Nije zadobila “većinu svih birača koji su glasovali”, što nalaže Ustav RH.Uoči predsjedničkih izbora H-Alter je uputio poziv svim građanima da izađu na izbore – ali uz sugestiju da na njima prekriže sva četiri kandidata. Prigodni banner držali smo na naslovnici portala sve do zaključenja drugoga kruga izbora.
Ne gajimo iluzije kako je taj naš novinski komentar koji je bio sročen u formi političke inicijative imao neki sudbonosni efekt, tek dogodilo se da je u drugom krugu izbora čak 2,69 posto glasačkih listića bilo nevažećih. Od stotinu ljudi koji su pristupili glasačkoj kutiji, skoro troje ih je u nju ubacilo nevažeći listić!
Državno izborno povjerenstvo voli tumačiti kako se prilikom pojave nevažećih listića isključivo radi o “slučajnoj” greški birača, ili o ljudima koji nisu uspjeli proniknuti u svu složenost glasovanja. Međutim, kako protumačiti to što je u prvom krugu bilo svega 1,56 posto nevažećih listića? Kako to da je njihov broj u dva tjedna gotovo udvostručen, mada je “šansi za pogrešku” bilo manje, jer su se ljudi ovoga puta morali opredjelivati između samo dvoje kandidata?
Osim toga, kako to da se postotak nevažećih listića posve približio postotku na prošlogodišnjim izborima za EU-parlament, a tada ih je bilo 3,06 posto? Znamo da su izbori tada bili neusporedivo “kompliciraniji”, lakše su mogli navesti na grešku i zbuniti slabije informirane birače: na EU izborima biralo se između 25 stranačkih i “građanskih” lista, a po prvi put u povijesti parlamentarne demokracije hrvatski su građani mogli davati i preferencijalne glasove kandidatima s pojedinih lista. Znači li to ipak da je na ovim predsjedničkim izborima, u drugom krugu, značajan broj birača izašao na izbore kako bi izrazio svoje negodovanje ponuđenim kandidatima, njihovim programima i strankama koje su ih predložile? Čini se da je tako. No posve je druga stvar da građani koji iz nekog razloga odbijaju glasati, zato što, recimo, ne prihvaćaju višestranački parlamentarni sustav, ili im se ponuda na političkom tržištu jednostavno gadi, na izborima nemaju mogućnost pobliže artikulirati svoj stav. Za državno izborno povjerenstvo oni jednostavno ne postoje, koliko god se čitav državni mehanizam, pa tako i rad parlamentarnog sustava, financira i iz poreza koje i ti ljudi redovito uplaćuju u državnju blagajnu.
E sad, Ustav RH predviđa da se “predsjednik Republike bira većinom svih birača koji su glasovali“. Prema privremenim rezultatima na dan 12. siječnja, glasovanju je u drugom krugu pristupio 2 258 801 glasač/ica.
Od toga broja za KG-K ih se izjasnilo 1 114 865, a za Josipovića 1 082 430. Evidentno je da polovica od 2 258 801 iznosi 1 129 400 + 1, što znači da KG-K nije zadovoljila ustavnu pretpostavku da bi postala predsjednica. Nije zadobila većinu svih birača koji su glasovali. Da bi to dostigla, nedostaje joj još 14 536 glasova. Dakle još jedan gradić veličine Metkovića.