Skandalozno je već i to što je gradonačelnik konferenciju za novinare održao zajedno s vođom stožera. Zašto samo s njim? Čiji je Penava gradonačelnik? Sad je jasno – stožera, ne grada Vukovara.
Piše: Boris Pavelić- Novi list
Pustiti Penavu i stožeraše da sami hodaju Vukovarom – to bi bilo jedino razumno. Nakon što su jučer otvoreno najavili izgrede i unižavanje sjećanja na pad grada – ovaj put službeno, uime grada i HDZ-a – jedino što razumni ljudi trebaju učiniti jest – ne doći. Opet se potvrđuje da kreatori vukovarskog kaosa vlastiti grad i zemlju pretvaraju u mjesto trajne svađe i nesreće, i to na najružniji mogući način: raubajući ratnu traumu. Pa, neka ih. Valja to razotkriti. I zato, predsjednici Republike, Sabora i vlade, vukovarski heroj i ministar Matić, ali ni svi drugi dobronamjerni, predstojećega 18. studenog ne bi trebali u Vukovar. To je najmanje što se može učiniti da se sačuvamo poštovanje prema žrtvama, braniteljima grada i teretu vukovarske 1991.
Skandalozno je već i to što je gradonačelnik konferenciju za novinare održao zajedno s vođom stožera. Zašto samo s njim? Čiji je Penava gradonačelnik? Sad je jasno – stožera, ne grada Vukovara. Pa kaže – geslo je ovogodišnje komemoracije »Vukovar – grad posebnog pijeteta«. Tom ružnom sintagmom stožer je bio tražio zabranu ćirilice. »Posebni pijetet«, o kojemu govore Penava i stožer, nije drugo doli želja da se trećini Vukovaraca uskrate zakonom zajamčena prava, i usput sruši Milanovićeva vlada. Kampanju stožera Penava je pretvorio u službenu politiku. Antićirilični i antivladin pokret sada se vodi iz mjesta na kojemu bi moralo biti najviše političke mudrosti. Nastavi li tako, Ivan Penava ostat će zapamćen kao gradonačelnik koji je, još od mirne reintegracije, najviše naštetio vlastitome gradu.
Pred novinarima – nedopustivo šutljivim! – jučer je tvrdio da u Vukovaru lani nisu bile dvije, nego samo jedna kolona sjećanja. »Grupu od dvjesto ljudi«, kaže Penava, »ne može zvati kolonom« – a to, što su u toj »grupi« bili predsjednik države, premijer i predsjednik Sabora, bivša premijerka i mnogi drugi, Penava ne smatra vrijednom spomena. Nije mu, kaže, jasno zašto se »grupa« nije priključila koloni. Živi zid, organizirani bojkot i prijetnju nasiljem najvišim predstavnicima vlasti – ništa od toga Penava ne spominje. Time je osporio legitimitet državnoj vlasti – oni, eto, nisu vlast, nego »grupa od dvjesto ljudi«.
Istodobno, u Zagrebu paralelno traje još jedna opasna manipulacija. Na prosvjedu pred Ministarstvom branitelja umrla je Nevenka Topalušić, ratni invalid u kolicima. Javno će se nad tim naricati, ali tajno likovati. Tužnom i nepotrebnom nesrećom dodatno će se potpaljivati strasti kojima su Bojan Glavašević i Predrag Matić Fred, lovac na tenkove s Trpinjske i logoraš u Srbiji, već proglašeni »četnicima« i »Jugoslavenima«. Glavašević je i napadnut, zbog čega je nevladina Platforma 112 opravdano konstatirala zloslutnu činjenicu: da je napadom na sina ubijenog vukovarskog novinara »prekoračena tanka linija između simboličkog i fizičkog nasilja«. Zato ponovimo: osobnu traumu ratnih stradalnika zloupotrebljavaju na najružniji mogući način, baš kao što u gradu na Vuki zloupotrebljavaju kolektivnu traumu. Jedini način da se tome suprotstavimo jest – razotkriti bijedu manipulatora. Pustite ih zato da 18. studenog sami lutaju ulicama iz kojih, za vlastiti račun, istjeruju budućnost.