Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sklonija je od posljednja dva predsjednika oblačenju vojne uniforme.
Piše: Tomislav Šoštarić
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović voli povremeno ‘navući’ vojničku uniformu. Učinila je to i nedavno u Splitu prilikom posjeta Hrvatskoj ratnoj mornarici, činila je to i pri posjeti hrvatskim vojnicima koji sudjeluju u misiji “Odlučna potpora” u Afganistanu.
Čak je i lutka Barbie, koju je kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju držala na svojem radnom stolu, bila obučena u maskirnu uniformu. Nedavno se zauzela i za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka.
Razlika između 90-ih i danas
Zamjerila joj je to, rekavši da to u nekim prilikama nije primjereno, nedavno u saborskoj raspravi Tanja Vrbat iz vladajuće Socijaldemokratske partije (SDP), rekavši da bode oči kako predsjednica hoda uniformirana po Hrvatskoj i stvara osjećaje neizvjesnosti i nesigurnosti te da se građani pitaju žive li u vojnoj hunti.
Grabar-Kitarović je, kao i njezini prethodnici Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, vrhovna zapovjednica Hrvatske vojske.
Kako objašnjava vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak, po ovom pitanju u prvom redu treba činiti razliku između Hrvatske 90-ih godina prošlog stoljeća i danas. Franjo Tuđman se često pojavljivao u uniformi, a vođenje rata je, kaže Tabak, često i opsežno koristio za opravdavanje čitavoga niza političkih odluka.
Pritom su posebno ostale zapažene posebne kreacije “vrhovničkih” svečanih uniformi, koje su u mnogome, kaže Tabak, odskakale od ičega standardnog za vojni sustav RH, te su mnogima budile i sjećanja na pojedine kreacije iz doba Josipa Broza Tita.
Bliža Tuđmanu nego Mesiću i Josipoviću
Nakon tog razdoblja, dolazi do promjene političkog sustava u Republici Hrvatskoj, gdje država od polupredsjedničkog sustava prelazi prema parlamentarnome uređenju.
Predsjednik i tada zadržava ovlast vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ali su se konkretne ovlasti te funkcije, kaže Tabak, postupno smanjivale.
“Tijekom svojih mandata se ponekad i Stjepana Mesića i Ivu Josipovića vidjelo u odjevnim kombinacijama vojnoga stila, iako se tu u pravilu radilo o kombiniranju pojedinih dijelova hrvatske borbene odore sa civilnim odjevnim predmetima u ponešto vojnome stilu. Ovo je posebno uočljivo bilo tijekom mandata Ive Josipovića na mjestu predsjednika RH”, kaže Tabak.
No, barem se tako čini, moguće je steći dojam da je u tom smislu Grabar-Kitarović nešto bliže Tuđmanu nego Mesiću i Josipoviću. Tabak podsjeća kako je Grabar-Kitarović i ranije, tijekom mandata u NATO-u, bila povremeno na terenu viđana javno u borbenim odorama.
Potpunija borbena odora nego one prethodnika
“To se nekoliko puta dogodilo i posljednjih mjeseci. Pri tome, tu je korištena potpunija borbena odora nego što su to prethodnici uobičavali – što ima i određen marketinški učinak, budući da je hrvatska borbena odora jedinstven proizvod hrvatske vojne industrije, s pojedinim nacionalnim simbolima uključenim u sam njen digitalni maskirni uzorak”, kaže Tabak, no naglašava da iz toga nakon četiri mjeseca mandata ne treba izvlačiti neke čvrste zaključke.
Osim toga, Tabak za takvo ponašanje, budući da predsjednica i ranije u brojnim radnim susretima s vojnim akterima nije bježala od borbene odore, što je, naglašava, u posjetima pojedinim kriznim žarištima bilo i pohvalno te sigurnosno opravdano, smatra da postoji i određena doza privatnog afiniteta.
No, upozorava i na politički aspekt. Kaže kako treba imati na umu da je Hrvatska već mjesecima u stanju povišene političke napetosti. Još tijekom prošlog ljeta, kaže, otkako je praktički počela kampanja za predsjedničke izbore, pojedine su obrambene teme ubrzo ‘iskočile’ na površinu političkih sukobljavanja.
Tabak: Razlučiti militarizam od političkog marketinga
A od početka ove godine zahuktava se kampanja za parlamentarne izbore u kojoj su, kaže Tabak, politički frontovi jasno profilirani, a stanje kohabitacije Vlade i predsjednice RH služi održavanju napetosti, gdje vojne teme također periodički dolaze u fokus političke borbe.
“Upravo zato treba i s ponešto opreza uzimati spomenute izjave o nekakvoj velikoj militarizaciji – budući da za sada ni financijski, a niti organizaciono takva, uz vojne teme vezana događanja, ipak nisu prešla dozu redovito uobičajenoga”, naglašava Tabak.
Osim toga, kaže, tu je i pitanje političkog marketinga i održavanja određenog javnog imidža. Stoga je, kako kaže, slučajeve takvih javnih pojavljivanja tijekom posljednjih mjeseci sklonija pripisati upravo tome.
O militarizmu u ponašanju Kolinde Grabar-Kitarović u tom svjetlu, kaže, ne može se govoriti.
“Treba jasno razgraničiti militarizam od političkog marketinga. U Hrvatskoj danas nema ni novaca, ni sredstava, ali niti javne volje za ikakvom stvarnom militarizacijom ikoga i ičega”, kaže Tabak te zaključuje da iz takvog ponašanja hrvatske predsjednice ne treba ništa posebno iščitavati.
Odjeća kao neverbalna komunikacija
Ana Šimunović, stručnjakinja za odnose s javnošću i komunikacijski savjetnik u Ciceron komunikacijama, ipak ističe da je odjeća jedan o elemenata komunikacije, koji kao oblik neverbalne komunikacije posebno dolazi do izražaja kada se govori o odijevanju osoba na važnim državničkim položajima.
“Tada je i odabir odjeće dio komunikacijske strategije o kojem se mora pomno promišljati te se nikako ne može tumačiti kao nevažan element. S druge strane, o poruci koju odjeća komunicira mogu se jedino donositi zaključci u kompletnom kontekstu sadržaja, koji tvore svi verbalni i neverbalni elementi komunikacije”, kaže Šimunović.
A sagledavana kao komunikacijski element visokih državničkih pozicija, odjeća može biti i sredstvo putem kojeg se komunicira moć određenog položaja.
“Svojim stilom odijevanja predsjednica usklađeno komunicira vrijednosti za koje se zalaže kao što su patriotizam te ponosno i časno isticanje domoljublja, a koje su ujedno i vrijednosti konzervativnog političkog miljea iz kojeg je potekla”.
Ipak, kaže Šimunović, kako i odjeću kao komunikacijski element tumačimo kroz prizmu vladajućih trendova u društvu koji se s vremenom mijenjaju, tako trenutačno nošenje vojne uniforme predsjednice može u Europi izazvati dojam čuđenja te se tome mogu pripisati i jasne političke poruke.
Učinak na državnike i domaću javnost
“S obzirom da nije uobičajeno među europskim državnicima da nose vojne uniforme te s obzirom na trend u Europi da društva postaju sve manje militaristički obojena, taj neverbalni signal itekako može izazvati reakcije drugih stranih državnika”, navodi Šimunović.
A kakav će to, pak, učinak imati na domaću javnost, ovisi o tome koliko će se javnost identificirati s vrijednosnim porukama kojima predsjednica komunicira. Gledano unutar trenutačnog raspoloženja društva, kaže Šimunović, za očekivati je da će je podijeliti.
“Kako su bivša dva predsjednika Mesić i Josipović više bila sklona komuniciranju građanskih vrijednosti liberalne orijentacije, pa i po svojem načinu odijevanja, ponovo uvođenje vojne uniforme u pojedinim protokolarnim događanjima izaziva pažnju, jer se nameće kao odmak od nekih uvriježenih načina komuniciranja na koja smo kao društvo navikli očekivati, barem od dosadašnja dva predsjednika”, zaključuje Šimunović.