Projekt Vrline dolazi kao odgovor na talas rasprava i reakcija koje su pratile objavljivanje moje knjige Religija za ateiste i narastajućeg osjećaja da je biti čestit postalo neobično i depresivno, dok pokvareni i zli uživaju u posebnoj vrsti glamura. Moj krajnji cilj s ovim projektom jeste da pokrenem živu raspravu oko moralnih osobina i povećam interes javnosti da svi zajedno postanemo čestitiji i povezaniji kao društvo.
U modernom svijetu, ideja nastojanja da se bude “bolja osoba”, priziva sve vrste negativnih asocijacija: pobožnost, svetost, beskrvnost i seksualno odricanje, kao da je pobožnost nešto što neko prigrli samo onda kada su drugi, teži putevi koji ispunjavaju više, iscrpljeni. Kroz historiju, društva su bila zainteresovana za njegovanje vrlina, trenirajući nas da budemo čestitiji, ali mi smo jedna od prvih generacija koje nemaju nikakvog interesa za to. Dozvoljeno vam je da radite na svom tijelu (odlazak u teretanu ima vrlo visok položaj kao aktivnost), ali objavite da ćete raditi na tome da budete čestitiji i ljudi će vas garantovano gledati kao da ste ludi. Zvuči duboko uvrnuto, čak jezivo, nekome reći da može raditi na tome da bude bolji i finiji.
Ne bi trebalo da je tako, i o tome je moj Manifest.
Ne postoji naučni odgovor kako biti čestit ali je glavna stvar imati neku vrstu liste na kojoj ćemo naprezati naše etičke mišiće. Podsjeća nas da svi moramo raditi na tome da budemo dobri, kao što radimo na bilo čemu drugome što nam je zaista važno.
Manifest za ateiste – deset vrlina za moderna vremena
1. Otpor - Ići dalje čak i kada stvari izgledaju mračno; prihvatanje da su obrati normalni; sjetiti se da je ljudska narav, na kraju, teška. Ne plašiti druge svojim strahovima.
2. Empatija – Mogućnost da se povežemo imaginarno sa patnjom i jedinstvenim iskustvima druge osobe. Hrabrost da postanemo neko drugi i sebe pogledamo sa iskrenošću.
3. Strpljenje - Izgubimo strpljenje jer vjerujemo da bi stvari trebali biti savršene. Razvili smo se tako dobro u nekim oblastima (slanje čovjeka na mjesec i slično), pa smo manje sposobni da se nosimo sa stvarima poput saobraćaja, vlade, drugih ljudi… Trebamo razvijati smirenost i zaboravnost postajući realniji prema tome kako stvari namjeravaju da idu.
4. Žrtvovanje - Napravljeni smo da tražimo vlastite prednosti ali i da imamo čudesnu sposobnost, s vremena na vrijeme, odricanja od žrtvovanja u ime drugoga ili nečeg drugog. Nikada nećemo moći da podižemo porodicu, volimo nekoga ili spasimo planetu ako ne nastavimo sa umjetnošću žrtvovanja.
5. Ljubaznost - Ljubaznost ima loše ime. Često pretpostavljamo da se radi o tome da budemo “lažni” (što bi trebalo da bude loše), što je suprotno tome da budemo “zaista ono što jesmo” (što bi trebalo da bude dobro). Međutim, s obzirom šta zaista želimo duboko u sebi, trebamo poštediti druge prevelikog otkrivanja dubljeg sebe. Treba da naučimo manire koji su neophodna unutrašnja pravila civilizacije. Ljubaznost je usko povezana sa tolerancijom, mogućnošću da živimo uz ljude sa kojima se nikada nećemo slagati, ali ih u isto vrijeme ne možemo izbjeći.
6. Humor - Vidjeti smiješnu stranu situacija i sebe ne zvuči vrlo ozbiljno, ali je sastavni dio mudrosti jer je to znak da je neko u mogućnosti da stavi dobronamjerni prst na procjep između onoga što želimo da se desi i života kakvog ustvari možemo sebi pružiti; između onoga što sanjamo da će biti i šta ustvari jesmo; između onoga što se nadamo kakvi će drugi ljudi biti i kakvi oni zaista jesu. Poput bijesa, humor se javlja iz razočarenja, ali iz razočarenja koje je optimalno usmjereno. To je jedna od najboljih stvari koje možemo raditi sa našom tugom.
7. Samosvjesnost – Poznavati sebe je pokušati ne kriviti druge za svoje probleme i raspoloženja; imati smisla šta se dešava u nama i šta zapravo pripada svijetu.
8. Praštanje - Praštanje znači dugo sjećanje na vremena kada ne bismo mogli proći kroz život bez nekoga ko nam je popustio. To je prepoznavanje da život sa drugima nije moguć bez praštanja grešaka.
9. Nada - Svijet kakav danas znamo je samo blijeda sjena onoga što bi mogao biti jednog dana. Tek smo na početku historije. Kako budete stariji, očaj postaje daleko lakši, gotovo refleks (dok je u adolescenciji još uvijek bio cool i pustolovan). Pesimizam nije nužno dubok niti optimizam plitak.
10. Samopouzdanje – Najveći projekti i planovi propadaju zbog toga što se nismo usudili. Samopouzdanje nije arogancija, zasnovana je na upornoj svjesnosti koliko je život kratak i koliko malo na kraju gubimo riskirajući sve.
Izvor: 6yka