Glasnogovornik Svesaveznog radija Jurij Levitan izvještavao je o najvažnijim događajima u SSSR-u sredinom 20. stoljeća. Prije svega, obavještavao je slušaoce o tijeku Drugog svjetskog rata. Hitler je Levitana smatrao osobnim neprijateljem, i za njegovu glavu je raspisao nagradu od 250 tisuća maraka (teško je povjerovati da Staljin nije bio prvi na Hitlerovoj listi neprijatelja).
Jurij Levitan, sin krojača i domaćice, po završetku devetog razreda dolazi iz Vladimira u Moskvu s željom da se bavi glumom i postane veliki umetnik. Budući da na Kazališni institut nije primljen zbog provincijskog naglaska, upisuje se na grupu za spikere, koju je vodio poznati glumac Vasilij Kačalov.
Daljnji životni put 19-godišnjeg spikera-početnika uskoro je bio definitivno određen. U siječnju 1934., kada je preko radija čuo Jurijev glas, Staljin je telefonirao predsjedniku Radijskog komiteta i zatražio da ubuduće taj spiker preko radija čita njegove govore. Tako je stažist Jurij Levitan, zahvaljujući izražajnosti i rijetkoj boji glasa, postao glavni spiker Sovjetskog Saveza.
„Pažnja! Govori Moskva!”
U rano jutro 22. lipnja 1941. telefon u Radijskom komitetu je neprestano zvonio. Dopisnici iz Kijeva i Minska su izvještavali o neočekivanom napadu fašističke Njemačke. Iako se Moskva pribojavala provokacija, Jurij Levitan je za svaki slučaj pozvan da dođe na radno mjesto. Uskoro je kurir iz Kremlja donio kuvertu u kojoj su na papiru bila ispisana samo dva reda. Jurij je pročitao najavu: „Danas u podne bit će objavljeno važno priopćenje vlade Sovjetskog Saveza”.
Izvor: Youtube.
„Pažnja! Govori Moskva! Građani Sovjetskog Saveza! Prenosimo priopćenje sovjetske vlade. Danas u četiri sata ujutro, bez prethodnih zahtjeva od Sovjetskog Saveza i bez objave rata, njemačka vojska je napala našu zemlju”, objavio je Jurij Levitan.
Riječi „Govori Moskva” Levitan je od jeseni 1941. izgovarao nalazeći se u Sverdlovsku. Sjedište radija je premješteno budući da su svi radio-repetitori u Podmoskovlju morali biti demontirani, jer su ih Nijemci koristili kao orijentire prilikom bombardiranja grada. Naredbe vrhovnog zapovjedništva i obavještenja sovjetskog Informbiroa Levitan je dobivao telefonom iz Moskve. U ožujku 1943. godine odlazi u Kujbišev, gdje je prethodno već bio smješten Radijski komitet. Međutim, građani Sovjetskog Saveza su do kraja rata vjerovali da je Levitan sve vrijeme u Moskvi. Informacija da je Jurij Levitan tijekom rata bio premješten u Sverdlovsk objavljena je tek četvrt stoljeća kasnije.
Jurij je 9. svibnja 1945. pozvan u Kremlj, gdje je dobio tekst priopćenja vrhovnog zapovjedništva o pobjedi nad fašističkom Njemačkom. Imao je svega 35 minuta da se vrati u studio i pročita radosnu vijest. Na povratku u studio morao je prijeći preko Crvenog trga koji je bio prepun ljudi. Levitanov prijatelj, publicista Jurij Belkin u svojim zabilješkama navodi svoja sjećanja za taj dan: „Drugovi – vikao sam – Pustite nas da prođemo, žurimo na posao!” Ljudi su na to odgovarali: „Ma kakav posao, sada će Levitan preko radija pročitati priopćenje o pobjedi. Stanite tu i slušajte!” Levitan se morao hitno vratiti u Kremlj, koji je imao svoju radio-stanicu. U 21:55 otvorio je zapečaćenu kuvertu i pročitao: „Govori Moskva! Fašistička Njemačka je uništena i pobijeđena!”
Tijekom rata, od 1941. do 1945, čuveni spiker je pročitao 2 000 obavještenja sovjetskog Informbiroa. Tada radio-emisije nisu snimane, pa je 1950-ih godina Jurij Borisovič zamoljen da ponovno pročita dio tih priopćenja, i to je snimljeno na magnetofonsku traku i sačuvano.
Ne mogu iznevjeriti narod
Levitan je prve srčane tegobe osjetio 1945., dok je preko radija čitao podatke o koncentracijskom logoru Auschwitz. Umro je od infarkta 40 godina kasnije, u 83. godini, za vrijeme proslave godišnjice Kurske bitke u Prohorovki. Tijekom svog radnog vijeka, pored brojnih izvještaja iz Drugog svjetskog rata, glavni spiker svih radio-stanica Sovjetskog Saveza pročitao je još mnogo priopćenja vlade i reportaža s Crvenog trga, a izvještavao je i o letu Jurija Gagarina u svemir. Pred odlazak u Prohorovku Jurij Levitan se prijateljima požalio na bol u grudima, ali je na sve njihove molbe da ne kreće na put lakonski odgovarao: „Ne mogu iznevjeriti narod. Svi me očekuju”.