Maus iz knjižara raus!

U Hrvatskoj je i dvadeset godina nakon rata u modi povijesni revizionizam, za kojeg u posljednje vrijeme posve pogrešno tvrde da ga je Tuđman ‘držao pod kontrolom’, da je na spominjanje revizionista lupao šakom o stol i vikao no pasaran! Konstantna trabunjanja Tomislava Karamarka o partizanskim zločinima i traženja raznih zabrana, među kojima se ističe traženje zabrane crvene zvijezde kao simbola zločinačkog pokreta, dovela su i do brojnih šala, izmišljotina i podvala, od kojih je jedna od najčešćih bila ona kako će Karamarko protjerati Heineken iz Hrvatske, ili ih barem prisiliti da pokriju svoju zvijezdu na logu.Snaga neke šale uvijek leži u tome koliko je blizu istine; odatle i ona fraza ‘it’s funny ’cause it’s true’. Moć šale o Heinekenu upravo je u tome što se čini sasvim mogućom. Ekvivalent šali o Heinekenovoj zvijezdi je vic iz 90-ih o tome da će rijeka Sava zbog antagonizma prema Srbima, pa samim time i prema Svetom Savi, u svom hrvatskom toku biti preimenovana, s tim da su varijante vica razlikovale ime koje će rijeka dobiti u Hrvatskoj. Jedne je godine sredinom 90-ih na prvi april Dnevnik HTV-a prikazao lažni prilog o promjeni imena rijeke, zbog čega su mnogi gledatelji bijesno zvali televiziju i tražili pojašnjenja.

No, ono što je čak i u Hrvatskoj još uvijek na razini šale, s naglaskom na ‘još uvijek’ – jer iako Heineken neće mijenjati logo za hrvatsko tržište, pitanje zabrane crvene zvijezde kao simbola još uvijek opstaje kao neka vrsta ideološkog joker zovi kada krajnja desnica želi dodatno polarizirati ono što se naziva ‘političkom scenom’ ili barem skrenuti pozornost s neke njima pogubne teme – u Rusiji prolazi kao normalno.

Naime, ruske su knjižare i knjižnice sa svojih polica uklonile Maus, slavni strip Arta Spiegelmana, i to zbog naslovnice na kojoj se nalazi svastika.

Neki su Rusi možda smatrali da je vijest o povlačenju Mausa zbog naslovnice na kojoj se nalazi svastika samo obična šala, ili tek dezinformacija izazvana strogim nadzorom ususret Dana pobjede, 7. svibnja, kojim se zemlja prisjeća pobjede sovjetskih snaga nad nacističkom Njemačkom i njezinim saveznicima u Drugom svjetskom ratu. Naime, ruske su vlasti u prosincu donijele ‘antinacistički zakon’ kojim se strogo zabranjuje svaka vrsta nacističke propagande, što uključuje i nacističku simboliku. U periodu od donošenja zakona do danas izvršen je niz racija i pretraga raznih trgovina i antikvarijata koji su prodavali nacističko znakovlje i razne naci-parafernalije.

Iako bi bilo razumno prihvatiti da se radi o šali, činjenica je da su posljednjih godina potezi službenog Kremlja, pa posredno i nižih središta vlasti, toliko ekstremni da više nije nimalo opravdano bilo kakvu vijest ovog tipa prihvatiti kao išta drugo nego istinu o pravoj situaciji u zemlji. Politika službene Moskve je uspjela ostvariti ono za čime potajno žudi svaka vlast – ljude je natjerala na strogu autocenzuru. Jer iako ovaj put zabrana Mausa nije stigla direktivom odozgo, već su se sami knjižari odlučili na ovaj čin zbog straha, bilo bi potpuno naivno ne uvidjeti da uzrok ovakvih slučajeva leži upravo u dugogodišnjoj politici Moskve.

Činjenica je i da je Rusija, koja slavi 70 godina od pobjede nad fašizmom, posljednjih godina donijela niz zakona koje je teško nazvati drukčije nego fašistoidnim, na čelu s anti-gay zakonskim promjenama koje su homoseksualce izjednačili s pedofilima i kriminalcima, zbog čega sada noću u ruskim gradovima patroliraju vigilanti u potrazi za perverznjacima.Porast fašističkih, ili točnije rečeno fašistoidnih, političkih elemenata u Rusiji u proteklih je dvadesetak godina eksponencijalan. Statistički, ulice ruskih gradova su među najmanje sigurnim na svijetu za ljude druge boje kože od većinskog stanovništva. Napadi na građane drugih rasa i vjeroispovijesti su proteklih godina postali rak-rana proklamirane ‘nove ruske otvorenosti’.

I zato je ovaj naočigled paradoks, da se zbog Dana pobjede nad nacizmom i fašizmom s polica povlači knjiga o Holokaustu koja na briljantan način oslikava sistemsku snagu fašizma, na koncu ove priče samo to – naočigled paradoks.

Uostalom, ne treba zaboraviti ni dugu antisemitsku tradiciju u Rusiji, gdje su prvi pogromi započeli prije 200 godina. U nekoliko pogroma u 20. stoljeću ubijeno je na desetke hiljada Židova, neki podaci kažu i preko 200 hiljada, a najokrutniji bio je pogrom u periodu između Oktobarske revolucije do kraja građanskog rata, 1922. godine. Taj je pogrom završio pobjedom boljševika, koji su u svojim redovima imali i veliki broj Židova. No antisemitizam u Rusiji nije tek povijesna činjenica, već je u pitanju i suvremena pojava. I sam predsjednik Komunističke partije Genadij Zjuganov je poznati antisemit koji u svom repertoaru ima i izjavu o tome kako je ‘cionizam u krvnom srodstvu s fašizmom’.Nije nimalo zanemariv ni broj zastupnika u Dumi koji su u zadnjih četvrt stoljeća bacili poneku antisemitsku doskočicu s vremena na vrijeme, onako, po potrebi. Oni ekstremniji, poput Nikolaja Kontradenka, smatraju upravo Židove odgovornima za propast Sovjetskog saveza, kao i za sukobe u Čečeniji. Samo zbog Hitlera i njegovog Endlösunga, u kolektivnoj memoriji suvremenog čovjeka ruska antisemitska politika nije ostala zabilježena kao jedan od najtamnijih trenutaka prošlog stoljeća.

A upravo je na potrebu da ‘ne dođe do kolektivnog zaborava’ pozvao i tvorac velikog Mausa, Art Spiegelman koji je odluku da se Maus ukloni nazvao “nagovještajem opasnih stvari”.  Dodao je i kako je posebno ironično da je eksplicitno antifašistička knjiga nastradala zbog ovog zakona: “Staljin je vjerojatno zaslužan i za to da su Rusi oslobodili mnoge koncentracijske logore, što je pomoglo mome ocu da preživi”.

Inače, ovo nije prva zabrana Mausa zbog svastike na naslovnici. Spiegelman je imao neprilike i u Njemačkoj koja ima stroge antinacističke zakone, no naslovnica mu je toliko važna da nije dopuštao bilo kakve promjene; štoviše, u sve svoje buduće izdavačke ugovore unio je uvjet prema kojem promjena originalne naslovnice nije dopuštena.

Na koncu priče, možemo se složiti sa Spiegelmanovom porukom Rusima nakon ovog događaja: “Skidam kapu u ime Dana pobjede i pokazujem vam srednji prst zbog pokušaja gušenja slobode izražavanja.”