Predrag Lucić: 2015. protiv ironije

Došlo je vrijeme da se onaj transparent na braniteljskom šatoru u Savskoj ažurira. Pa da se sada već povijesnom sloganu »1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena« dopiše i treća godina Gospodnja i treće »protiv«. Da se jednako velikim brojevima i slovima napiše: »2015. protiv ironije«. Može s uskličnikom na kraju, može s jednom točkom, a može i s tri…

Sugeriram tu brojčano-slovnu dopunu transparenta bez imalo ironije, bez namjere da budem ironičan i s nadom da to nitko neće shvatiti kao ironiju. Jer vidjeli ste što se sve izdogađalo nakon što je ministru branitelja Predragu Matiću Fredu šunulo da na smrtno ozbiljnu izjavu HDZ-ova saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za ratne veterane Josipa Đakića kako je »dobio vijest o tome da će policija intervenirati i deložirati stopostotne invalide iz Savske« odgovori smrtno neozbiljno: »Znate da sam ja ironičan, nadam se da će to netko shvatiti: u podrumu u Ministarstvu branitelja je smješteno 100 do 200 specijalaca, naoružanih do zuba, inače svi su srpske nacionalnosti…«

Sam vrag će znati zašto ga je Matić išao povlačiti za rep tom svojom ironijom. Možda se ministru branitelja učinilo smiješnim što se smrtno ozbiljan i vjerodostojan čovjek poput Đakića poziva na »informacije« za koje i sam kaže da »mogu biti i dezinformacije« i što na novinarske upite otkud mu te »informacije koje mogu biti i dezinformacije« krajnje odgovorno i precizno odgovara: »Paaa… svi imamo nekih prijatelja, suboraca, rođaka koji su pripadnici ovih ili onih postrojbi.«

Možda se Matiću učinilo da na Đakićeve besmislene tvrdnje nema smisla replicirati ničim osim nedvosmislenom besmislicom o srpskim specijalcima u podrumu Ministarstva branitelja. Možda je mislio da njegova ironija ne može ostati neshvaćena, tim više što je posebno naglasio kako ne govori nikako doli ironično, ali teško da je mogao predvidjeti da će organizatori »spontanog« braniteljskog prosvjeda baš iz tih njegovih riječi izažeti dodatni smisao nastavka svojega šatorovanja.

Dan nakon Matićeve izjave, u šatoru je sazvana izvanredna konferencija za medije i na njoj je Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, prigodno bukvalizirao ministrovu ironiju: »Mi hrvatski branitelji nećemo dopustiti govor mržnje. Nećemo dopustiti da naš bivši ministar plaši hrvatsku javnost srpskim specijalcima. On time ponovno želi izazvati kaos, a bilo ga je dosta devedesetih godina. Jeste li čuli da su se hrvatski branitelji obraćali građanima srpske nacionalnosti? Mi se borimo i za njihova prava, nismo tu da plašimo jedni druge. Ovo nije sukob između hrvatskih branitelja i građana srpske nacionalnosti, već sukob hrvatskih branitelja i hrvatske Vlade.«

Obratio se Klemm i »svim civilnim udrugama«, pozivajući ih da priskoče u pomoć, »da ne dođe do kaosa i da smire situaciju koja je preozbiljna«, jer – »branitelji zovu s terena, uplašeni su, neki i dezorijentirani«. Ostalo je pritom nejasno što je to ustvari uplašilo i dezorijentiralo branitelje: da li Matićeva ironična doskočica o srpskim specijalcima uskladištenim u podrumu ili ono što ju je izazvalo, dakle – Đakićeva dezinformirajuća »informacija« o hrvatskim interventnim policajcima koji kreću silom ukloniti šator? Ili ih ništa ne može tako uplašiti i dezorijentirati kao Klemmova maštovita interpretacija ministrove ironije po kojoj je Matić hrvatsku javnost plašio srpskim specijalcima samo zato da bi izazvao kaos između hrvatskih branitelja i građana srpske nacionalnosti?

I kako bi to civilne udruge mogle spriječiti kaos, kad se Josip Klemm u petak na tribini u Karlovcu hvali kako su on i ostali lideri braniteljskog prosvjeda „na noge digli cijelu Hrvatsku, sve od Dubrovnika do Osijeka“ i kako su »svi sada spremni krenuti k šatoru«, a u subotu s izvanredne press-konferencije pod šatorom u Savskoj – sazvane u cilju smirivanja situacije i pozivanja »uplašenih i dezorijentiranih« branitelja da »ne nasjedaju na provokacije i napise, jer jedina valjana informacija dolazi iz šatora« – poručuje: »Postoji plan da se branitelji isele iz šatora na Savskoj, a to smo doznali od policije i medija.«?

I jesu li »jedine valjane« i one informacije koje se iz šatora šire kao neslužbene, a prema kojima su prosvjednici iz Savske jednako neslužbeno doznali kako policija »obavlja razgovore o raspoloživosti policijskih snaga iz Rijeke i Varaždina« za akciju iseljenja, te kako se još i »raspituje o kapacitetima hitnih medicinskih službi na području Zagreba i okolice«? Spadaju li i takve »informacije« među provokacije na koje ne treba nasjedati? I služe li sprječavanju kaosa?

Koliko su od tih neslužbenih informacija valjanije one što ih je preko službenog mikrofona pod šatorom iznio Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i jedan od vođa prosvjeda: »Branitelje se plaši policijom kako bi se okrenula priča od dokumenata koji izlaze s Pantovčaka. Što ako kamioni s ratnom dokumentacijom izađu s Pantovčaka dok ovdje s policijom imamo ‘haos’? Nećemo dopustiti da dilaju dokumentima i netragom ih izgube dok se na ovoj strani grada hrvatski branitelji plaše policijom, niti sukob nas i policije!«? I jesu li te »informacije« valjane samo zato što ih je dan ranije lansirao HDZ-ov potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, objašnjavajući tom konspirativnom teorijom Vladinu odluku da udovolji želji Kolinde Grabar-Kitarović da stoluje u palači Pongratz a ne na Pantovčaku?

I koja li će nam još »valjana informacija« doći iz šatora? Možda ona koja otkriva zbog čega je ustvari Predrag Matić svoje srpske specijalce smjestio u podrum Savske 66? Pa valjda zbog toga da hrvatskim braniteljima odvrati pažnju od srpskoga kamiondžije Ive Josipovića i njegove podmukle operacije odvoženja ratne dokumentacije s Pantovčaka u Beograd. Ta zbog čega bi drugog?!

tacno