Godinu dana nakon proglašenja kalifata u Siriji i Iraku je Islamska država jača nego ikad. Unatoč pojedinim pobjedama, multinacionalnoj koaliciji ne polazi za rukom poraziti teroriste.Teroristi Islamske države ovako obilježavaju prvi “rođendan” svog kalifata: jednu odrubljenu glavu su objesili na ulazna vrata plinske tvrtke u blizini francuskog grada Lyona, u tuniskom ljetovalištu Sousse je jedan od terorista pucao u turiste na plaži, u Kuvajtu su digli u zrak jednu šijitsku džamiju. Tri teroristička napada na tri kontinenta u samo dva sata. Poruka je jasna: mi smo svugdje i možemo u svako doba ciljano napasti.
Kad je Abu Bakr al-Bagdadi prije godinu dana proglasio kalifat i sam sebe imenovao kalifom Ibrahimom borci Islamske države (IS = Islamic State) su još bili koncentrirani na Irak i Siriju. Munjevitom brzinom su pod svoju kontrolu stavili velike dijelove sjevernog Iraka. Grad Mosul s dva milijuna stanovnika je pritom bio najveći plijen. Zajedno sa sirijskim gradom Rakom je nastala tvorevina koju su stalno proširivali.
Današnja zemljopisna karta te regije izgleda drukčije: Islamska država je poput velikog grumena smještena između područja u kojima se vode žestoke borbe u Siriji i još uvijek nestabilnog Iraka. A klica džihadističke države se sve više širi. Još proteklog listopada se egipatski poluotok Sinaj priključio kalifatu, nekoliko dana kasnije su isto to učinili i dijelovi Libije. Unatoč prijetnjama da će propasti, IS je i dalje u ekspanziji – i jači nego ikad ranije.
“Podcijenili smo ga u potpunosti”, priznaje irački parlamentarac Mithal al-Alusi. Dodaje da prije svega nitko nije računao s tim da će se toliko stranaca priključiti IS-u.
“Nikad ne bismo bili vjerovali da će to poprimiti ovakve dimenzije.”
Da je nezadovoljstvo bilo veliko i da je rastao otpor protiv bivšeg premijera Nurija al-Malikija, to su svi znali, kaže al-Alusi. On je, kaže, također znao da su postojali pomagači koje je IS imao tijekom svog osvajačkog pohoda u sjevernom Iraku: članovi stranke Baath bivšeg dikatora Sadama Huseina i bivši časnici njegove vojske. Uz pomoć džihadista su se htjeli osvetiti al-Malikiju koji je na vlasti bio do 2014. godine, ali su takvi u međuvremenu u manjini, kaže irački političar al-Alusi. Stoga se, dodaje on, pokušavaju okrenuti od IS-a i približiti aktualnoj vladi Hajdara al-Abadija. Ali, upućuje al-Alusi:
“Vlada se protivi razgovorima s njima.”
Na međunarodnoj razini se u međuvremenu više nacija udružilo u pokušaju da se suzbiju džihadisti kalifata kojih je, kako se procjenjuje, oko 35.000. Američki borbeni zrakoplovi su u misiji protiv džihadista koja dnevno stoji oko 7,5 milijuna dolara. Europsko i saudijsko oružje se također koristi u borbi protiv IS-a. Na kopnu se protiv “božjih boraca” bore iračka vojska, šijitske milicije koje pomaže Teheran, sirijski pobunjenici i kurdske postrojbe. Zajedničkim snagama su islamiste IS-a uspjeli poraziti u sirijsko-kurdskom Kobaneu i iračkom Tikritu.
Ali proteklih tjedana su teroristi IS-a ponovno ojačali. U iračkom Ramadiju su brojčano slabiji borci IS-a ponovno izvojevali pobjedu protiv državne vojske, i to po treći put. U Siriji je u međuvremenu potpuno razbijena sirijska vojska bila primorana grad Palmiru prepustiti džihadistima. Posljednjih dana se stalno čuju vijesti oko borbi za Kobane, a i Tikrit je ponovno pod paljbom IS-a.
Zašto se Islamska država ne može pobijediti? Uobičajeni odgovor je: IS je ekstremno težak, mobilan protivnik koji se zna dobro služiti i konvencionalnim načinima ratovanja i gerilskim borbama, kao i terorizmom i propagandom. Potvrđuje to i brigadni general Izadin Sadus. Njegove postrojbe pešmergi su smještene na brdima iznad grada Bashiqa udaljenog oko 80 kilometara sjeverozapadno od iračke kurdske metropole Erbila. Od početka kolovoza prošle godine je sve što se nalazi ispod brdskog lanca područje pod nadzorom kalifata. Tamo su prije živjeli zajedno Kurdi, Arapi, Turkmeni, jezidi, Asirci i šabaci, a sada su tu gotovo isključivo džihadisti.
Kada su teroristi IS-a iz Mosula krenuli u osvajanje kurdskih područja, pešmerge su se povukle i s njima i stanovnici tih gradova.
“Nismo bili dovoljno pripremljeni i nismo imali naoružanja”, kaže brigadni general Sadus.
Ali, to će se sada promijeniti, poručuje on. S njemačkim oružjem i međunarodnim instruktorima za vojnu obuku svakim danom njegovi vojnici bivaju sve bolje pripremljeni za borbu, kaže general Sadus. Ali priznaje da se još uvijek radi o nejednakoj borbi. General pokazuje na tri kilometra udaljenu granicu s kalifatom.
“Kopali smo rovove i pravili zemljane humke kako bismo utvrdili naše položaje. Ali oni tamo imaju mine i borbeni eksploziv.”
General Sadus navodi da je više od 1.500 pešmerga na tom području zbog toga izgubilo život.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg se teroriste ne uspijeva pobijediti: Islamska država je tako jaka zbog toga što to njezini protivnici dopuštaju.
“Terorizam možemo pobijediti samo ako mu oduzmemo tlo pod nogama”, napisao je njemački Iranac Navid Kermani u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Između Kur’ana i Kafke”. Kermani je istaknuo da posebnu odgovornost u borbi protiv terorizma imaju oni u čije ime se nasilje provodi.
Međutim, svijest o toj odgovornost u pogođenoj regiji baš i nije prisutna. Potlačivanje, ponižavanje, samovolja i ratovi autoritarnih vladara su učinili svoje i pomogli u tome da u proteklim desetljećima stasaju traumatizirane i na nasilje spremne generacije. Javna pogubljenja, odrubljenja glava, kamenovanja i odsijecanja ruku nisu samo dio prakse koja se provodi u kalifatu IS-a, već i u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Iraku za vrijeme Sadama Huseina.
“Otkad više nema Sadama, imamo terorizam”, kažu Foad i Ibrahim.
“Prvo su bili Amerikanci ti koji su zatvarali i mučili ljude, poslije toga Al Kaida, a sada je to IS.”
Ta dvojica mladih Iračana se ne žele vratiti u vojsku, ne žele se boriti za jednu zemlju koje de facto više nema. Preziru političare koji misle samo na sebe, stalno se svađaju i sebi u džepove trpaju novac. I ne žele poginuti za rat koji se zapravo vodi za prevlast između šijitske regionalne sile Irana i sunitske Saudijske Arabije, a prelama se preko njihovih leđa. Foad je šijit, Ibrahim sunit. Obojica sada imaju samo jedan cilj, a to je – Europa.