Curenje ispita na društvene mreže dokazuju kako klinci uspješno barataju suvremenom tehnologijom. Ispiti su se krali i u moje vrijeme pokojne mladosti, palili su se imenici, zbornice i prijetilo profesorima. Danas je sistem drugačiji jer nekad su to radili loši učenici, a danas je to ”v sodelovanju z roditeljima”. Selektivnost na maturi, strogi kriteriji, te nemogućnost da se poslije upiše željeni fakultet doveli su do totalne frustracije u roditelja koji su spremni rasturiti i školu i profesora da bi njihovo ”zlato” ostvarilo njihove snove. Život u Hrvatskoj je ionako dovoljno težak da bi ga dodatno zagorčavao ”ispit zrelosti”. Namjerno sam koketirao sa slovenskim jezikom jer su Slovenci maturu doveli gotovo do savršenstva.
U nas kao da tu maturu organizira Borat iz Kazahstana. Nakon fijaska s čipiranim osobnim iskaznicama, uslijedio je fijasko s maturama. U zemlji kukastih križeva, crvenih zvijezda, umirovljenih pionira i golobradih ustaša, više se nije ni moglo očekivati. Nije ni čudno da Ministarstvo prosvjete i športa nije htjelo sufinancirati dodjelu Oskara za znanje. Kako i bi kad u njih ide sve usporeno kao da su poliveni retardantom. Brat mi se javio da je mala uspješno pristupila maturi. Djeca su ogorčena i dekoncentrirana jer ne znaju hoće li im biti priznati testovi. Možda opet netko nešto mazne. Ne svojom krivicom, budući mladi glasači uvučeni su u politički obračun lijeve i desne struje. Ni polje znanja nije moglo ostati lišeno političkih prepucavanja i uzajamnih optužbi.
Umjesto da zajednički srede situaciju u školstvu, kopiraju uspješne modele matura, i posvete se uspjehu naše budućnosti, oni nas unazađuju i vraćaju u vrijeme dok su partizani i ustaše krstarili po šumama. Doduše, sad dok cvrčci cvrče na moru, a Japanci obilaze Plitvička jezera i Zagreb, slušajući retoriku političke elite čovjek pomisli da je upao u paralelni svemir ili u neki rascjep vremena. Sigurno je to da je Hrvatska u rascjepu znanja. Oni koji bi trebali znati ne znaju ništa, a onima koji trebaju dokazati svoje znanje ne omogućava im se da to i dokažu. Državi kao da je svejedno jer nam budući intelektualci ionako planiraju preko granice. Maturantima nije svejedno jer žele upisati i završiti željeni faks iako ih većinu čekaju zavod za zapošljavanje i siva ekonomija. Maturalna zabava s ispitima upozorenje je da su greške moguće; kako u provedbi ispita tako i u postavljanju odgovornih na njihova radna mjesta.
Maturantima upućujem poruku: osvetite im se na sljedećim izborima. Za razliku od njih vi imate znanje i moć zaokružiti one koji će vam osigurati budućnost, a ne ovakve patnje. ”Tabula rasa” postoji u glavama političara. Neka se političari svađaju, vi – buduća intelektualna elito, radite na svom znanju, jer znanje i poznavanje aktualne situacije u društvu koje su ”pokazali” naši političari izazivaju zabrinutost i opravdano pitanje: Bi li oni uopće položili maturu? Ispit zrelosti zasigurno ne.