Kako dokučiti bolesnu sklonost pacijenata koji, zakrabuljeni “anonimnošću” elektroničkog sumraka, odašilju krvožedne poruke neistomišljenicima!? Istaknuta zagrebačka aktivistica Mirjana Mirt primila ih je nakon sudjelovanja u antišatoraškom buntu Zagrepčana – više od 200! Policija do dana današnjeg “ni a ni be” na njezine prijave. Žena u zrelim godinama, s megafonom u ruci i natpisom “Građanin” na prsima, postala je preko noći državna neprijateljica No. 1.Dio “Hrvata od stoljeća sedmog”, a brat bratu ih je od pet-šest do možda desetak posto u nacionalnom populusu, ima ozbiljan problem s poimanjem vrijednosti i smisla demokracije. Uzrokovan po svoj prilici nekim urođenim defektom u sivoj tvari, za koji sva svjetska psihijatrija ne zna pronaći lijeka. Kako inače dokučiti bolesnu sklonost pacijenata koji,zakrabuljeni “anonimnošću” elektroničkog sumraka, odašilju krvožedne poruke neistomišljenicima!? Istaknuta zagrebačka aktivistica Mirjana Mirt primila ih je nakon sudjelovanja u antišatoraškom buntu Zagrepčana – više od 200! Policija do dana današnjeg “ni a ni be” na njezine prijave. Žena u zrelim godinama, s megafonom u ruci i natpisom “Građanin” na prsima, postala je preko noći državna neprijateljica No. 1.
“Kurvetino, prva ćeš dobiti metak u čelo”, “Grkljan ću ti rastrgati, majku ti jebem udbašku”, “Zatvori se u svoju spilju iz koje si izgmizala, dok ti je još šuplja glavurda na ramenima”, “Bliži ti se kraj, kurvetino”, “Noć će te progutati” itd. No, aktualan se špiljski čopor, što oboružan bedrenim kostima elektroničkog mamuta bijesno kesi zube na aktivisticu Mirt, tek uvjetno dade usporediti s Kubrickovim primatom iz prvih scena Odiseje u svemiru. Crnodlaki filmski gorostas divlje urla i zastrašujuće lomi kosti pred sobom, ali ne ubija u provali mržnje svojstvene samo homo sapiensu, već zbog evolucijske logike preživljavanja i nastavka vrste. Po tome se njegov čopor kao nebo i zemlja razlikuje od čopora namjernog sada raskomadati svaku mirjanu mirt.
Treba li uistinu čekati skrštenih ruku da neki kreten s izmišljenim PTSP-om, lažni 99,99-postotni ratni vojni invalid s dvadesetak keš kunića mjesečno i beskonačno slobodnog vremena za dangubu, vlasnik dozvole za nošenje vatrenog oružja, praktičan vjernik, “veliki” Hrvat i gorljiv “braniteljski” fan Đure Glogoškog i Josipa Klemma propuca glavu Mirjani Mirt!? (Foto: Tomislav Pavlek, Hina)Prijetnje najbestijalnijim grozotama, čak smrću, aktivistici za građanska prava i slobode indikativna su poruka mračne/ustaške Hrvatske svim građanima koji se ne boje njihovih “sokolova”. Svima koji se ne ustručava hrabro/javno, u bebu, sasuti zamotanima u službene državne i zabranjene ustaške zastave da ne žele RH neoendehazijskog mraka, državu impregniranu šovinizmom, svjetonazorskim i političko-ideološkim jednoumljem. Aktivistica Mirjana Mirt je i snažna paradigma sekularne svijesti građanske Hrvatske koja ne paradira s krunicom oko vrata, ne moli se propagandno u savskom šatoru i gdje god stigne…
Je li moguće zaklati čovjeka (pazi: zaklati!) s krunicom oko svoga ili žrtvina vrata, ispaliti ekzekucijski metak u ženski potiljak, učiniti da nekoga “proguta noć” valjda smrtno sapetog osječkim selotejpom, naliveno akumulatorskom kiselinom ili sisačkom žicom pritegnutih zglobova!? Ne plaši li se vučji čopor (s kojim 1990-ih nije želio zavijati časni komentator HTV-a Tomislav Jakić) makar vlastitog boga kad već nema vajde od zaglamastih biskupa što se mole s deklariranim i još skrivenim ubojicama i stavljaju ratne zločince u prvi red do Krista!? Antišatoraška Hrvatska sada s razlogom pita svu javnost: kakve to jezivo bolesne spodobe žive među nama!?
Uputno je pitati što je, raskošan brojem i opremom, aparat reda i mira, plaćenih čuvara demokracije i sekularne države učinio radi pronalaženja “anonimnih” kukavica i probisvijeta koji bi uistinu – ubijali? Ministar Ranko Ostojić prima debelu plaću, a ne obavlja taj dio svog posla kako je zakonom obavezan. Treba li uistinu čekati skrštenih ruku da neki kreten s izmišljenim PTSP-om, lažni 99,99-postotni ratni vojni invalid s dvadesetak keš kunića mjesečno i beskonačno slobodnog vremena za dangubu, vlasnik dozvole za nošenje vatrenog oružja, praktičan vjernik, “veliki” Hrvat i gorljiv “braniteljski” fan Đure Glogoškog i Josipa Klemma propuca glavu Mirjani Mirt!?
Pa će tek tada mrdnuti plavci? Nakon što prethodno ne uspiju zataškati “delikt čovjeka koji je zbog ratnih trauma bio smanjeno uračunljiv”. Po već klasičnom obrascu za sirove obiteljske siledžije iz pasivnih krajeva, koji uredno ubijaju boga u ljepšoj polovici, a onda je jednostavno zatuku. I policija valjda zna tko je muško u kući i gdje je ženi mjesto. Kao što je znala i voditi istragu po kretenskom obrascu, primijenjenom na golobradog vukovarskog merćepovca, koji je na Sljemenu ustrijelio 12-godišnju Aleksandru Zec, sudjelovao u mučkom ubojstvu njezine zagrebačke obitelji, a potom primio odličje Franje Tuđmana!
Desetak dana otkako je zagrebačka aktivistica prijavila policiji prijetnje smrću te im učnila dostupnim sve poruke i dala elemente za uhidbeno gađanje počinitelja, ne zna se je li MUP nekoga otkrio i pitao za zdravlje. Gospođa Mirt je privremeno napustila Zagreb, jer su joj zaredale neugodnosti (i opet prijetnje, vrijeđanje, šivinizam) u kvartu, gdje stanuje. Više se ne osjeća sigurnom za vlastiti život. U zemljama, gdje “institucije rade svoj posao”, cyber inspektori bi za nekoliko sati ili već drugi dan privela kamo spadaju autore poruka mržnje, a sud bi im “bezodvlačno” odrezao što ih ide. Bijedna bi Naša, mrtvo ozbiljni telale klijentelisti iz političke kaste, željela biti cijenjena u tom društvu, gdje “institucije rade svoj posao”, ali…
Što će, jadan, policijski ministar Ranko Ostojić u predizbornoj godini tražiti u široj šatoraškoj obitelji mrzitelje svega zdravorazumskog i demokratskog, koji marljivo bruse kame za klanje i guraju streljivo u svoje hrvatske samokrese? “Znam da šatorovanje u Savskoj 66 nije zakonski prijavljeno i da ga imam pravo zabraniti, ali – neću!” – kazao je inatljivo u TV-kamere. U zemlji, gdje tako “institucije rade svoj posao”, aktivistica Mirjana Mirt ima razloga strahovati od kakvog trknutoga ćelavog bimbe u crnoj Thompsonovoj majici, spremnog polomiti joj ruke i noge, prebrojiti rebra i nanijeti šakačku rezbariju na lice. Reći će se, bio je mrtav pijan i nema veze s miroljubivom molitvenom zajednicom sa Savske 66. Nikakvu Mirt ne poznaje niti ju je ikad vidio.
Kakvim je ljudima u Bijednoj Našoj povjerena ustavna odgovornost za bdijenje nad demokracijom, sekularnošću, ljudskim pravima i slobodama? Pa i fizičkom sigurnošću Mirjane Mirt! U čije si ime ili kojih ideala netko dopušta nasiljem liječiti vlastite nacionalističke frustracije? Svoju ograničenost/zatucanost nametati kao apsolutnu mjeru tuđe slobode i normi ponašanja u društvum makar i jako deficitarne demokracije? Koji je to redikulozni bog tako zaljubljen u čovjeka i obdaren krajnje degenerativnim mazohizmom, pa će uživati, neće spriječiti i napokon će oprostom pripustiti u raj svog jaganjca koji zločinački kinji i ubija? Iz sirove mržnje, osvete, vjerske, ideološke, nacionalne, rodne… nesnošljivosti.
Uputno je, makar retorički, osvijestiti tko su zapravo ti deklarirano brzi na oštroj kami i hrvatskom samokrasu – ne samo na zmijskom jeziku, selotejpu i hrđavoj žici! – a okupljaju se u mrgudnim skupinama pod savskim šatorom, ali i znatno šire. Otvorenim prijetnjama nacionalističke desnice zagrebačkoj aktivistici i svima u RH koji se ne žele pomiriti s podjelama, nesnošljivošću i razaranjem ljudskih prava i sloboda, sabotiranjem građanskog društva i sekularne države mora se javno parirati aktivitetom u smislu: “Svi smo mi Mirjana Mirt” i “Hrvatska je domovina svojih građana, ne vaše mržnje”.
Izljevi (ultra)desničarske mržnje u Bijednoj Našoj znakovita su potvrda činjenice da si “pravna država” još nije ni približno skinula s vrata “do”moljube”, koji su na ratnom zločinu doktorirali klanje ljudi u ovo ili ono ime, metak u potiljak, taljenje mozga niskom voltažom na marinoselski način, lom kostiju a la kontejner/paviljon 22 ZV-a, kerestinečko-loranski sadizam, kablovski tropleter, osječki selotejp i akumulatorsku kiselinu, sisačku žicu… Prijeti li to, zapravo, osviješten strah od neizbježnog dohvata ruke pravde za smrtne grijehe iz nedavne prošlosti, gubitak nezasluženih počasti i apanaža, pa se grubim nasiljem želi preventivno suzbiti i najblaža upitnost o ratno-braniteljskim “svetinjama”?
Šatoraški već dozvani “sokolovi”, međutim, uznemiruju protivnička jata jednako ljutitih “sokolova” i dižu ih iz vrletnih gnijezda nebu pod oblake, pa internetski prostor odjekuje revanšističkim: “Ubij, zakolji, da branitelj ne postoji!” Eeee, to miroljubivi Ranko Ostojić ipak nije mogao otrpjeti, pa je – za znakovitu razliku od “slučaja Mirt”! – već drugi dan otkrio i uhitio izvjesnog “hrvatskog državljanina rođenog 1990. godine”. Općinsko državno odvjetništvo u Puli istog je trena – ne za pet, sedam ili 35 godina – optužilo na Općinskom sudu dvadesetpetogodišnjeg “hrvatskog državljanina zbog počinjenja kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, i to zbog komentara na jednom portalu”.
Pravosudnoj Bijednoj Našoj, kamoli pravosudnom Zagrebu, nije padalo na um prije četiri mjeseca jednako postupiti prema kolovođama šatoraša kad su javno prijetili “krvavim Božićem”. Vrijede li u Puli jedni, a u Zagrebu drugi zakoni u odnosu na inkriminaciju poticanja na nasilje i mržnju!? Jedni za Josipa Klemma i Đuru Glogoškog, a drugi za Mirjanu Mirt!? Ako je tako, a po svoj prilici jest, važno je oznaku “Građanin” na aktivističkim prsima zamijeniti porukama “Svi smo mi Mirjana Mirt” ili “Hrvatska je domovina svojih građana, ne vaše mržnje”.