Georgios Stamkos je analitičar, novinar i pisac koji je objavio 14 knjiga. Ne ulazi baš u nametnute predrasude o dokonim Grcima koji po cijeli dan leže, gledaju u nebo i čekaju da im Nijemci pošalju novac. Živi u Solunu, a zadnjih šest godina surađuje s poznatim beogradskim tjednikom Vreme. Ne bi Forum.tm nikad došao do Stamkosa, kojeg zadnjih dana opsjedaju novinari puno većih redakcija, pa je zauzet valjda više od Aleksisa Ciprasa, da nam to nije omogućila Milica Kosanović. Ova filologinja i publicistkinja rođena je u Petrinji, gdje je završila gimnaziju, da bi potom u Beogradu studirala starogrčki i latinski. U Solunu živi i radi od 1992. godine. Njezin angažman nije bio sveden samo na prijevod i “nagovaranje” Stamkosa da nekako pronađe sat vremena, nego i da aktivno sudjeluje u ovom razgovoru.
Prvo pitanje, gospodine Stamkos, ujedno je i najteže. Možete li biti prognozer? Što će Grci odlučiti u nedjelju na referendumu, kakvo je raspoloženje među građanima?
Atmosfera u Grčkoj duboko je podijeljena, a poznato je da su Grci skloni toj vrsti podjele još od vremena antičke Helade, odnosno atenske demokracije. U danima prije ucjene Europske središnje banke (ESB) te prestanka funkcioniranja programa ELA za održavanje likvidnosti grčkih banaka, većina glasača, oko 60 posto, glasala bi za “ne”, dakle, prihvatili bi Sirizin prijedlog. Odluka ESB-a nije bila nimalo slučajna, prijateljska i partnerska prema Grčkoj, s obzirom na to da je dovela do zatvaranja banaka, tjedan dana prije referenduma, kao i uvođenja maksimalnog iznosa od 60 eura na dan koji se može podići. Rezultat su bili redovi ispred bankomata, strah od terorizma i iznutra i izvana, pa je nadmoć onoga “ne” pala, tako da se prognoze sada kreću od 1,5 posto prednosti za jednu ili drugu opciju. Znači, rezultat neizvjestan. Međutim, najvažnije je da će, bez obzira na rezultat, pobjednik na ovom referendumu prije svega biti demokracija, jer je bilo mnogo onih, naročito u Europi, koji su učinili sve što su mogli samo da do referenduma ne dođe!
Kakav je vaš stav, je li Siriza trebala raspisati referendum o ovom pitanju? Liberalni analitičari raspisali su se zadnjih tjedan dana tvrdeći da se o takvim pitanjima ne raspisuje referendum?
Poslije 40 godina u Grčkoj je referendum. Posljednji je bio 1975., kada je Grčka odlučivala hoće li biti republika na čelu s kraljem ili s predsjednikom. Tada su se odlučili za predsjednika. U nedjelju Grci odlučuju o vrlo važnom, kritičnom pitanju, i to kritičnom ne samo za grčki narod, nego za narode cijele Europe. Biraju između beskrajnih i neodrživih mjera štednje i jednog, ali održivog rješenja. Ne postavlja se pitanje izlaska iz Europe i iz eura, kako bi mnogi željeli prikazati ovaj referendum. Grci žele ostati i u Europi i u eurozoni. Uostalom, ni jednim europskim zakonom nije predviđen način na koji jedna država članica, osnivačica Europske unije, može izići iz nje!
Ne postoje vrata iznad kojih piše “Grexit”. Kreditori su Ciprasu i grčkoj vladi 26. lipnja postavili ultimatum. Cipras je tada odlučio okrenuti se svojim biračima, a ne protiv njih. Dao im je mogućnost i snagu, jer je i sam borac za direktnu demokraciju, da odluče i sami izaberu svoju budućnost. Cipras je tako pokazao privrženost demokraciji i to u jednoj Europi koja se sve više okreće udesno. Za razliku od neoliberalnog stava, Cipras i njegova vlada vjeruju da narod uvijek treba pitati putem referenduma što želi, pa i o pitanjima ekonomske i fiskalne politike, kada se ona tiču same biti njegova postojanja i življenja, a u ovom slučaju i preživljavanja.
Dolazak Sirize na vlast u Grčkoj očito nije dobro prihvaćen u zapadnim državama koje se boje da bi (primjer Podemosa u Španjolskoj) takve stranke mogle ojačati u njihovim zemljama. Bojite li se da će moćnici iz EU-a napraviti sve da sruše Sirizu u Grčkoj kako bi time suzbili mogućnost sličnog scenarija u svojim državama, a time i dolazak “nekontroliranih” na vlast?
Kako kaže prijatelj i novinar Asterios Dallas: “Achtung, Achtung! Grčka mora ući u karantenu! Pati od jedne jako ozbiljne bolesti koja prijeti širenjem po cijeloj Europi. Ta se bolest zove demokracija.” Žalosno je da se Zapad i Europa boje dolaska ljevice, koja je ustvari jedina živa snaga koja može oživjeti najveće europske vrijednosti. Ljevica, osim što reprezentira socijalnu pravdu, jednakost i volju naroda, ujedno je i protuotrov dolasku nacionalističke i fašističke ultradesnice. Također pruža priliku da se EU vrati svojim temeljnim vrijednostima koje je postavila i u koje se klela kada je osnovana. Kao što znamo, to su demokracija, solidarnost i socijalna kohezija. U epohi krize, siromaštva i sve težeg života velikih dijelova europskih društava, naročito u južnoj Europi, ljevica može biti rješenje jer onime što nudi donosi balans i uravnotežuje socijalne razlike štiteći siromašne. Zato se poruka Sirize iz Grčke proširila po cijeloj Europi, naročito u Španjolskoj s Podemosom, koji će se boriti za vlast najesen, kada imaju izbore. Nesumnjivo, postoje političke snage, one neoliberalne i konzervativne, kojima se dolazak Sirize u Grčkoj nikako nije svidio. Te su sile radile i rade sve što mogu da bi bojkotirale pregovore i dolazak do časnog i demokratskog sporazuma. Pa i u onim trenucima kada se Grčka strana povlačila i činila ustupke kako bi došlo do sporazuma, oni su opet pronalazili način da podmetnu nogu kako ne bi došlo do sporazuma. Čak je i posljednji ultimativni prijedlog imao zapravo cilj proizvesti raskol u samoj Sirizi kako bi se raspala, što bi dovelo do novih izbora. Ako to nije puč i pokušaj da se nasilno zbaci demokratski izabrana vlada, onda ne znam što bi bio puč?! Čak i sada predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, inače socijaldemokrat, kaže kako se nada da se će Siriza otići s vlasti i da će doći tehnokratska vlast koja će bolje surađivati… To je sramota za Europu i demokraciju za koju se svi borimo i u koju smo povjerovali.
Je li Siriza griješila u dosadašnjem razdoblju obnašanja vlasti? Ciprasa su najprije optuživali da je popustljiv, a sada da je prečvrst. Ispada, zapravo, da zapadnjaci nisu očekivali ovakav scenarij nadajući se da će Siriza ipak na kraju popustiti…
Siriza u svojim redovima ima političare koji nikad ranije nisu bili na vlasti i koji su sigurno napravili neke pogreške, ili zbog neiskustva ili zbog naivnosti, vjerujući da je Europa demokratska i da se može promijeniti, jer je spremnost na promjenu suština demokracije. Vjerovali su da se Europa zasniva na dijalogu, na sintezama različitih mišljenja i na časnim kompromisima. Zato je na početku Siriza napravila mnogo koraka unatrag od svojih početnih stavova – iako će to imati političku cijenu koja će platiti sama partija – kako bi se pronašlo rješenje za grčki problem. Na žalost, pokazalo se da se Europa, iako teoretski vjeruje u dijalog i demokraciju, zapravo razvila u jedan autarkični, neoliberalni klub zemalja, koji je – umjesto da se ujedini – sklon raskolu i dijeljenju na zajmodavce i dužnike, na jake i slabe, na sjever i jug. To se tiče svih naroda Europe, ali u europskoj zajednici ne postoje pobjednici i poraženi, svi bi trebali biti jednaki. Grčka ne pripada Europi, Grčka jest Europa! Osim što je kolijevka europske civilizacije i demokracije, (da ne zaboravimo da je grčka riječ – Europa) Grčka je, odnosno Hellada, u samom DNK europske zajednice i Europe, tako da bi izlazak iz EU-a, iako se ne predviđa ni jednim zakonom, značio ne samo raspad Europe nego i europski gubitak vlastitog identiteta. Grčka ovim referendumom pruža priliku Europi da se obnovi, da se vrati načelima demokracije, enlightenmenta (diafotismos) i humanizma. Grčki se narod u ovom trenutku bori da ponudi viziju jedne nove Europe i pruži nadu drugim europskim narodima za bolje sutra!
