Od idiličnih osjećaja 19. stoljeća do suvremenog horora – to je raspon u kojem su ruski književnici pisali i pišu o djetinjstvu. Tolstoju je djetinjstvo bilo slatko, Gorkome gorko, Bunjin i Nabokov su o njemu pisali u tuđini… Svaki pisac je kroz opis djetinjstva opisao i doba u kojem je rastao i koje ga je stvorilo.
Tolstoj kao preteča
U ruskoj književnosti Tolstoj je u mnogo čemu bio pionir. Primjerice, prvi je koristio spoj autobiografije i fikcije pišući o ranim godinama svoga života. Kada je časopisu Suvremenik poslao svoj prvi roman Djetinjstvo (1852.), urednik je promijenio naslov u Povijest moga djetinjstva, što je u prvi mah razljutilo velikog pisca, no kasnije je shvatio kako ova knjiga nije samo fikcija.
Roman Djetinjstvo počinje Kavkaskim ratom i u njemu se osjeća utjecaj Rousseaua, Dickensa i Sterna. Život u gradu u dječaku izaziva samo negativne osjećaje, a Tolstoj, koristeći posebni, gotovo duhovni odnos s prirodom, piše o nevinosti djetinjstva kao o izgubljenom raju. “Sretno, sretno nezaboravno doba djetinjstva! Kako da ga čovjek ne voli i ne uživa u sjećanjima na njega?”, pisao je Tolstoj.
Aleksej Peškov, glavni lik romana Djetinjstvo (1913.-1914.) Maksima Gorkog, prvog dijela autobiografske trilogije, ne živi u tolstojevskom raju. Na njegovo odrastanje dubok trag ostavile su česte i žučne rasprave s ujakom, batine koje je dobivao od djeda, kao i složen i težak život njegove majke. Samo su bakina brižnost i suosjećajnost pomogle dječaku da prevlada surove utjecaje okoline i da mu duh ne bude slomljen.
Ono što ovaj roman čini posebno značajnim je prikaz života običnih ljudi u Rusiji toga vremena, što je dobra protuteža Tolstojevom idealiziranju vlastitog djetinjstva.
Pisci u egzilu
U Staljinovo doba književna djela koja su se bavila temom djetinjstva korištena su za propagiranje ideja socijalizma. Jedan od najuspješnijih proznih pisaca ovog razdoblja bio je Valentin Katajev. Njegova naracija poprima epski karakter, a preobražaj nezrelog djeteta u zrelu odraslu ličnost dio je procesa socijalizacije i integracije u društvo. Katajevljevo djelo Sin puka (1945.) priča je o siročetu kojeg je tijekom rata usvojila artiljerijska pukovnija. Roman je doživio ogroman uspjeh i ubrzo je po njemu snimljen i film.
Neki pisci sredine 20. stoljeća o svom djetinjstvu pisali su iz egzila, poput Bunjina u romanu Život Arsenjeva (1930.) i Nabokova u dijelu Govori, sjećanje! (1966). Obojica su djetinjstvo provela u Ruskom Carstvu kao pripadnici više klase, a njihovo “zlatno doba” prekinuto je 1917. godine izbijanjem Listopadske revolucije. Nabokov u simbolističkoj maniri zapisuje emotivne i opisne impresije o djetinjstvu i davno nestaloj vrsti obitelji. Pišući četiri godine nakon Kubanske raketne krize, jednog od najdramatičnijih događaja u doba zategnutih odnosa između Istoka i Zapada, Nabokov se sjeća da su članovi njegove obitelji toliko voljeli Europu da je engleski jezik naučio prije ruskog. U njegovom domu uvijek je bilo mnogo stvari iz Engleske, kao što su sapun marke Pears, zlatni sirup i gumena kada na sklapanje.
Kraljica horora
Suvremena ruska književnost koja se bavi temom djetinjstva poprima novi, sumorni ton. Autobiografsko djelo Pavela Sanajeva Pokopajte me iza lajsne (rus. Похороните меня за плинтусом) prvi put je objavljeno 1996. u jednom časopisu, a 2003. u formi knjige, i doživjelo je veliki uspjeh. Sanajev se u knjizi sjeća teških godina svoga dječaštva, kada su ga odvojili od majke i dali na skrb baki koja ga je zlostavljala. Roman je 2009. ekraniziran.
Idealni muškarac i žena po mišljenju Ruskinja i Rusa. Povećati sliku.
U ruskoj kulturi 21. stoljeća slika djetinjstva potpuno je suprotna rajskom razdoblju Tolstoja. Popularna autorica Ana Starobinec, često nazivana “kraljicom horora”, u romanu iz 2005. Prijelazna dob (rus. Переходный возраст) daje zastrašujući prikaz djetinjstva, gdje se dječaku koji ulazi u adolescentsko doba čini da mu se u tijelu nastanjuju mravi . Prema viđenju Ane Starobinec, djeca u Rusiji žive u neprijateljskoj sredini velikih gradova, ulaze u sukob s roditeljima i često se osjećaju otuđenima dok pokušavaju razumijeti sebe i svoje mjesto u svijetu.