U noći uoči 28. veljače blizu Kremlja ubijen je jedan od lidera nesistemske ruske opozicije, političar Boris Nemcov. Vladimir Putin je ovaj događaj već okarakterizirao kao namjernu provokaciju, a istraga se koncentrira na pet verzija ubojstva.
U noći uoči 28. veljače u centru Moskve na Velikom moskvoreckom mostu, u neposrednoj blizini Crvenog trga i Kremlja, ubijen je Boris Nemcov, opozicionar, supredsjednik liberalno-demokratske „Republikanske stranke Rusije – Stranke narodne slobode“ („RPR-Parnas“, stranka takozvane nesistemske opozicije) i bivši prvi potpredsjednik vlade Rusije u vrijeme Borisa Jeljcina.
Prema informacijama pravosudnih organa, političar je ubijen iz neposredne blizine, iz bijelog automobila strane proizvodnje, dok se u društvu svoje suputnice, 23-godišnje manekenke iz Kijeva, vraćao iz restorana, iz pravca Crvenog trga. U njega je ispaljeno sedam hitaca, četiri metka su ga pogodila u leđa, od čega je izdahnuo na licu mjesta. Djevojka nije povrijeđena.
Još uvijek se ništa ne zna o ubojicama. Nema osumnjičenih i privedenih. Postoje svjedoci, ali se njihove izjave ne objavljuju. „U optjecaju su sve verzije događaja, između ostalih i naručeno ubojstvo“, izjavila je Julija Ivanova, službena predstavnica Istražnog komiteta Rusije za Moskvu.
Suradnici policije na mjestu ubojstva Borisa Nemcova na Velikom moskvoreckom mostu. Izvor: Mihail Džaparidze/TASS
Pet verzija ubojstva
Kako prenosi portal Vz.ru, istraga će se koncentrirati na pet verzija u vezi s motivom za ovaj zločin. To su: (1) ubojstvo kao provokacija radi destabilizacije političke situacije u zemlji, (2) islamski ekstremizam (zbog pozicije Nemcova u vijesti s karikaturama u listu Charlie Hebdo, (3) „ukrajinska verzija“ (osobna mržnja nekog sudionika konflikta), (4) poslovni odnosi i (5) ljubomora (Ana Duricka, manekenka koja je pratila Nemcova u trenutku ubojstva, nedavno je u Švicarskoj napravila abortus).
Nemcov je aktivno sudjelovao u djelovanju nesistemske opozicije i bio je jedan od organizatora opozicijske akcije pod nazivom „Antikrizni marš Proljeće“, zakazane za 1. ožujak.
„Sve odlike naručenog ubojstva“
Ubojstvo Borisa Nemcova prokomentirao je Vladimir Putin, rekavši da ono „ima sve odlike naručenog ubojstva i djeluje isključivo kao provokacija“, prenosi predsjednikove riječi glasnogovornik Dmitrij Peskov. Predsjednik je odlučio osobno kontrolirati istragu ubojstva. U intervjuu za radio-stanicu Komersant-FM Dmitrij Peskov je istaknuo da „u političkom smislu on [Nemcov] nije predstavljao nikakvu opasnost […] za aktualno rukovodstvo Rusije i za Vladimira Putina“. „Ako usporedimo razinu Putinove popularnosti, popularnost čitavog državnog vrha i tako dalje, vidjet ćemo da je u cjelini uzevši Boris Nemcov bio samo malo popularniji od prosječnog građanina“, rekao je glasnogovornik šefa države.
Odvjetnik Borisa Nemcova Vadim Prohorov rekao je medijima da je prije nekoliko mjeseci bilo prijetnji u društvenim mrežama, gdje je „neka propalica“ pisala: „Uskoro ću te koknuti“. Odvjetnik, međutim, ne vjeruje da to ima veze s ovim događajem. Prohorov je uveren da je ubojstvo politički motivirano, i to su mogli učiniti oni koji su se nedavno vratili iz zone borbenih akcija u Ukrajini. Ubijeni političar je često odlazio u Ukrajinu i imao je kontakte s Kijevom.
Boris Nemcov je bio i zastupnik oblasne skupštine grada Jaroslavlja i istraga će se vjerojatno koncentrirati i na moguće veze ubojstva i njegove djelatnosti u regiji.
Kratka politička biografija Borisa NemcovaBoris Nemcov (1959. – 2015.) zauzimao je važno mjesto u političkom životu Rusije 1990-ih i 2000-ih. Od 1991. do 1997. bio je prvi gubernator Nižegorodske oblasti. Zatim je radio u Vladi kao ministar energenata i energetike (1997.), nakon čega je postao prvi zamjenik predsjednika Vlade. Izjašnjavao se protiv monopola države i veze države s oligarsima. Smatralo se da je jedan od kandidata za nasljednika Borisa Jeljcina. Od 1999. do 2003. Nemcov je radio u Državnoj Dumi, a nakon je prešao u „duboku opoziciju“. Tijekom 2004. njegova stranka „Savez desnih sila“ otvoreno je podržala izbornu kampanju budućeg predsjednika Ukrajine Viktora Juščenka, a od 2005. do 2006. Nemcov je radio kao njegov vanjski savjetnik. Nakon 2006. ulazio je u razne saveze nesistemske opozicije i bio organizator raznih protesta, uključujući i proteste koji su se 2011. u 2012. održavali u Moskvi pod parolom „protiv krivotvorenja izbora“.
Jedna od posljednjih publikacija Borisa Nemcova, objavljena samo nekoliko dana prije smrti, bilo je istraživanje koje, prema njegovom mišljenju, govori da 133 zastupnika Državne Dume (Donjeg doma) i senatora Federalne skupštine (Gornjeg doma ruskog parlamenta) nisu platili porez. Njegovi suradnici govore i o još neobjavljenom izvještaju o Ukrajini, u kome je Nemcov namjeravao dokazati da ruskim borcima u Donbasu rukovodi državni vrh Rusije. |
„Marš žalosti“ umjesto „Antikriznog marša“
„To je obračun. […] Njega su progonile razne organizacije. Blatili su ga. On se borio za to da Rusija bude slobodna zemlja u kojoj su ljudska prava iznad svega. Teško je i zamisliti da lider opozicije bude demonstrativno ubijen blizu Kremlja. Ubili su ga zato što je govorio istinu“, rekao je za Komersant opozicionar Mihail Kasjanov, Nemcovljev prijatelj i partijski suborac, bivši premijer Vlade RF.
Opozicija je već počela pregovore s gradskim vlastima o premještanju opozicijskog marša, zakazanog za 1. ožujak, s Marjina (četvrt na periferiji Moskve) u centar grada, i o tome da mu se umjesto „antikriznog“ dodijeli status „marša žalosti“.
Ljudi donose cvijeće i svijeće na mjesto pogibije. Izvor: Mediazzzona/Twitter