji bi se financirao vaučerima, nastalima iz onoga dijela koji svatko od nas u porezu izdvaja za školstvo. Time bismo stvorili mogućnost da roditelji slobodno biraju školski program za svoje dijete. Kako uvijek postoje oni koji škole ne mogu platiti, a zalažemo se za jednake mogućnosti, predlažem da se taj fond umanji za realnu cijenu socijalnoga fonda koji bi to financirao. Minimum je to pristojnosti prema poreznim obveznicima.
Alternativa je zalaganje za državu kao najvećeg i najboljeg poslodavca, veliki javni sektor, ništavnost privatnoga vlasništva, daljnja devalvacija liberalnih ideja u društvu prema mogućnosti klizanja u raznorodne totalitarizme uslijed državnog bankrota. Elementarno, dakle, pitanje nije kakvi su kurikulumi u jednoobraznom školskom programu, nego želimo li doista liberalne ideje u društvu ili salonsko miješanje uzroka i posljedica?
seebiz
vo je najobrazovanije podneblje na svijetu, odjekivalo je iz usta, marksistički i jugoslavenski indoktriniranih, pedagoško-didaktičkih djelatnika ne samo Republike Hrvatske.