Komentar je suvišan

U subotu, 14. ožujka, održan je drugi prosvjed pokreta Occupy Croatia protiv “šatoraša”, a kao i prošli puta, antiprosvjed je izazvao okupljanje brojnih branitelja u Savskoj i njihov popratni marš do središta grada. Za razliku od prosvjeda održanog 21. veljače, ovaj put dvije kolone nisu se susrele, no daleko od toga da je sve prošlo glatko kao što se post festum izjavljuje.

Nakon okupljanja stotinjak antiprosvjednika na glavnom trgu, povorka koja je krenula prema Savskoj 66 više puta je zaustavljana policijskim kordonom uz molbe za razilaženjem i isticanjem da je njihov prosvjed neprijavljen. U isto vrijeme oko tisuću branitelja krenulo je iz Savske put središta grada uz policijsku pratnju, da bi u jednom trenutku stotinjak branitelja “probilo” kordon i krenulo prema stanu premijera Milanovića u Krajiškoj ulici, uz obrazloženje da se time želi ukazati da upravo premijer stoji iza antiprosvjednika. Uz pjesme prigodnice i skandiranje kojim premijera pozivaju da izađe pred njih, branitelji su se nezadovoljenih apetita nakon kraćeg vremena otisnuli natrag prema Savskoj, a prosvjedi su završeni nakon što su obje strane uz policijsku ispomoć ispraćene u suprotnim smjerovima.

Koliko god paradoksalno bilo da se braniteljima dopustilo da dođu pred premijerovu privatnu rezidenciju, to je samo dio prilično disfunkcionalne priče koja traje već nekoliko mjeseci. Pozornica je postavljena neprijavljenim skupom koji se je pretvorio u višemjesečni boravak u javnom prostoru bez ikakvih sankcija. Neprijavljeni prosvjed može biti ilegalan, izgleda, ali po tom pitanju ništa drugo neće se napraviti, osim izdvojiti značajan broj policijskih snaga i drugih resursa koji su raspodijeljeni u Savskoj, kako bi nezadovoljnici ostali zadovoljnima. Pritom je mnogima jasno – kao što je pokazano dvama prosvjednim marševima – da se otvoreno stoji iza toga da je jednoj grupaciji hrvatskih građana dopušteno ono što drugima nije. Ništa od toga nije pretjerano bitno u situaciji u kojoj se potpiruju niske strasti u cilju promjene vlasti: oporbi situacija itekako odgovara s obzirom na njezino oslanjanje na iste ideološke zasade u bitci za vlast, a trenutnoj vlasti pravovremeno reagiranje bilo je vjerojatno ocijenjeno rizičnim postupkom kojim bi se oporbi dalo potrebnog vjetra u leđa.

No izgleda da su dolazak pred premijerova vrata i isticanje selektivnog postupanja policije tijekom prosvjednih marševa ipak bili dovoljan motivator da se ministar Ostojić prene i počne provoditi zakon koji je mjesecima utišavao, pritom se pozivajući na floskule o toleranciji i pravu svih građana da participiraju u javnom životu. Ministar je izjavio da je policija nakon višemjesečnih napora konačno otkrila tko stoji iza organizacije braniteljskog prosvjeda te je najavio prijave zbog neprijavljivanja skupa, a u duhu tolerancije i demokracije iste prijave idu i organizatorima antiprosvjeda. Što se tolerancije i policijskog postupanja tiče, zanimljiv je i komentar predsjednika sindikata policije Dubravka Jagića tijekom gostovanja u Dnevniku 3 15. ožujka, kada je u svjetlu najnovijih navijačkih izgreda u Splitu nakon utakmice Dinama i Hajduka lobirao za donošenje novog zakona o narušavanju javnog reda i mira. Jagić je istaknuo da bi u “civiliziranim” europskim državama njegove kolege u kriznim situacijama narušavanja javnog reda i mira izgrednike “dobro namlatili, što su i zaslužili”, ističući pritom dobrobit samih policajaca, ali i građana čiji se novac namaknut kroz poreze trati postupcima nekontrolirane manjine.

Epilog vikend događanja, osim ohrabrivanja ministra Ostojića, očekivane su reakcije šefa oporbe Tomislava Karamarka, koji se ne slaže s dolaskom branitelja pred premijerov stan, ali i dalje ističe da premijer mora uslišiti braniteljske zahtjeve. S druge strane premijer Milanović manevrira kroz upite novinara je li uistinu proveo vikend s Antom Gotovinom te poziva Karamarka na javnu debatu u kojoj bi se – valjda – trebalo pokazati tko je veći čovjek i političar. Dok se vodeća politička lica bacaju u ring, prosvjed u Savskoj se nastavlja, a njihov legimitet ostaje nepoljuljan čak i nakon prvih najavljenih sankcija, dok sama Vlada i dalje ne odašilje bilo kakav službeni komentar, puštajući da se cijela stvar sama rasplete ili nastavi unedogled.