HDZ se u dobroj maniri tačerizma i klijentelističkog sustava uvedenog u Hrvatskoj još 90-ih, priprema za tetošenje dvije grupacije, dok će ostali morati gaziti dolinom suza kako bi ovima bilo dovoljno udobno. Te dvije grupe su privatni investitori i bivši branitelji
I evo ga opet! Zabrinuti Jutarnji list direktno nam je sa Sinajske gore donio objavu nečega što se zove Economist Intelligence Unit kojega domaći dnevnik redovito naziva “uglednim”. Taj obavještajni organ povezan s časopisom The Economist, kojega premijer Zoran Milanović izdvaja u svojoj obaveznoj literaturi, najozbiljnije tvrdi da će SDP letjeti s vlasti jer vodi ekonomiju “komunističkim stilom”.
Da bi pojačao suspens kod čitatelja u ovoj kulminaciji brige za jadnu ekonomiju koja se nalazi pod čizmom komunističke aveti utjelovljenoj u nenarodnoj vlasti, Jutarnji kaže da je uvid dobio od neimenovanih “diplomatskih izvora”, iako ove žvrljotine može dobiti svatko tko plati. Kako mi nemamo ni prebijene pare, pitali smo Economist jesu li zaista napisali ovakvu stvar, i ako jesu, da nam definiraju komunizam i kažu koje su opijate pritom koristili. Odgovora nismo dobili. Ima još svega u ovoj suludoj analizi koju se ne bi usudio sastaviti ni predizborni odbor HDZ-a, poput zaključka kako će HDZ-ova vlast biti više prozapadnjačka (?!) i nedvosmislenija u vezi odnosa s Rusijom (?!?!).
Bez obzira na to tko pisao ovo javno objavljeno ludilo, zadržimo se na ekonomiji vođenom “komunističkim stilom” jer bi daljnja razrada ostalih zaključaka zahtijevala spomenute opijate. Nazvati komunističkom vladu koja čak nije niti socijaldemokratska, i to u svijetu u kojemu ni jedna Kina više nije komunistička, zaista je epski promašaj, ali analiza govori jednu zanimljivu stvar: krupni biznis želi HDZ na vlasti jer im se čini kao prirodniji saveznik u provođenju svojih ideologija, iako se SDP svojski trudio biti poslušan đak. Očito, međutim, nije dovoljno efikasan za strogi ukus korporativnog svijeta kojemu demokratske procedure predstavljaju ulagačke prepreke.
Analizu kao da je napisao desni ogranak američke Republikanske stranke, a Hrvatska već dulje vrijeme živi brojne debate (od spolnog odgoja u školama do potpune privatizacije općeg dobra) na kojima inzistira izrazito konzervativni američki pokret Čajanka. Đuro Njavro, jedan od gospodarskih savjetnika HDZ-a, u džepu ima spreman materijal Instituta Peterson kojega dijeli uokolo kao 10 Božjih zapovijedi. Institut – koji je našu bijednu ekonomsku stvarnost nazvao Washingtonskim konsenzusom – ponosno nosi ime po Peteru G. Petersonu, američkom milijarderu s Wall Streeta koji je nedavno potrošio gotovo pola milijarde dolara na lobiranje za snažnim rezanjem socijalne pomoći i dostupnog zdravstvenog osiguranja u SAD-u.
Nije stoga teško pogoditi u kojem će se smjeru kretati HDZ-ova ekonomska politika koja se dogovara uz topli čaj. Za razliku od SDP-a, HDZ ne bježi od ideologije jer je prevladavajuća ekonomija na kontinentu prirodno desničarska. SDP nikako nije želio lijevo pa se sad pita kao u poznatoj Niemollerovoj pjesmi tko će dignuti glas za njega. Jednako tako i sindikati papagajski ponavljaju floskulu da Hrvatskoj treba rast gospodarstva i nova radna mjesta, pozivajući stranke da se mane ideologije, ne shvaćajući da im upravo ona radi o glavi. Osim toga, njihov posao je poboljšanje radnih uvjeta radnika, a u tome su potpuno podbacili, ubacujući se usput u nacionalistički vlak. Zato nisu, niti će biti, spomena vrijedan protivnik desnim snagama, ukoliko im prije toga otvoreno ne postanu saveznici.
HDZ se u dobroj maniri tačerizma i klijentelističkog sustava uvedenog u Hrvatskoj još 90-ih, priprema za tetošenje dvije grupacije, dok će ostali morati gaziti dolinom suza kako bi ovima bilo dovoljno udobno. Te dvije grupe su privatni investitori i bivši branitelji. Tomislavu Karamarku to neće biti teško provoditi jer nacionalističke falange koje se valjaju ulicama ne služe samo kao zgodan ukras, nego i kao alat za efikasno provođenje politika. Baš kao što su svojedobno bili jednako zahvalno oru (žj) đe u Čileu, Grčkoj, Indoneziji, Španjolskoj…
Otužno sad izgledaju svi srednjostrujaški mediji koji se smatraju liberalnima. Zdvaja se nad pokušajima državnog udara, pišu se redakcijski komentari, analiziraju se događaji, kritizira se…, iako su godinama marljivo lijevali beton u temelje poslovne zgrade koja se nedavno uzdigla na Markovu trgu. Tijekom godina smo dobili štovanje dvije komplementarne društvene grupe koje su i takozvani liberalni i desni mediji promovirali u “Stvoritelje”. Jedni stvaraju radna mjesta i svi im se trebaju sklanjati s puta, a drugi su stvorili državu i očekuju da im se klanjaju i stvoritelji radnih mjesta. Stoga se uvriježilo mišljenje da za njih zakoni ne bi trebali važiti.
Mediji su cijelo vrijeme oduševljeno donosili ispolirane priče o poslovnim uspjesima iz pogona u kojima su se šivale smeđe i crne košulje. Kada im ljudi u istim ispeglanim košuljama napokon dođu i odvedu ih, neće se braniti uzvikom – “nemojte nas, mi smo vaši!”, jer veći dio njih i dalje istinski vjeruje da su na suprotnoj strani u obrani liberalnih vrijednosti. Jedini odgovor koji će tada dobiti bit će: poslije jebanja, nema kajanja.