Tri lidera od ukupno četiri najspominjanije britanske stranke, podnijeli su ostavke nakon rezultata na općim izborima i neočekivane premoćne pobjede konzervativaca dosadašnjeg premijera Davida Camerona. Dobili su 325 mjesta u parlamentu, što se smatra većinom u parlamentu od 650 zastupnika. Laburisti su osvojili 230 mandata, Liberalni demokrati 8, a euroskeptični UKIP tek 1 mjesto.Britanski mediji pišu kako su Laburisti vidno šokirani dočekali prve izborne rezultate, jer je prema dobrom dijelu anketa ovo trebala biti najtješnja izborna utrka u zadnjih nekoliko desetljeća. Predsjednik stranke Ed Miliband obznanio je odlazak s čelne pozicije. The New Statesman piše kako je jedan od razloga poraza Laburista činjenica da su konzervativci na ovim izborima iskoristili višedesetljetni primat u temama kao što su liderstvo i ekonomsko upravljanje, dok su Laburisti imali drastičan deficit u oba slučaja. Nije im, dodaje na to kolumnist Owen Jones, pomogla ni činjenica što je Miliband u izbornom programu odbio u potpunosti odustati od mjera štednje i rezova u javnom sektoru, a ne treba zaboraviti ni višegodišnju uspješnu spin kampanju konzervativaca, koji su uvjeravali javnost da su upravo Laburisti krivci za financijsku krizu u toj zemlji, zbog prevelike javne potrošnje prethodne vlade, odvraćajući pozornost od pravih uzroka globalnog financijskog kolapsa, čijim je reprezentima minulog mandata ponajviše bila naklonjena Cameronova vlada.
“Laburisti se suočavaju s onime što se dogodilo socijaldemokratskim ekvivalentima u Grčkoj i Španjolskoj, koji su bili suočeni s još radikalnijim oponentima. Ovdje je riječ o SNP-u, desnim populistima u UKIP-u i Zelenima”, kaže Owen Jones, dok je dio lijevih kolumnista i analitičara još naglasilo činjenicu da su Laburisti izgubili svoju izbornu bazu jer su prigrlili neoliberalnu ideologiju.
To je bio i jedan od razloga njihovog totalnog poraza u Škotskoj, dosad najvećoj tradicionalnoj izbornoj bazi.
Tamo je trijumfirala stranka Škotska nacionalna stranka (SNP), koja je osvojila najmanje 56 od mogućih 59 mandata. Riječ je o lijevoj stranci koja je vodila recentnu kampanju za odcjepljenje Škotske od Engleske. Prema mišljenju dijela analitičara, tajna SNP-ovog uspjeha leži i u činjenici što su im se priključili pripadnici radničke klase koji su tradicionalno glasovali za Laburiste, stranku koja je među njima i sindikalnim članstvom, osim zbog ekonomske politike, kredibilitet izgubila i nakon što su se s konzervativcima udružili u kampanji protiv odcjepljenja Škotske.
Katastrofalan poraz doživjeli su i liberalni demokrati Nicka Clegga, Cameronovog koalicijskog partnera u dosadašnjoj vladi i britanskog vicepremijera. Zasad osvajaju samo osam mandata, odnosno čak 46 manje nego u dosadašnjem sazivu.
Karijera Nigela Faragea kao vođe UKIP-a također je gotova, nakon što je poražen u svom posljednjem pokušaju da postane zastupnik. Time je, po svemu sudeći, okončana i medijska pažnja koju je imao zbog uspjeha na europskim izborima. Njegova ostavka i recentni rezultat mogli bi ovu stranku vratiti u poziciju političke margine.
Što se tiče neočekivanog Cameronova trijumfa, britanski list The Guardian, koji je za vrijeme kampanje podržao Laburiste, navodi kako su pred premijera tri velika izazova. Prvi je početak rasprave o statusu Velike Britanije u EU, budući da je Cameron za vrijeme kampanje obećao raspisivanje referenduma, a danas je to i potvrdio. List smatra kako bi izlazak ove države iz Unije bio ekonomska, politička i socijalna katastrofa. No, tu se krije i specifični politički problem za šefa vlade. Održi li Cameron obećanje, referendum bi mogao povećati želju škotskog naroda na odcjepljenje, pogotovo u svjetlu izbornih rezultata i činjenice da je većina Škota protiv izlaska iz EU.
Ukoliko pak ne bude referenduma, onda bi moglo doći do unutarnjih sukoba u konzervativnoj stranci. To je pitanje, dakle, usko povezano s budućnosti Škotske u Velikoj Britaniji, kojoj je Cameron nakon pobjede obećao znatno veće ovlasti od dosadašnjih. Kao treće, ujedno i najbitnije pitanje, nameće se ekonomska situacija u zemlji. Stranka i vlada poznata po simpatiziranju mjera štednje, deregulaciji i privatizaciji javnog sektora, nauštrb najsiromašnijih građana, trebala bi, po mišljenju Guardiana, promijeniti svoje strategije. Želi li voditi državu u ime svih, a ne samo onih koji su ga odabrali, Cameron se, ističu, za početak mora odreći fetišizacije mjera štednje.
Kakvi god da budu Cameronovi potezi, dvije stvari su kristalno jasne, smatra Cas Mudde. Kao prvo, britanski dvostranački sustav je mrtav, jer će ovakvi rezultati gotovo sigurno pokrenuti novu raspravu oko izmjene izbornog sistema i uspostavljanja njegovog proporcionalnijeg oblika. Druga stvar je, kaže, činjenica da je britanska politika mrtva. “Britanska politika uvijek je bila dominantna engleska politika. Sada je, međutim, engleska politika fundamentalno drugačija ne samo od sjevernoirske, nego i škotske politike. Ljevičarski SNP će se sigurno suprostaviti Londonu kojim dominiraju konzervativci i laburisti. Odnosno, suprotstavit će se ukoliko u budućnosti budu u istom kraljevstvu”, kaže.