Početkom prosinca 1943. godine Vjesnik je na naslovnici donio izvještaj s
II. zasjedanja AVNOJ-a, na kojem su udareni temelji socijalističke Jugoslavije.
Vjesnik piše: “Našim narodima i čitavom svijetu objavljeni su dalekosežni rezultati
i zaključci II zasjedanja Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Jugoslavije.”
Početak je marta 1945. godine. Partizanske jedinice oslobađaju gradove, a Borba donosi:
“Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito obrazovao je privremenu vladu.”
Kraj je srpnja 1948. godine. Tito je Staljinu rekao povijesno NE,
a Vjesnik objavio Rezoluciju V. Kongresa o odnosu KPJ prema Informbirou.
Početkom listopada iste, 1948. godine svečano je u promet
puštena zagrebačka dionica autoputa “Bratstvo i jedinstvo”.
Druga je polovina srpnja 1952. godine. Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju
Jugoslavija igra jednu od onih nogometnih utakmica koje se s pravom nazivaju
povijesnima. S druge strane je SSSR. Konačan rezultat – 3 : 1 za Jugoslaviju.
Beogradska Politika svoj izvještaj započinje ovako:
“Bila je to divna slika. Sudija svira kraj. Hiljade ljudi skaču sa sedišta,
pljeskaju i viču. Čuju se poklici: Bravo Jugoslavija!”
U ožujku 1953. godine umire Josif Visarionović Staljin. Jugoslavija
može odahnuti. Politika u uvodu piše: “Nema ga više među živima.
Njega nema, koji je hteo da nas uništi. Njega nema, a mi smo opstali.”
Od Staljinove smrti prošlo je nešto više od dvije godine, kad visoka delagacija SSSR-a
predvođena Nikitom Hruščovom (u svibnju 1955. godine) pokajnički dolazi u Beograd,
na noge u SSSR-u do jučer sotoniziranom Josipu Brozu Titu. Vjesnik bilježi izjavu
Nikite Hruščova: “Mi iskreno žalimo ono što se dogodilo i odlučno odbijamo sve ono
što se nagomilalo u tom razdoblju…”
Godina je 1956. Josip Broz Tito povlači jedan od svojih genijalnih
vanjskopolitičkih poteza. Na Brijunima se sastaje s predsjednikom Egipta
Gamalom Abdelom Naserom i predsjednikom Indije Džavaharlalom Nehruom.
Početak je to realizacije ideje o Pokretu nesvrstanih; pokretu država koje se u
blokovskoj podjeli svijeta deklariraju da ne žele pripadati niti istočnom
niti zapadnom bloku.
Godina je 1961. Datum – 27. listopad. Dan ranije u Stockholmu, Švedska
akademija dodijelila je Nobelovu nagradu za književnost Ivo Andriću.
Već iduće, 1962. godine Jugoslavija dobiva i svog prvog (i jedinog) Oskara.
Točnije, dobio ga je Dušan Vukotić za svoj animirani film “Surogat”.
“Prije 12 godina, kada sam se upustio u avanturu oživljavanja crteža,
bio sam oduševljen crtanim filmovima velikog čehoslovačkog
umjetnika Jiržija Trnke. Njegovi filmovi podržali su moje uvjerenje
da u ovoj umjetnosti postoje i mnogi drugi putevi sem klasičnog”,
izjavljuje dobitnik Oskara Vukotić.
“Šteta je golema! Golema! To je jedino što se ovog trenutka može sigurno
tvrditi!”. Tako Vjesnik od 29.X.1964. godine započinje svoj izvještaj
o katastrofalnim poplavama koje su pogodile Zagreb. Poplavljeno je
područje na kojem živi 183 tisuće stanovnika, pod vodom je 65 posto
zagrebačke industrije, oko deset tisuća stanova je neupotrebljivo.
Godina je 1966., a u njoj će se Jugoslavija naći na jednoj od svojih prekretnica.
Te godine, naime, pao je Aleksandar Ranković Marko. Smijenjen je s dužnosti
potpredsjednika Jugoslavije i isključen je iz Partije. Za jugoslavensko društvo
ova smjena značit će popuštanje ideoloških okova i donijeti znatne pomake
u slobodi govora, kulturnog i inog izražavanja.
“Vjesnik u srijedu” (VUS) iz New Yorka izvješava o aktivnostima ustaške emigracije,
odnosno o napadima na jugoslavenske ambasade i konzulate. VUS piše: “Terorističke
bombe nisu nikad eksplodirale da bi se “proslavljalo” ili “protestiralo” protiv
nekakvih “godišnjica”, nego zato da bi se podržale ili spriječile određene politike.”
.
Godina je 1968. Borba izvještava o studentskim protestima u Novom Beogradu:
“Povod za sukob je bila muzička priredba, koja će pod nazivom “Karavan prijateljstva”
obići više gradova u zemlji. Program je trebalo da se održi u naselju omladinskih
radnih brigada, u neposrednoj blizini Studentskog grada. Zbog nestanka električne
struje i oblačnog neba organizatori su odlučili da izvođače prebace u malu dvoranu
Radničkog univerziteta. Tamo je, međutim, bilo mesta samo za brigadiste.”
“Zlato je naše”, javljaju Sportske novosti u nedjelju 24. svibnja
1970 godine. Jugoslavija je na Svjetskom prvenstvu u košarci
pobijedila SAD sa 70:63. Rajković, Kapičić, Žorga, Skansi, Šolman,
Jelovac, Ćosić, Daneu, Tvrdić, Čermak, Plećaš, Simonović. Finale je
igrano u ljubljanskoj dvorani Tivoli. Jugoslaviju je do zlata vodio
trener Ranko Žeravica.
Godina je 1971. Slomljeno je Hrvatsko proljeće. Miko Tripalo, Savka Dapčević Kučar i
Pero Pirker podnijeli su ostavke. Zbog nacionalizma pritvoreni su Čičak, Budiša i Dodig.
Savez komunista Hrvatske ima dovoljno snage da svlada krizu koja je nastala nasrtljivim
prodorom nacional-šovinizma, kaže Milka Planinc. Sluti se početak kraja Jugoslavije.
Već iduće, 1972. godine slijedi obračun Partije sa “srbijanskim liberalima”.
Latinka Perović i Marko Nikezić daju ostavke, a s njima se solidarizira i Mirko
Tepavac. Mnogi povjesničari smatraju kako je to bio definitivan znak da se
obračunom s liberalima Jugoslavija zapravo obračunala sa svojom zadnjom šansom
za reformu koja bi joj omogućila opstojnost.
Godina je 1974. Jugoslavija je dobila novi Ustav, u kojem leži klica njezinog
budućeg raspada. Borba piše: “Prvi put u historiji ljudskog društva radni čovjek
dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik,
poslanik i odbornik.” Mika Špiljak izjavljuje: “Organiziranim socijalističkim snagama
našeg društva predvođenim Savezom komunista Jugoslavije predstoji uporan rad
da ustavne norme pretvore u život i realno društveno-ekonomske i političke odnose.”
Pet godina kasnije, 1979., umro je otac jugoslavenskog samoupravljanja
Eduard Kardelj. Posljednji predstavnici stare, revolucionarne jugoslavenske
političke garde odlaze sa scene i prepuštaju mjesta partijskim tehnokratima.
Godine 1980. umro je Josip Broz Tito. Jugoslaviju je čekalo još deset
mirnih godina. Deset godina od Titove smrti uslijedit će krvavi rat koji će
– na sreću ili na žalost, kako želite – dovesti do njezinog raspada.