Problem nije u Velimiru Bujancu, već u činjenici da on spada u red ‘uglednih građana’, da ima svoju emisiju i da je bio gost na inauguraciji šefice države. A sve to više govori o našem društvu nego li o samom Bujancu
Provokativan i britak žurnalista Velimir Bujanec javnosti je poznatiji kao voditelj talk showa ‘Bujica’ na Osječkoj televiziji, po fotografijama iz mlađih dana na kojima pozira u nacističkoj odori te pravomoćnoj presudi vezanoj uz droge. Upravo je on tokom jučerašnjeg prosvjeda protiv branitelja okupljenih u šatoru u Savskoj 66 isplivao u prvi plan.
‘Idi tamo! Ti si s njima došo’, poručio je Velimir Bujanec novinaru ‘Indexa’ i rukom mu spriječio snimanje izjave Josipa Klemma, jednog od lidera prosvjednika u Savskoj. Ubrzo nakon toga novinaru Dariu Dalmaciji prilazi još nekoliko ljudi okupljenih oko Bujanca i Klemma, te mu poručuju da ‘ne provocira’ i da ‘ne snima’, na što im ovaj odgovara kako je na javnoj površini dozvoljeno snimanje. ‘Izgledaš ko da te voda donijela’, nastavlja Bujanec i novinara naziva ‘pedofilom’. Klemm završava svoje izlaganje o braniteljima koji ‘žele dobro za sve’, a Bujanec iz prvih redova poručuje prosvjednicima protiv ‘terora šatoraša’ s druge strane ‘da se operu’.
Sada kada smo ukratko prepričali sadržaj videa objavljenog na portalu index.hr
, ne bi bilo uzgred podsjetiti na lik i djelo izvjesnog Bujanca koji se ovom prilikom samopromovirao u svojevrsnog glasnogovornika podstanara iz Savske 66.
Krajem 2013. u osobnom automobilu Velimira Bujanca pronađeno je nešto manje od grama kokaina, za što je i prekršajno gonjen. Bujanec je, međutim, odgovarao i kazneno za ‘stavljanje u opticaj’ te droge. Konkretno, optužen je da je usluge prostitutke plaćao kokainom. Premda je na početku tvrdio kako mu je droga podmetnuta, ubrzo se nagodio s USKOK-om i priznao nedjelo, te je osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno uz rok kušnje od tri godine.
U brošuri Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske stoji kako kokain drastično povećava samopouzdanje i daje čovjeku lažnu sliku o sebi, privid osjećaja moći i vlastite superiornosti. Ta droga, kažu stručnjaci, kod korisnika stvara paranoidno ponašanje. Bujanec, istini za volju, i nije neki atleta. No, gubi li ovaj ostrašćeni voditelj, omamljen mržnjom i rastućim nacionalizmom koji ga promovira u uglednika i daje mu na važnosti, svaki doticaj sa stvarnošću do te mjere da se upušta u komentiranje izgleda novinara i prosvjednika?
Optužbe o pedofiliji koje Bujanec vadi iz rukava također poprimaju sasvim drugu perspektivu kada u obzir uzmemo činjenicu da je upravo on osuđen zbog plaćanja seksualnih usluga kokainom. Obraćajući se novinaru ‘Indexa’, prijeti li i vrijeđa Bujanec baš njega ili možda vodi neku unutarnju borbu obračunavajući se zapravo sa samim sobom?
Problem zaista nije u samom Velimiru Bujancu, već u činjenici da on spada u red ‘uglednih građana’, da ima svoju emisiju i da je bio gost na inauguraciji šefice države. A sve to više govori o našem društvu nego li o samom Bujancu.
To je valjda model po kojem radikalna desnica vidi budućnost. Oni sa ‘slabijom’ optužnicom odredit će nepoćudne novinare, pa im zabraniti snimanje, a onda i pisanje i izvještavanje. Za one kojima se nešto ozbiljnija nedjela stavljaju na teret, rezervirane su i više pozicije. I to po modelu reciprociteta. Istovremeno, između reda uvreda i reda nasilja, s desnice stižu pozivi na dijalog. Kakav točno dijalog, s kime i o čemu, pitanje je koje se nameće nama, nešto manje ‘uglednim’ građanima.