Čelnica sustava Federalnih rezervi SAD-a (FED), Janet Yellen, vrlo je zabrinuta što neki članovi Kongresa po prvi put u povijesti žele provesti sveobuhvatnu reviziju FED-a. Međutim, ako FED sve čini po propisima, čega se to Janet Yellen boji? Što ona skriva? U utorak je u svom govoru pred američkim Kongresom Janet Yellen insistirala da „FED zbog svoje važnosti i učinkovitosti mora ostati neovisan, a ako prođe reviziju, neće se više moći govoriti o njegovoj neovisnosti“.
„Neovisnost središnje banke se u monetarnoj politici smatra najboljom praksom i tako rade središnje banke diljem svijeta. Mislim da istraga, koja može dovesti pod sumnju neovisnost središnje banke, ne može učiniti da ćemo bolje raditi“, rekla je Yellen i dodala „kako se oštro protivi reviziji, jer će to omogućiti političarima da predvde odluke FED-a i tako će moći oslabiti položaj središnje banke“.
Portal ZeroHedge piše kako za više od jednog stoljeća postojanja Federalnih rezervi američki narod nije, a vjerojatno neće ni imati neku korist od tog sustava, kojem je jedina svrha bila da vitalna tržišta novca i kapitala pretvori u opasnu i nestabilnu kockarnicu.
45 Razloga zašto FED ne želi reviziju
1. Ljudi vole misliti da postoji nacionalna vlada, ali je istina da skupina ljudi koji nisu izabrani od strane naroda ima puno više vlasti nego bilo tko drugi u društvu.
2. FED je stvarno “neovisan” od vlade. Čak i na saveznom sudu dužnosnici FED-a tvrde da nisu agencija savezne vlade i stoga nisu dužni objavljivati nikakve informacije.
3. FED otvoreno priznaje da je njegovih 12 regionalnih pričuvnih banaka organizirano “kao privatne korporacije”.
4. Regionalne banke FED-a daju udjele “članovima banaka” koji su i njeni vlasnici.
5. Dioničari FED-a su 100% privatne banke, a američka vlada nema udjela u sustavu.
6. FED nije federalna vladina agencija, ali to može regulirati aktivnosti banaka i financijskih institucija.
7. U skladu s američkim Ustavom, FED nema pravo na “štampanje” novca, reguliranje dodane vrijednosti, određivanje vrijednosti stranog novca i mijenjanje standarda utega i mjera. Pa zašto je onda tako?
8. Ako pogledate američki dolar, na samom vrhu će biti napisano “potvrdio (provjerio) FED”. U financijskom smislu, “potvrda” je dužnički instrument
9 Predsjednik John F. Kennedy je 1963. izdao dekret 11110, kojim je ovlastio Ministarstvo financija SAD-a da izdaju novčanice s natpisom SAD, to jest, one su trebale biti izdane od strane američke vlade izravno, bez uključivanja Federalnih rezervi. JFK je ubijen odmah nakon toga.
10. Mnogi od dužničkih vrijednosnih papira u Sjedinjenim Američkim Državama, izdani pod predsjednikom Kennedyjem, još uvijek su u opticaju.
11. Federal Reserve određuje koja će biti razina nekih od najvažnijih kamatna stopa. Istodobno FED insistira na načelima slobodnog tržišta, prema kojima ti iznosi ne bi trebali biti određivani “na vrhu”.
12. FED je postao toliko moćan da je poznat kao “četvrta grana vlasti”.
13. Najveće razdoblje ekonomske ekspanzije u povijesti SAD-a bilježi se u vrijeme kada u zemlji nije bilo središnje banke.
14. FED je osmišljen kao „vječni dužnički stroj“. U više od 100 godina sustava Federalnih rezervi američki dug je porastao 5 tisuća puta.
15. Sustav saveznog poreza na dohodak je uspostavljen u istoj godini kada i FED. Kako bi platio dugove koje stvara, FED je morao negdje uzeti novac. Ideja je bila da se dug rasporedi na stanovništvo, a ne na vladu i bankare.
16. Razdoblje do 1913 (kada nije bilo poreza na dohodak), bilo je razdoblje najvećeg razdoblja gospodarskog rasta u povijesti SAD-a.
17. Trenutno “duljina” američkih poreznih brojeva iznosi oko 13 kilometara.
18. Od početka rada FED-a dolar je izgubio 98% svoje vrijednosti.
19. Od kada je Nixon napustio zlatni standard, američki dolar je izgubio 83% svoje vrijednosti.
20. Prije početka rada FED-a gospodarstvo SAD-a nije imalo gotovo nikakvih problema s inflacijom. No, nakon njegovog nastanka mora se voditi stalna i beskrajna borba protiv tog fenomena.
21. U prošlom stoljeću, kada je stvoren FED, prosječna godišnja stopa inflacije bila je oko pola posto. Stoljeće poslije je prosječna godišnja stopa inflacije je oko 3,5%.
22. FED je od američke srednje klase oduzeo na trilijune dolara kroz račun “skrivenog inflacijskog poreza”.
23. Veličina M1 je porasla i gotovo se udvostručila od 2008. godine, a sve zbog aktivnog rada “tiskare” FED-a.
24. FED je stalno lagao o razini inflacije u gospodarstvu. Kada bi se inflacija i dalje računala kao kada je predsjednik bio Jimmy Carter, službena stopa inflacije bi trebala biti negdje između 8% i 10%.
25. Od svog utemeljenja je FED prošao 18 različitih recesija ili depresija: 1918. 1920., 1923., 1926., 1929., 1937., 1945., 1949., 1953., 1958., 1960., 1969., 1973., 1980., 1981., 1990., 2001. i 2008.
26. U 20-ih godina aktivnog sudjelovanja FED-a u američkom gospodarstvu ono je potonulo u Veliku depresiju.
27. FED je bio taj koji je stvorio uvjete koji su uzrokovali pad burze 1929. Godine. Čak i Ben Bernanke priznaje da je FED-a kriv što je Velika depresija bila gora nego što je trebala biti.
28. Politika “lakog novaca”, koji je provodio bivši predsjednik FED-a Alan Greenspan, otvorila je put velikoj financijskoj krizi 2008. godine.
29. Bez sustava Federalnih rezervi “hipotekarne krize” vjerojatno nikada ne bi bilo.
30. Od 1950. je došlo do 10 različitih recesija pod kontrolom FED-a. Tijekom rada se sustavu pojavljuju financijski baloni koji naprosto eksplodiraju (dot-com, stambeni balon). Sada FED stvara najveći balon u povijesti obveznica na svijetu.
31. Prema službenom izvješću vlade, FED je tijekom posljednje financijske krize dao tajne kredite velikim bankama u iznosu 16,1 trilijuna dolara. Bankama, a ne građanima (16 100 milijardi USD).
32. Osim toga, 660 milijuna dolara su banke primile dodatno “kao pomoć u upravljanju tim kreditima”.
33. Od kraja 2008. godine bilanca FED-a je narasla s manje od 1000 milijardi dolara na više od 4 000 milijardi dolara. To je potpuna i totalna ludost.
34. FED je tijekom provođenja politike kvantitativnog popuštanja nakupio vrijednosnih papira u obliku duga koji su veći od ukupnog iznosa javnog duga vlade od predsjedanja Georgea Washingtona do kraja predsjedništva Billa Clintona.
35. Kvantitativno ublažavanje ili „Quantitative easing“ stvara financijske balone i kad se završi, ovi baloni ubrzo puknu.
Na istu politiku se u Europskoj središnjoj banci odlučio Mario Draghi: “Quantitative easing” – Velika pljačka i dokidanje suvereniteta europskih naroda”
36. Većina novog novca koji se stvara kroz politiku „Quantitative easing“ završi u rukama najbogatijih.
37. Prema istraživanjima koja je provela „Bank of England“ kvantitativno popuštanje zapravo produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.
38. Mediji kvantitativno popuštanje predstavljaju kao programa gospodarskih poticaja, ali se postotak Amerikanaca koji imaju radna mjesta smanjio već u razdoblju prvog kruga kvantitativnog popuštanja.
39. FED stalno precjenjuje snagu američkog gospodarstva, ali svaki put su mediji izvijestili da su te brojke pouzdane.
40. FED je zabrinut samo zbog stanja velikih banaka. 67% udjela svih aktivnih banaka u vlasništvu je šest američkih banaka, a 42% ukupnih kredita ima pet banaka u Sjedinjenim Državama
41. Sustav federalnih rezervi je stvoren od strane velikih banaka na Wall Streetu i radi isključivo u njihovom interesu.
42. FED je opisan kao “Najveća Ponzijeva shema u povijesti svijeta”. (Piramidalni financijski sustav prijevare – Ponzijeva shema)
43. FED odlučuje koja će biti ciljana inflacija i koja stopa nezaposlenost bi trebala biti kako bi zemlja trebala što veću količinu novčane mase. To je vrlo slično “centralnom planiranju” u komunističkim zemljama, ali vrlo malo ljudi u američkoj vladi razmišlja o tome.
44. Većina Amerikanaca nema pojma kako se dobija novac u financijskom sustavu u cjelini, kao ni što čini FED,
45. Kongres ima ovlasti da zatvori FED u bilo koje vrijeme, ali većina političara u potpunosti podržava taj sustav. Dakle, stvaranje FED-a je bio pogrešan korak od samog početka i sam FED je očito svjestan toga.