Tko šljivi memoare, pogotovo one političke. Em ih napišu ghost writeri, em imaju samo jednu tezu, a ta je kako autora učiniti ne samo jedinstvenim nego i nezamjenjivim, ako već ne posebnim božanskim izaslanikom upućenom omiljenom narodu ili klasi (ovisi što je u modi). Ukratko, po službenoj dužnosti ih čitaju povjesničari, a po slobodnoj volji uglavnom majke – ako su još žive.
Biografije, da ne kažemo curriculum vitae iliti životopisi što pristižu kao kandidature za pojedina unosna mjesta u državnim službama – nepresušni su izvor narativnog ushita!
Ovaj put iščitali smo kandidature šest dama i šest muževa koji se pripetavaju za dva slobodna mjesta na Ustavnom sudu.
Kandidature su pristigle Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora, prve ih je preletio predsjednik Peđa Grbin, a oko na 12 CV-a bacili smo i mi, naravno, u svakom tražeći ona ničim izazvana zrnca mudrosti koja govore više o karakteru nego o pravničkoj kvalifikaciji.
Prijavljeni slavodobitnici za ustavne suce su Dubravko Ljubić, Sanja Barić, Želimir Brozović, Anđelko Stanić, Nevenka Šernhorst, Mila Jelavić, Antonija Kovačić, Boris Kozjak, Ivana Čalić, Mladen Bajić, Šime Savić i Zorka Čačić Zagrajski.
Pravila igre za izbor suca ili sutkinje Ustavnog suda kažu da se može izabrati osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istaknula znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Kandidata mogu predložiti institucije, pravni fakulteti, odvjetnička komora, pravničke udruge, političke stranke. Postoji i opcija i da pojedinac može i sam sebe predložiti kao kandidata. Kad ih nakon provjere dalje u izbor pripusti Odbor za Ustav, zastupnici Hrvatskoga sabora glasaju pojedinačno o svakom predloženom kandidatu. Predloženi kandidat za suca Ustavnog suda smatra se izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje dvotrećinska većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga sabora.
Prije nego što stupe na dužnost, suci Ustavnog suda polažu pred predsjednikom Republike Hrvatske prisegu koju valja zapamtiti: “Prisežem svojom čašću da ću se u obavljanju dužnosti suca Ustavnog suda Republike Hrvatske pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću savjesno obavljati svoju dužnost.”
Valja znati i da suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Pritom, sveučilišni nastavnik (docent, izvanredni i redoviti profesor) pravnih znanosti izabran za suca Ustavnog suda može, izvan radnog odnosa i u smanjenom opsegu, nastaviti obavljati nastavu i znanstveni rad kao sveučilišni nastavnik pravnih znanosti. Ne smatra se javnom, odnosno profesionalnom dužnošću ni druga znanstvena i stručna djelatnost, ni člansko djelovanje u institutima i udrugama pravnika, kao ni u humanitarnim, kulturnim, sportskim i drugim udrugama. Sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran: ako to sam zatraži, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu zbog počinjenoga kaznenog djela i ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Sudac Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci.
A sad evo i žitija: Dubravko Ljubić osim profesionalnih odrednica ističe kako nikad nije bio član Saveza komunista (niti političkih stranaka od osamostaljenja Hrvatske), da je bio hrvatski branitelj, ali važno mu je i da je osposobljen za rad na sustavu Microsoft Windows te da u slobodno vrijeme voli košarku, putovanja i profesionalno usavršavanje.
Sanja Barić među osobnim vještinama i kompetencijama piše da vlada materinjim hrvatskim jezikom, ali i engleskim i talijanskim kao napredni korisnik, njemačkim i esperantom kao samostalni korisnik, a francuskim kao temeljni korisnik. U socijalnim kompetencijama drži posebno vrijednom odliku da se dobro snalazi u multinacionalnom i multikulturnom društvu.
Želimir Brozović misli kako činjenicu da je među inim obnašao funkciju predsjednika suda u Pagu valja potkrijepiti naznakom da su tada to mjesto obnašali “Riječki kadrovi”. Zbog čega posvojni pridjev izveden iz imena grada piše velikim slovom, nije objašnjeno, kao ni zašto imenicu mogućnost piše, što bi se pučki reklo, tvrdim č!
Anđelko Stanić, osim što je udovoljio glede pravničkog obrazovanja i kapetan je duge plovidbe, samostalno radi “računalnim programima Windword, Word, Outlook, Exell, Powerpoint, te Google mailom i transleterom”, što bi se po naški reklo zna kopipejstat’ i uvalit’ tekst u prevoditelja – pa kaj bu – bu. Drži važnim spomenuti kako potječe iz obitelji u kojoj je pradjed imao akademsku diplomu, djed je bio notar itd (sic!), a nitko nije bio član nijedne političke stranke – što nije ni on. Ostale, kaže, biografske podatke ispušta jer su nebitni.
Nevenka Šernhorst poprilično je samozatajna – jedino što pri čitanju a prima vista zapadne za oko je da je – umirovljenica. Od 2002. do 2011. bila je sutkinja Ustavnog suda, a potom je otišla u penziju jer Sabor, nakon isteka mandata, nije okončao postupak njezina reizbora.
Mila Jelavić, široj nepravničkoj javnosti poznata kao pravobraniteljica za djecu (od 2006. do 2014.), nudi par stranica širom razgranate aktivnosti uz napomenu da zbori engleski te da samostalno vlada kompjuterom. Pače, i internetom!
Antonija Kovačić napisala je CV kojem, unatoč našem obješenjačkom pristupu, nismo pronašli nijednu manu opće prakse.
Šime Savić, da ne uvrijedi žensku lozu, jedini ističe majčino djevojačko prezime. Branitelj, je bio je načlenik policije, a ističe kako tijekom 12 godina rada u MUP-u i 20 godina u odvjetništvu nikad nije bio prijavljen “bilo prekršajno, bilo kazneno, a niti stegovno, pače u pravilu je samo dobivao pohvale”. Drži važnim dodati i da je tijekom rada u odvjetništvu zastupao Croatia osiguranje d.o.o., a riješio je više od 10.000 parničnih spisa poglavito oko nadoknade šteta i radnih odnosa. Nije ostvario nikakva posebna prava zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, a Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskog pletera.
U CV-ju Borisa Kozjaka može se pak doznati kako je na listi odvjetnika veleposlanstava SAD-a i SR Njemačke.
Ivana Čalić poznata je po tome što je osudila Ivu Sanadera, vodila proces za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, kao i proces za korupciju u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Od pikanterija koje se inače u drugim životopisima ne spominju, ističe da je “prošla dvije sigurnosne provjere SOA-e, 2009. i 2014.”
Ništa manje zvjezdane prašine u svom životopisu nema Mladen Bajić, najdugovječniji hrvatski državni odvjetnik – od 2002. do 2014. godine. On navodi odlikovanja: Spomenicu Domovinskoga rata 1992., medalje Ljeto 1995. i Oluja, kao i Red kneza Branimira s ogrlicom. Inače, koristi se “računalom, internetom i raznim aplikacijskim programima”.
Last but not the least je Zorka Čačić Zagrajski, koja, kako je napisala, “predlaže da je se izabere”. Potom slijedi par stranica uredno posloženih podataka da bi za kraj ponudila poliglotsko biserje kakvo se rijetko viđa. Pod egidom „Jezici“ doslovno je zapisano:
“a) Prvi jezik: Hrvatski, čitanje vrlo dobro, pisanje vrlo dobro, govor vrlo dobar
b) Službeni jezici: Engleski čitanje dobro, pisanje dobro, govor dobar
c) Drugi jezici: čitanje zadovoljava, pisanje zadovoljava, govor dobar
NAPOMENA: Podnositeljica prijave vlada jezicima ostalih naroda Balkana u govoru i pismu izuzev Albanskog, Makedonskog i Slovenskog jezika.” (Velika slova istaknuta su u originalu valjda kao dokaz da materinji jezik piše – dobro.)
Sve u svemu, Ustav je laicima možda dosadno štivo, ali nadamo se da ćete se složiti s nama, životopisi ustavnih sudaca nipošto nisu. Tako im Bog pomogao!