USKOK je podigao optužnicu protiv Božidara Kalmete, zadarskog gradonačelnika i bivšeg HDZ-ovog ministra mora, prometa i infrastrukture kojom ga tereti da je sa suradnicima Zdravkom Livakovićem, Milivojem Mikulićem, Josipom Sapunarom i Stjepkom Bobanom, povezao ljude iz svojeg ministarstva, Hrvatskih cesta (HC) i Hrvatskih autocesta (HAC) radi izvlačenja višemilijunskih iznosa iz tih državnih kompanija. Kalmetu i još 12 ljudi terete za kriminal težak više od 40 milijuna kuna. Direktori građevinski tvrtki su, prema optužnici, uvećavali svoje račune ili naplaćivali neobavljene poslove, a potom novac izvlačili preko tvrtki Igora Premilovca. Jedna od njih bila je i češka tvrtka Remorker po kojoj je afera dobila ime. Uz Kalmetu, koji je danas najavio “pravnu bitku do kraja”, četvoricu njegovih suradnika s kojima je navodno dijelio novac i Premilovca, USKOK je optužio i čelnike građevinskih tvrtki Damira Kezelea, Ivana Berketa, Miroslava Bunića i Petra Pečinu te ljude iz HAC-a i HC-a Juricu Prskala, Maria Lovrinčevića i Sandra Vukelića. Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, najzaslužniji za javno raskrinkavanje kriminala u HAC-u, već godinama (bezuspješno) upozorava na Kalmetinu upletenost u ove i brojne druge nezakonite radnje unutar autocesta, zbog čega je podignuo niz kaznenih prijava, i zaradio nekoliko privatnih tužbi. Lupiga je sa Stanićem razgovarala o podizanju optužnice, ali i o razlozima zbog kojih je ovaj sindikalist dosta skeptičan po pitanju ishoda slučaja.
Vaš prvi komentar na dizanje optužnice protiv Kalmete?
Ovo samo potvrđuje da je istina što smo moji suradnici i ja govorili i radili zadnjih nekoliko godina, počevši od 2009. godine. Optužnica se u potpunosti slaže s kaznenom prijavom koju sam podnio protiv Božidara Kalmete i prva četiri čovjeka koje USKOK sumnjiči. U mojoj prijavi stoji da je Kalmeta osmislio, organizirao i upravljao zločinačkom organizacijom i da su dijelili novac. Za ovo potonje nisam imao neposredna saznanja, ali je logično da će, ako se udruži određeni broj ljudi u pljačku, oni uzimati i svoj dio kolača.
“Optužnica protiv Kalmete potvrđuje naše višegodišnje tvrdnje” (FOTO: Hina)
Optužnicom je, osim Kalmete, obuhvaćeno 12 imena. Jesu li ona očekivana?
Da. Nema nijednog iznenađenja.
Jeste li zadovoljni podizanjem optužnice?
Pa, svakako nisam zadovoljan sa sporošću nadležnih institucija, kao što nisam zadovoljan što je samo ovaj slučaj u pitanju. Spora pravda je nepravda, a zahvaljujući neučinkovitosti i sporosti Državnog odvjetništva i USKOK-a, barem sam 50 puta sjeo kao optuženik na desetak sudova, gdje su protiv mene tužbe podnosili Kalmeta i njegovi suradnici, upravo zato jer sam govorio o pljački stoljeća. Budući da DORH nije ništa učinio da te kriminalce privede pravdi, pa da samim time nije bilo nikakvih presuda, a kamoli pravomoćnih, neke parnice sam i izgubio. Zbog toga se u neku ruku osjećam žrtvom njihova nerada. To je razlog zašto baš nisam sretan i zadovoljan i zašto još uvijek nisam siguran je li ovo samo predstava ili početak i otvaranje velike priče koja se zove Božidar Kalmeta. Zasad sam skeptik. DORH će morati malo više učiniti da dokaže vjerodostojnost.
Što bi, prema vašem mišljenju, trebali biti daljnji koraci?
Minimum je da pregledaju kompletan resor iz Kalmetina vremena, od zračnog, željezničkog, cestovnog i riječnog prometa, te svih investicija koje su prošle u tome vremenu.
Možete li navesti neke slučajeve?
Primjer je davanje autoceste Zagreb-Macelj u koncesiju jer i tamo postoji jedna sumnja da je, ako se ne varam, 2,8 milijuna eura plaćeno za nekakve usluge savjetovanja, odnosno lobiranja prema ministarstvu Božidara Kalmete. Ima niz slučajeva koji nisu taknuti i spomenuti. Ovo je zveckanje sitnišem. Mene nisu oduševili i očekujem puno više.
“Rad DORH-a i USKOK-a dosad je bio spor i neučinkovit” (Dinko Cvitan i Mladen Bajić – FOTO: Hina)
Ovo je samo djelić onoga što se dešavalo za vrijeme Kalmete?
Apsolutno. Postoji cijeli niz kaznenih prijava koje smo podnosili. Od farbanja tunela i stupića, do premještanja cijele jedne dionice bez natječaja i ugovaranjem aneksom. Tu je i ugovaranje poslova bez osiguranih sredstava pred izbore 2008. godine, zbog čega HAC i Hrvatske ceste sada plaćaju penale. Samo u cestogradnji Hrvatske je oštećena za otprilike 10 miiljardi kuna tijekom Kalmetina mandata. O svim tim slučajevima smo javno govorili i prijavljivali ih. Međutim, ništa od toga nije ugledalo svjetlo dana po pitanju kaznene odgovornosti. Ovo je sada prvi slučaj, a da je bilo volje mnoge su stvari bile odavno otkrivene. Mislim da tu svakako postoji i snažan politički utjecaj. Ako ostane samo na ovom slučaju to će biti poruka da su išli strogo ograničiti ovu akciju, i da bi bili najsretniji da nije Kalmetino ime isplivalo u ovom kontekstu. Da su znali da je Kalmeta upleten, vjerojatno nikada ne bi ni otvorili aferu Remorker.
Smatrate da bi se stvari puno prije pokrenule, da politika nije imala utjecaja?
Apsolutno. Protiv mene je podignuto pet-šest anonimnih prijava, koje su, naravno, bile lažne. Zanimljivo je da sam vrlo brzo dolazio na red. Obično bi me u roku od mjesec ili dva pozivali na ispitivanje. Tu je USKOK imao dovoljno operativaca da sve to pretresu, dok se prijavama koje sam podnosio imenom i prezimenom, s kompletnom dokumentacijom, uopće ne bave. U zadnje se vrijeme iz USKOK-a uopće ne javljaju na telefon. Zbog svega navedenog sam skeptik i nisam sklon vjerovati da će nešto biti na kraju od ovoga. Rano je, doduše, da sa sigurnošću to mogu tvrditi. Da je optužnica podignuta 2009. godine, tada bih rekao da sam najsretniji čovjek na svijetu i da će odgovorni sigurno završiti u zatvoru. Sada više baš i nisam.
Bojite li se da bi ovi i slični slučajevi nakon izbora mogli opet biti usporeni i stopirani?
Da. Pokazalo se da kad netko dođe na vlast, dolazi do progona bivših predstavnika vlade. Dok je netko u milosti premijera, nitko ga ne dira. Premijer je ključna osoba o kojoj ovisi hoće li DORH raditi svoj posao ili neće.
Koliko su ovakve višegodišnje prakse i nedostatak reakcije države utjecale na funkcioniranje i postojeće stanje, ne samo u HAC-u, nego i cijelom prometnom resoru?
Mislim da je šteta ogromna. Da nije bilo te velike pljačke, onda ne bi bili toliki dugovi, ne samo autocesta, nego i države. Ilustrirat ću to jednim slučajem iz 2009. godine koji nikad nije procesuiran, a u kojem su HAC i ARZ podignuli kredit od 200 milijuna eura. Kad smo pokrenuli lavinu kaznenih prijava i medijskih pritisaka, nastala je opća panika, uslijed koje nisu uspjeli potrošiti taj novac. Ostalo je 50 milijuna koje su oročili na kamatu od 6 %, a novac su dignuli na kamatu od 9,37 %. Cilj uzimanja kredita po žurnom postupku mimo redovne javne nabave je vjerojatno bio da se kroz anekse ukrade novac i prelije u javne džepove. Kako to nisu uspjeli napraviti, onda je on ostao oročen. Optužnica, međutim, nikada nije podignuta.
“Samo u cestogradnji opljačkano je oko 10 milijardi kuna za vrijeme Kalmete” (FOTO: Ne damo naše autoceste!)
Zbog vaših javnih istupa Kalmeta vas je tužio u više navrata. U kojoj su fazi ti postupci?
Kalmeta je povukao dvije tužbe, dok je jedna i dalje aktivna. Mislim da je krajem ovoga mjeseca ročište. Javno sam ga zamolio da ne povlači tužbu, jer želim da se suočimo na sudu, premda je moja pozicija zbog nedostatka pravomoćne presude u slučajevima za koje sam ga prozivao dosta nezavidna. Tu se opet vraćamo na sporost nadležnih institucija, koje nisu ništa napravile. Bez obzira na sve što se događalo, stojim iza svake izjave koju sam rekao. Štoviše, ovom se temom namjeravam i dalje baviti. Mogu samo reći da će biti još prijava protiv Božidara Kalmete.
Bez obzira na vaš skepticizam, osjećate li nekakvo osobno zadovoljstvo podizanjem ove optužnice?
Zadovoljni smo jedino zbog činjenice da je potvrđeno ono na što godinama javno upozoravamo temeljem činjenica i argumenata, ali i anonimnim iskazima svjedoka velike pljačke, koji nisu imali hrabrosti imenom i prezimenom izaći u javnost ili podnijeti kaznenu prijavu. Njihov strah se naknadno pokazao opravdanim, jer sam ja osobno kao predsjednik sindikata i čovjek koji je javno govorio o svemu imao nekakvu zaštitu. U tome kontekstu puno više vjerujem medijima nego institucijama koje su trebale istraživati ove slučajeve.