u jednom odvjetničkom uredu
pogled mi uvijek odlazi
na javorovu daščicu na kojoj je
pirografijom ispisano
da čovjek je mlad sve dok
želi naučiti nešto novo;
vatrom paljeni plosnati komad drveta
obješen o zid iznad knjiga sa suhim zakonima
kao da mi je potvrda da stalno postajem,
da se hoću neprestano dovršavati.
dok izlazim iz svijeta obrana i parnica
pomislim kako je nevjerojatno
da o tome razgovaram samo s Njom,
webmasterom i Googlovom analitikom,
o tome da za učenje postoji etički razlog,
da je potraga za novim očitovanje
nezadovoljstva postojećim, da je htjeti biti
zauvijek mlad premoć melankolije,
pritajene iscrpljenosti i straha od gubitka
u nepodnošljivom prividu svijeta.