Skandal u Americi pokazuje da lažiranje i manipuliranje podacima o prodaji knjiga nije samo hrvatski specijalitet.
![Large_conjurer_bosch]()
Kada je riječ o prodaji knjiga, namještanja i lažiranja statistika čine recept za kojim su posezali i naši stari, a i u naše vrijeme je rado korišten.Treba reći da on nije prirođen isključivo mediteranskoj kuhinji, iako savršeno paše upravo našem podneblju. I zato nije nimalo čudno da je u Hrvatskoj ovaj specijalitet tako dobro znan. No ono što pomalo čudi jest činjenica da je riječ o cikličnom procesu, gdje se svakih nekoliko godina uz zgražanje i sveopće osude otkriva da se podaci o tome koliko je knjiga prodano u našim knjižarama – lažiraju.
To nam jasno ukazuje na činjenicu da je jedan od najvažnijih sastojaka ove priče ljudski zaborav. Drugi sastojak koji dopušta ovu vječnu igru otkrivanja je povjerenje. Ljudi imaju povjerenja u nešto što se može nazvati zdravorazumskim; na primjer, ako je već provaljeno da se u emisiji Pola ure kulture iz tjedna u tjedan prikazuju namješteni podaci, gdje su neki izdavači povlašteni nauštrb drugih, nakon skandala će se ljudi uozbiljiti i početi pošteno odrađivati svoj posao.
Dakako, takvo rezoniranje ispostavit će se kao potpuno pogrešno, uostalom kao i sve što podrazumijeva pridjev ‘zdravorazumski’. I zato je moguće da se cijela priča vječno ponavlja, i da izdavači nakon početnog oklijevanja i opreznog slanja točnih podataka o prodaji, ubrzo ponovo počinju baratati s lažnim, napuhanim brojevima. Naravno, tome najviše ide u prilog to što su izdavači ujedno i vlasnici knjižara, zbog čega bi bilo veoma naivno očekivati iskrenost i poštenje.
Zbog svega toga imamo situaciju da svako malo neki istraživački novinar, bilo po nalogu urednika ili zbog vlastite slutnje, odluči malo dublje zagrebati po raznoraznim top listama i popisima najprodavanijih knjiga, samo kako bi na sveopće čuđenje i zgražanje otkrio da je u pitanju namještena igra, i da se podacima o prodaji manipulira kako je kome u interesu. Sve ovisi o kojoj je izdavačkoj kući riječ, odnosno koji su mediji u pitanju – novine ili TV.
Da citiramo D’Angela Barksdalea iz Simonove serije The Wire: The players might change, but the game goes on. And the game is rigged.
A publika, koja je dotad kao ozbiljno prihvaćala te top liste i vjerovala onome što piše, nakon što se objavi istraživanje koje pokazuje skandalozno lažiranje podataka o prodaji odnosno zapanjujući nivo manipuliranja tim podacima, dakle ta publika koja je sve to već odavno iskusila osjeća se opet prevarenom i izigranom.Ili, da citiramo Bodiea iz iste serije: This game is rigged, man. We like the little bitches on a chessboard.
Ta apsurdna igra ponekad je znala biti i zabavna, posebno kada su izdavači / knjižari bili u top formi i novinama slali megalomanske podatke o tjednoj prodaji. Tako je ispadalo, prema top listama prodanih knjiga u Vjesniku, da se tjedno proda po sedamsto – osamsto primjeraka nekih knjiga, što je znalo trajati mjesecima. No sada vidimo da se isto može dogoditi i američkim medijima. Ali ne i The New York Timesu.
Teksaški senator Ted Cruz, ambiciozni mladi republikanski jastreb, objavio je nedavno knjigu s tipičnim blesavim neocon nazivom – A Time for Truth: Reigniting the Promise of America. Podaci o prodaji ovog djelca, knjige memoara kakvu mora napisati i objaviti svaki američki konzervativac koji imalo drži do sebe, toliko su napuhani da je svakome bilo jasno da nešto nije u redu. A Time for Truth: Reigniting the Promise of America, američka inačica Velikih ideja i malih naroda, odjednom se našla na vrhu većine američkih top lista prodavanosti.
No, za razliku od
Pola ure kulture, Vjesnika i ostalih hrvatskih medija koji su bez previše pitanja objavljivali namještene podatke,
NY Times je ipak odlučio reagirati. Vodstvo novina je odlučilo kako neće uvrstiti ovaj naslov na svoju utjecajnu top listu, i to zbog nečega što se naziva ‘strategic bulk purchases’
. Naime, upravo tom metodom, strateškom kupnjom većeg broja primjeraka knjige u ključnom trenutku, izdavači ovog naslova uspjeli su manipulirati statistikama, i većina američkih top lista je ovu knjigu bez pitanja uvrstilo na popise najprodavanijih. No,
NY Times je prozreo igru.
Portparol NY Timesa je izjavio: “Naš sistem kreiran je tako da detektira anomalije u prodaji knjiga, odnosno prepoznaje uzorke koji ukazuju da je u pitanju manipuliranje prodajom. Bavimo se ovim poslom dugo vremena i znamo kako se rade određene stvari, i držimo se određenih standarda. Cilj je dati našim čitateljima najtočniju procjenu koje su knjige najpopularnije u određenom vremenskom periodu.”
Izdavači knjige, dakako, u javnosti niječu bilo kakve nemoralne radnje i ograđuju se od mogućih nepravilnosti. Na koncu, barem su pokušali, i skoro je uspjelo.Ili, kako kaže Marla Daniels u The Wire: The game is rigged, but you cannot lose if you don’t play.
