Američki planovi agresije na Siriju jučer su pretrpjeli znatan udarac – njihov glavni saveznik, Britanija, odlučila je kako neće sudjelovati u napadu na Siriju. Britanski zastupnici na jučerašnjoj sjednici parlamenta glasali su protiv napada – 285 je bilo “protiv”, 272 “za”. Ovo ne znači da se Britanija dugoročno isključuje iz mogućeg napada na Siriju, jer o istom pitanju ponovno će se glasati nakon što UN istražni tim predstavi rezultate svoje istrage o uporabi kemijskog oružja. No, za sada je barem sigurno da Britanija neće napasti danas ili u narednim danima.
Ovo je ujedno i veliki poraz za britanskog premijera Davida Camerona koji je od početka aktualne krize oko kemijskog oružja zagovarao napad na Siriju. Cameron je jučer u govoru istaknuo kako bi napad “zaustavio zločine u Siriji”, no opozicija iz laburističke stranke – unatoč žestokih kritika prema sirijskim vlastima – zaključila je kako u ovom trenutku ne postoji dovoljno dokaza da iza napada stoji sirijska vojska.
Cameron je priznao kako nije “100% siguran da je Assad izveo napad”, no navodi kako je to “vrlo vjerojatno”. Nakon glasanja u parlamentu potvrdio je kako je očito da Britanija ipak ne želi napad u ovom trenutku. Jedan od zastupnika doviknuo mu je: “ostavka”.
“SAD će biti razočarani što Britanija neće biti uključena”, rekao je britanski ministar obrane, Phillip Hammond. “No, ne mislim da će izostanak britanskog sudjelovanja zaustaviti akciju”, rekao je.
Izgleda da je tako, jer zamjenik glasnogovornika Bijele Kuće, Josh Earnest, rekao je sinoć novinarima kako je SAD spreman “ići sam u Siriju kako bi zaštitili američke ključne nacionalno sigurnosne interese”. No, Doug Brandow, iz Cato Instituta, rekao je u razgovoru za The Guardian kako je “oprez narastao u Obaminoj administraciji”. “Mislim da su u proteklih nekoliko dana otkrili kako nemaju potporu doma, niti među narodom, niti u Kongresu, stoga su gledali međunarodno, no sada odjednom više nisu toliko okruženi prijateljima”, rekao je Brandow referirajući se na otpadanje britanske pomoći.
Ono što se desilo sinoć u Londonu moglo bi znatno uzdrmati SAD, naročito tzv. “Obaminu doktrinu” koja se uvelike zasniva na “djelovanju zajedno s međunarodnim partnerima”. Sjetimo se Libije, unatoč činjenici da je SAD bila glavna sila koja je inicirala ilegalni napad na Libiju, i to bez odobrenja Kongresa, Obama i drugi dužnosnici nikada nisu taj napad nazivali “američkim”, već “koalicijskim” napadom.
Obamina doktrina zasniva se, baš kao i njegove popularne izborne kampanje, na prevari i obmani javnosti. U prvom redu propagandno se neprestano spominju floskule kao “međunarodna zajednica” u stilu “međunarodna zajednica vjeruje kako je Assad izveo napad”. Tko je ta fantomska međunarodna zajednica? SAD, Britanija i Francuska? Kakva je to “međunarodna” zajednica koja otpisuje cijelu Kinu, jednu Rusiju, kompletnu Latinsku Ameriku, dobar dio Afrike, Iran, Pakistan..? Ta “međunarodna zajednica” je jeftin PR trik kojime se Obamina administracija služi u svrhu skrivanja vlastitih agresorskih politika.
No, izgleda kako su se marketinške fraze već poprilično istrošile jer osnova tih zajednica – narod – s velikom većinom odbija militarizam i svako uplitanje u sirijska unutarnja pitanja.
Britanski parlamentarci svjesni su kako nemaju potporu javnosti, a ona im je – zbog njihovih vlastitih interesa – u ovom trenutku očito važnija od američkih vojnih ambicija. Premijer Cameron u ovoj situaciji se pokazao kao anti-narodni vođa i trebao bi podnijeti ostavku na poziciju šefa Vlade zbog pokušaja uvlačenja zemlje u rat protiv volje naroda.
Jedan od britanskih zastupnika, George Galloway (nezavisna stranka “Respect”, zastupnik za Bradford West), jučer je održao zaista povijesni govor u povijesnom trenutku.
George Galloway, govor u britanskom parlamentu za vrijeme debate o Siriji, 29.8.2013.
George Galloway, govor u britanskom parlamentu, 29.8.2013.
“Desio se demokratski revolt, i unutar ovog parlamenta i vani u javnosti. Da nije bilo tako, motori bi se na Cipru sada već palili (op.a. britanski vojni zrakoplovi), a krstareće rakete letjele bi već ovog vikenda. To što će premijer sada reći kako je on od početka bio za ovu odgodu su obične gluposti. Ova nelagoda koja se ovdje osjeća, s obje strane parlamenta, predstavlja osjećaje naroda diljem zemlje.
Svega 11% javnosti, prema jutrošnjem istraživanju Daily Telegrapha, podržava uključenje Britanije u rat u Siriji. Da li je ikada Britanija mogla zamisliti slanje svojih ljudi u rat s potporom od svega 11%?
Kao prvo, nema nepobitnih dokaza da je Assadov režim kriv za ovaj zločin. Dokaza još nema. I ne radi se ovdje o tome jesu li oni dovoljno loši da izvedu takav napad, svi znaju da jesu dovoljno loši, pitanje je ovdje jesu li dovoljno ludi da učine to? Izvesti kemijski napad u Damasku… isti dan kada su u grad stigli UN istražitelji…? To bi trebala biti nova definicija ludila. A ako je toliko lud, koliko će lud tek biti ako počnemo ispaljivati Tomahawk krstareće rakete po njegovoj zemlji?
I dok slušam ovdje o tome kako je Assad loš, pitam se… kako to da je prije svega nekoliko godina svečano dočekan u Buckinghamskoj palači, a bivši premijer ga je predložio za orden? Svi su ga slavili kao modernizatora, ali naravno… sada se priča promijenila, jer ova Vlada želi promjenu režima u Damasku… Što me dovodi do druge i zadnje točke koju ću iznijeti danas.
Razlog nelagode je taj što ljudi vide pravi karakter sirijske opozicije. Vidjeli su video snimke, stravične video snimke… pogledajte te snimke, pogledajte kako jedan od zapovjednika pobunjenika reže prsa ljudskog bića, jede mu srce i jetru i snima se dok to radi, stavlja to na Youtube jer misli da je atraktivno…
Pogledajte snimke kako kršćanski svećenicama režu glave… ne odrubljuju, nego baš režu… s kuhinjskim noževima. Čak su i biskupa ubili ovi ljudi. Sve religijske manjine u Siriji, a ima ih 23, prestravljene su idejom da bi mogli pobijediti pobunjenici… pobunjenici koje premijer i gospodin ministar vanjskih poslova podržavaju na sve načine koje mogu, novcem i oružjem. Već dvije godine podržavaju ove ljude koji čine ovakve zločine.
(nastavak)
Kada su Rusija i Kina, zajedno 2,5 milijarde ljudi, prestali biti dio međunarodne zajednice? Tko ste vi s druge strane da kažete što bi međunarodna zajednica trebala učiniti? Ako ne možete uvjeriti UN Vijeće Sigurnosti da vam se pridruži, tko ste vi da pokrećete rat bez tog odobrenja? Stalno slušam o “nerazumnom korištenju vetoa”, već dvije godine to slušam… SAD su uložili veto svaki put kada se trebala ostvariti pravda za palestinski narod ! Kada se trebalo kazniti kršenje međunarodnog prava od strane Izraela, svaki put uložen je veto, a nitko od vas u ovom parlamentu nije rekao niti riječ.
(Pitanje zastupnika: “Neka Galloway pojasni svoje izjave da je Izrael dao kemijsko oružje pobunjenicima”)
Nisam takvo što rekao. Ali je činjenica da pobunjenici imaju plin sarin, to su potvrdile turske službe koje su ih uhvatile s njime.
(završna riječ) Rusija i Kina kažu “ne” ovom ratu, kao i ja, kao i većina ljudi ove zemlje”.
Izvor: Advance