Izvan rovova

Crno-bijeli svijet

U Hrvatskoj dosad neviđena, u punom smislu riječi barnumovska reklama ‘Crno-bijelog svijeta’, serije Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića, dovela je do toga da su tjednima prije emitiranja svi imali definiranu sliku o njoj. Jedni su je vidjeli kao nastavak ‘Sretnog djeteta’ drugim sredstvima, kao idiličnu seriju o kultnoj glazbi i novom valu, drugi su je zamišljali kao hrvatsku verziju ‘Grlom u jagode’, spomenik vlastitoj prošlosti. Treći su očekivali jugonostalgičarski uradak (sve je lako kad si mlad), četvrti obračun s jugonostalgijom (nije bilo kave, redovi na pumpama, par-nepar). Utoliko su se nakon prve epizode svi našli razočarani jer serija nije ništa od toga – muzika 1980-ih jest zvučna kulisa, ali je razmjerno diskretna. Ona nije nova ‘Grlom u jagode’ jer je ne nose izrazito magnetični i plastični, osebujni karakteri poput Mikija Rubiroze, Baneta Bumbara, Surovog i dr., ili ‘Smogovci’, gdje su likovi (Vrageci, Marina) snažni i trodimenzionalni, već je nose slabije ocrtani likovi, u plošnijem zahvatu, unutar manje čvrstog dramaturškog okvira. Radnja svake pojedinačne epizode znatno je rasplinutija od Karanović-Grlićeve uspješnice. Dodatnu nezgodu CBS-u je prouzročila okolnost da je prva epizoda bila najslabija, druga je bila bolja, treća je već bila puno bolja itd., pa je serija startala uz masovne uzdahe publike, pri čemu su najglasniji bili oni koji su u nju ušli s povišenim emotivnim angažmanom, velikim očekivanjima. Većina aktera tog razdoblja razočarana je (ili ogorčena) rekonstrukcijama lokacija, događaja, mjesta, rekvizita, kostima, kultova, totema, idioma. Oni su očito očekivali vremenski stroj koji će ih vratiti u mladost. Enciklopedističko nabrajanje neuvjerljivih rekonstrukcija poprimilo je dosad neviđene dimenzije: od svjedoka vremena saznali smo zašto lokomotive nisu mogle dolaziti na četvrti peron zagrebačkog kolodvora, zašto Goran Bregović nije izgledao tako kao u seriji, zašto je Gopčeva jakna besmislena, zašto zulufi nisu bili mogući u JNA, zašto se u ‘Studentskom listu’ nije tako radilo, zašto su tulumi bili neusporedivo bolji…Sve je to u zasjenak bacilo pozitivne aspekte ‘Crno-bijelog svijeta’. Već je neviđen ‘kulturni rat’ oko njega sam po sebi krajnje pozitivna činjenica. Cijela zemlja se pretvorila u dom kulture, halo! Svi imaju svoje mišljenje o seriji, njezinoj estetici, poetici, politici. ‘Crno-bijeli svijet’ načas nas je izvukao iz Drugoga svjetskog rata. Facebook je danima bio pretvoren u poligon rasprava o CBS-u. Metri su postova ispisani o koristi i štetnosti CBS-a za život. Te su rasprave bile uglavnom politički korektne, nisu se svele na okršaj crvenih i crnih, već su se vrtjele oko pitanja kvalitete uratka, što u ovoj zemlji, koja raspravlja samo o besmislicama, već dugo nismo vidjeli.

A riječ je, čini se, ipak o solidnom ostvarenju, koje oscilira od epizode do epizode, ali ima i nekoliko (teže uočljivih) vrlina. Dobar broj glavnih glumaca odradio je solidne uloge. Na sceni smo vidjeli i dosta novih lica, koja se nisu izblamirala preglumljivanjem. Mnogi su dijalozi duhoviti, serija nije neukusno politizirana (i politika i zvučna kulisa dane su odmjereno, diskretno), sve se – čak i ako se promašuje fakticitet – radi s mjerom, pa CBS neće trajati samo jednu sezonu. Serija je vrlo vjerno oslikala i politički duh epohe – vide se sve dobre i loše strane tog društva i države, bez pretjerivanja u bilo kojem smjeru. To je, otprilike, bilo tako: ispod tanke opne socijalizma ljudi su se raspitivali tko je naš a tko njihov, potiho su se pjevale budnice i davorije, pomalo su se plašili prijave ali nije tu bilo Sibira, vojska je bila izvorište dobrih priča, politika je bila daleka, a civilni život bujan. Jugoslavija je – i to se iz ove serije zapravo vidi – bila čudna država, nalik na Austro-Ugarsku, zvanu Kakanija. Kako piše Robert Musil u ‘Čovjeku bez svojstava’: ‘Uopće, što se sve ne bi dalo reći o potonuloj Kakaniji! Bila je, na primjer, carsko-kraljevska, a bila je i carska i kraljevska… Po svom je ustavu Kakanija bila liberalna ali su njome upravljali klerikalno. Upravljalo se klerikalno ali se živjelo slobodoumno. Pred zakonom su svi građani bili jednaki, samo nisu svi bili građani. Imali su parlament koji se tako žestoko koristio svojom slobodom da su ga obično držali zatvorenim, ali imali su i neki paragraf za hitnu potrebu, pomoću kojeg se moglo i bez parlamenta i svaki put kad bi se svi poradovali apsolutizmu, kruna bi odlučila kako se opet mora vladati parlamentarno. Takvih je cveba bilo mnogo u toj državi, a tu su se računale i one nacionalne borbe koje su s pravom izazivale radoznalost Europe, a danas se sasvim pogrešno prikazuju…’

Takva je bila i Jugoslavija. Po ustavu je bila demokratska država, ali se zavrtalo šiju onima koji su to shvaćali preozbiljno. Iako je bila autoritarna, u njoj se živjelo slobodoumno, pa i frivolno. Građani su bili ravnopravni, ali nisu svi bili građani. Parlament je držao visoko razvijenu zastavu slobode, ali se slobodom nikada nije koristio u svrhu slobodne diskusije nego samo za paradu. I tako dalje i tomu slično.

Vrh HTV-a dobrom je odlukom da se vlastitoj uspješnici da velika reklama proizveo štetu: do masovnog razočarenja dovela je neumjerena reklama zbog koje su svi očekivali remek-djelo. S druge strane, lošom odlukom o emitiranju serije dan za danom HTV je spasio proizvod, jer bi nakon prve loše epizode do idućeg termina emitiranja gledanost dramatično pala, a ovako neće. Čini se da je i regionalno tržište zainteresirano za otkup (Anica Dobra i Sergej Trifunović sjajno su odradili svoje role), pa ćemo o stvarnoj kvaliteti serije lakše suditi u nekom od repriznih termina. Uostalom, i Golikovog ‘Inspektora Vinka’ – o kojemu smo pisali nedavno – prije 30 godina (snimljen je baš u vrijeme novog vala) kritika je dočekala na nož, ali evo, živi i drži se sasvim dobro. Bilo bi ishitreno odmah odreći CBS-u mogućnost da doživi takvu sudbinu.

Bujica, Ivo Banac

Da Velimir Bujanec možda malo skreće udesno moglo se zamijetiti kad je posljednjih tjedana ugostio Hrvoja Hitreca i Božidara Alića, no nitko nije vjerovao da će se usuditi u studio dovesti i desnog ridikula Ivu Banca. Ipak, učinio je to. Maske su pale! Eter je uskuhao! Teško je reći što je inače tradicionalno odmjerenom voditelju trebalo da dosad vrlo pristojnu emisiju obruka ugošćavanjem pripadnika krajnje desnice. Dosadašnji gosti (učeni i knjiški ljudi, poput Žarka Puhovskog, Radimira Čačića, Vesne Pusić i drugih) sada će se puno teže odlučivati na odlazak kod popularnog Buje.Banac je svog gosta zaprepastio otvorenim zagovorom vojne intervencije protiv Rusa. ‘Jasno je da Putin stoji iza ubojstva Borisa Nemcova’, rekao je Banac. ‘Treba ih naoružati, podržavam naše dragovoljce koji se bore na strani Ukrajinaca’, dodao je profesor, navijajući za slanje hrvatske mladeži na istočnu frontu. Napao je i Nina Raspudića zbog lijevih skretanja i josipovićevštine. Ono što se Bujancu događalo u ranoj mladosti Bancu se događa u zreloj dobi, pa je stvar utoliko teže objašnjiva – konačnu riječ morat će dati znanost, a ne vaš skromni kritičar. Očekivati je da ovaj borbeno raspoloženi umirovljenik spakira nužne stvari u telećak, pozdravi ženu i domovinu, pa se zaputi u rat na istok, tamo gdje su njegovi idejni i politički prethodnici zapeli prije nekoliko desetljeća. Preporučujemo bataljune Azov i Aidar: mrze Ruse, imaju lijepe insignije koje će našeg dragog profesora veseliti i primaju dragovoljce. Mogao bi mu se pridružiti i Dujomir Marasović. Kad su već tako nabrijani za rat, neka se bace u borbu, ta nisu babe. Run, Ivo, run!

Hrvatska uživo

Da je na poprištu bure bio Edi Škovrlj, čovjek bi teško primijetio borbu čovjeka i prirode, no krhka je Anita Markovina pod udarima vjetra skoro otpuhana u more! Anita je herojski izdržala javljanje u ‘Hrvatsku uživo’, jedva se držeći u kadru, no povlačenja nije bilo. Čestitke novinarki, a vrhu HTV-a preporuka. Umjesto višetjednih prepucavanja o ceremonijalnim pitanjima, poput inauguracije KGK i Hloverkinih magnovenja, energiju bi trebalo usmjeriti na puno važnija pitanja. HTV-u očito očajnički nedostaju deseci ili stotine mladih radnika, a imaju desetke ili stotine raznodobnih neradnika. Te dvije stvari treba promijeniti, a ne se baviti ulizivanjem političarima i određivanjem ekvidistance. Kad je HTV zadnji put lansirao nekog poput Ladišića, Miloševića, Latina, Mirkovića?