Iako je neprimjereno na državni praznik kritizirati “kraljicu svih Hrvata”, kako joj u komentarima na službenoj Facebook stranici tepa oduševljeno biračko tijelo, upada u oči status kojega je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović objavila prije tri dana u kojem obećava kako će se tijekom svog mandata “zalagati za uspostavljanje je uspravnice Jadran-Baltik”. (Ispričavam se čitateljima zbog riječi “uspravnica” koju ne prepoznaje ni hrvatski rječnik u programu Microsoft Word Office, iako je vjerojatno riječ o vertikali.)
Ovaj prijedlog se već duže vrijeme pojavljuje u medijima, a kako nije imao odjeka, predsjednica KGK se odlučila objelodaniti ga na društvenim mrežama, što je naišlo na svesrdno odobravanje njenih obožavatelja.
“JADRAN-BALTIK KGK – Jedan od mojih prioriteta uspostavljanje je uspravnice Jadran-Baltik, koju vidim kao jednog od pokretača daljnjeg osnaživanja europskog projekta. Jačanje suradnje na ovoj uspravnici, kako na političkom i sigurnosnom planu, tako i na gospodarskom te energetskom, od zajedničkog je interesa svim zemljama od Baltika do Jadrana. Hrvatska sa svojim položajem i mogućnostima u tom projektu može biti jedno od sidrišta”, poruka je na stranici predsjednice KGK, usput rečeno, popraćena nimalo maštovitom skraćenicom inicijala imena i prezimena koju su znali koristiti pri spominjanju Johna Fitzgeralda Kennedya.
Ova ideja nije nova i nju je prošle godine predlagala američka administracija kao obranu Europe od Putina, prenosi Jutarnji list, a hrvatskoj se predsjednici posebno svidio jer izbjegava izraz regija ili Zapadni Balkan.
“Hrvatska ima i svoje interese u jugoistočnom susjedstvu, one trajne stabilnosti i boljitka svih država, koje treba snažno podupirati na putu prema Briselu po EU i NATO kolosijeku”, kaže i dodaje kako izbjegava izraz regija ili Zapadni Balkan, jer drži da to pridonosi svojevrsnoj izolaciji dijela europskog kontinenta, prenosi T-portal.
Stav o Rusiji je KGK izgleda naslijedila iz sjedišta NATO saveza, gdje je godinama radila kao pomoćnica glavnog tajnika i raspolagala informacijama nad kojima se zgražavao, ponekad i smijao cijeli svijet, osim “međunarodne zajednice“ koju jedva da čine SAD, EU i anglosaksonske zemlje poput Australije.
“Smatram da ruski utjecaj raste u gospodarskom, sigurnosno-političkom i geopolitičkom smislu. Rusija odbacuje članstvo nekih država u NATO-u. Moramo paziti na to da svaka pojedina zemlja ima pravo sama odlučiti hoće li postati članica EU ili NATO-a. Moramo se držati toga načela. U slučaju Ukrajine ono je povrijeđeno”, rekla je Kolinda Grabar Kitarović u lipnju ove godine, uz tvrdnju da Hrvatska i njezino susjedstvo mogu postići trajni mir, stabilnost i napredak samo u okviru EU i NATO-a. To je osim toga, kako je rekla, “pravi okvir za rješavanje otvorenih pitanja”.
No vratimo se na “uspravnicu” Jadran-Baltik koju bi trebale činiti Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Austrija, Mađarska, Slovenija i Hrvatska. To bi trebao biti savez na političkom i sigurnosnom planu, ali i na gospodarskom i energetskom.
U političkom smislu Mađarsku odmah treba otpisati, barem dok njome vlada Viktor Orban, jer mađarski premijer gleda isključivo nacionalne interese i nema se namjeru sukobljavati s Rusijom zbog tuđih interesa.
Osim toga, mađarski MOL je bio na pragu prodaje hrvatske naftne kompanije INA ruskom Rosneftu, priča koja još nije završena, što znači da KGK ne može računati na mađarsku pomoć u ostvarenju “svog” sna, koji više liči na zapovijed Washingtona “kraljici svih Hrvata”.
U političkom smislu, jasno je da će Slovenija ovom trenutku minirati sve planove hrvatske predsjednice. Osim toga, 28. srpnja je tijekom posjete Ljubljani ruski premijer Dmitrij Medvedev pregovorima s Miroslavom Cerarom izjavio da ne isključuje mogućnost sudjelovanja Slovenije u projektu Turski tok, a premijeri Rusije i Slovenije isto su se izjasnili za odustajanje od obostrane sankcijske politike te za nastavak energetskog dijaloga, prenosi Ruski vjesnik.
U svom bijegu od “regije” i Zapadnog Balkana KGK računa na Poljsku. Istina, Poljaci su vjerni saveznici Washigntona, barem za sada, ali plinovodom Yamal, kojim ruski plin dobivaju preko Bjelorusije, sebi mogu dozvoliti raznorazne ispade. Energetska sigurnost im je zajamčena.
Na zapadnoj strani ove “uspravnice” ili “antiruskog europskog bedema” se nalaze zemlje poput Njemačke, što je posebno zanimljivo.
Naime, nakon izbora u Turskoj su se usporila stvari oko potpisivanja međuvladinog sporazuma između Moskve i Ankare oko izgradnje Turskog toka.
Rusija nije gubila vrijeme i sredinom lipnja, u vrijeme kada KGK govori o “ruskoj prijetnji, političkom, sigurnosnom i gospodarskom jedinstvu” ruski Gazprom sa zapadnim kompanijama E.ON, Shell i OMV postiže dogovor o proširenju plinovoda “Sjeverni tok” kojim se ruski plin kroz Baltičko more isporučuje izravno Njemačkoj.
Ne samo to, prije nekoliko dana je u igru ušla i njemačka kompanija Wintershall, koje je priopćila da se planira pridružiti novom projektu plinovoda na čelu s ruskim Gazpromom koji će isporučiti do 55 milijardi kubnih metara plina godišnje u Njemačku preko Baltičkog mora, prenosi RT.
Memorandum o razumijevanju su prije tjedan dana potpisali su BASF / Wintershall i ruski Gazprom.
“Uzimajući u obzir rastuću potražnju Europske unije, širenje plinske transportne infrastrukture koja povezuje plinska polja u Rusiji izravno s europskim tržištima, ovaj će projekt dodatno unaprijediti sigurnost opskrbe plinom europskog kontinenta”, kazao je zamjenik predsjednika Gazproma Aleksandar Medvedev.
E.ON, OMV i Royal Dutch Shell su već pristali na suradnju u proširenju “Sjevernog toka”, a sve kompanije su suglasnost o namjeri potpisale na Međunarodnom forumu u St. Petersburgu u lipnju.
Čelnik Gazproma, Aleksej Miller, izjavio je da će izgradnja dodatna dva kraka postojećeg plinovoda početi u rujnu ove godine, a plin će kroz njega poteći do kraja 2019. godine. Miller je rako da se konzorciju uskoro može pridružiti Engie Francuske (bivši GDF Suez). Gazprom će zadržati 51 posto udjela u projektu, dok će ostale dionice će biti podijeljene među stranim dioničarima.
Wintershall je potvrdio prognozu godišnjeg rasta od 0,8 posto potražnje za plinom u EU koja će se nastaviti do 2040., dok će proizvodnja plina u regiji pasti za 2 posto godišnje. To će Rusiji omogućiti da zadrži svoju poziciju glavnog dobavljača na tržištu, stoji u priopćenju njemačkog giganta BASF / Wintershall.
U svibnju 2015. je Njemačka kupila 68 posto više plina u odnosu na svibanj 2014. godine, izjavio je izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller.
“To ukazuje na činjenicu da potražnja za ruskim plinom raste i nema nikakve sumnje da su novi kontakti za dugoročne isporuke ruskog plina europskom tržištu na dnevnom redu razgovora s našim europskim partnerima”, rekao je Aleksej Miller.
Njemačka je najveći kupac plina od Gazproma i kupila je 38,7 milijardi kubnih metara u 2014. godini, što je otprilike trećina cjelokupnog izvoza Gazproma u zapadnu Europu.
Nijemci su zahvaljujući Baltičkom moru i izravnom vezom s Rusijom vješto izbjegli petljanje u političku, sigurnosnu i ekonomsku “uspravnicu” Kolinde Grabar Kitarović i razuman čovjek se ne može oteti dojmu da ćemo proći kao Bugari koji su vjerno izvršavali američke zapovijedi i sada mole za izgradnju ruskog plinskog čvorišta na svom teritoriju.
Bugarska se “probudila” i Rusiji nudi izgradnju plinskog čvorišta na svom teritoriju
U snovima KGK se spominju i Austrija, baltičke zemlje, Češka i Slovačka, što ne treba posebno komentirati. Samo letimičan pogled na ovu kartu i potezi Njemačke i drugih zemalja Europske unije, koje su dio “uspravnice” ili zapadno od nje, ukazuju na činjenicu da se predsjednički ured na Pantovčaku ne vodi nacionalnim interesima i da je riječ o izvorno američkom planu koji je uspjeha imao samo kod bugarskog premijera Bojka Borisova.
Hoće li i Hrvatsku američka administracija i trećerazredni diplomat Amos Hochstein, podtajnik State Departmenta za energetiku zadužen za “uvjeravanje” lidera u regiji, dovesti u situaciju da se osjećamo prevareni kao Bugari, ostaje nam da vidimo. No, kako se čini KGK sve čini da do toga dođe, pa na kraju, iako žalosno, nade moramo polagati u Viktora Orbana, Sloveniju, Češku, Slovačku ili Austriju.
“Uspravnica” Jadran-Baltik kao jedan od prioritete vanjske politike KGK:
j