“Najoštrije osuđujem sinoćnji napad na novinara Hrvoja Šimičevića. Njegov jedini krimen bio je što se usudio doći pogledati svjedočanstvo pet žena različitih nacionalnosti o njihovim ratnim iskustvima. Što bi se dogodilo tim istim ženama da su ih sinoć uspjeli dohvatiti oni koji su napali Šimičevića?”, upitao je Oliver Frljić, intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon što smo ga upitali za komentar nemilih događaja koji su se odvili u Rijeci, nakon predstave “Drugi rat”. Među fizički napadnutima je, podsjetimo, bio i novinar Lupige Hrvoje Šimićević, koji je na sebi imao i fotografsku opremu. Dogodilo se to dok je čekao autobus za Zagreb, zajedno sa osobama s kojima je neposredno prije napada prisustvovao tribini “Žene u ratu” u riječkom HNK i o kojemu je kolega Šimičević izvještavao, zbog čega je reagirao i HND. Predvodnici divljanja bili su pojedini pripadnici Autohtone hrvatske stranke prava, braniteljske populacije te “Armade”, navijačke skupine Nogometnog kluba Rijeka.
Vođa pravaša, Dražen Keleminec, poznat po proustaškim akcijama i svom rasnom hrvatstvu, koje se svodi na anti-srpstvo, vikao je ispred kazališta kako je to četničko-komunistički skup, “gonite se u Srbiju, ovo je hrvatsko kazalište, a ne srpsko kazalište, ovdje su došli autobusi iz Bačke Palanke, Apatina, Kragujevca, Niša…” Napadači su mahali spolovilima, nazivali gledatelje četnicima, izrodima, govnima, skotovima, urlali ih sve treba ubiti, dok bi “ove intelektualke” – koje su brojčano sačinjavale najveći dio napadnute grupe – “četnici trebali jebati u usta”. Jedan “domoljub” stajao je cijelo vrijeme pred ulazom u HNK i preko megafona vrijeđao i zastrašivao sve koji su htjeli ući unutra. No, najgore je to što su nakon predstave na gledatelje nasrnuli šakama i kriglama.
Zastava s prvim bijelim poljem i “domoljubi” (FOTO: Dalibor Vidović)
Deset napadača na gledatelje “Drugog rata” policija je prijavila zbog tučnjave i narušavanja javnog reda i mira, od kojih ih je sedam prijavljeno zbog teroriziranja posjetioca riječkog HNK na temelju etničke pripadnosti.
Policija procjenjuje da je predstavi je nazočilo oko stotinu posjetitelja, a da je u “domoljubnom” mimohodu od Mosta hrvatskih branitelja preko Korza do zgrade Gradskog poglavarstva bilo triput više ljudi. U samom prosvjedu ispred kazališta bilo je oko sedamdeset osoba.
“Tijekom ovih događanja policija je evidentirala deset osoba koje su počinile ukupno 11 prekršaja iz domene Zakona o prekršajima javnog reda i mira, iz članka 6. (naročito drsko i nepristojno ponašanje) i članka 13. (tuča, svađa i vika) spomenutog Zakona. Zbog počinjenja navedenih prekršaja podnijeti su optužni prijedlozi protiv deset osoba, starosti od 22 do 61 godine. Također, protiv sedmorice od njih podnijeti su optužni prijedlozi zbog počinjenja prekršaja iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije“, navela je policija u svom priopćenju, dodajući da je u tijeku utvrđivanje identiteta i ostalih napadača te utvrđivanje svih relevantnih čijenica. Policija je, naime, uzela izjave napadnutih građana te video i foto zapise napadača.
“Što bi se dogodilo tim istim ženama da su ih sinoć uspjeli dohvatiti oni koji su napali Šimičevića?” (FOTO: Lupiga.Com)
Naime, dok su ovi iz prve dvije skupine neometano mahali zastavama sa grbovima s prvim bijelim poljem, policiji pred nosom, navijači su za vrijeme predstave sjedili u kafiću nedaleko od kazališta, uzvikujući iste huškačke parole (‘Otvori vrata’, ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina’ i ‘Ustaški se barjak vije za slobodu i za dom’) kao i pravaši te branitelji, da bi kasnije prema gledateljima poletjele i pivske krigle.
Hrvatsko novinarsko društvo najoštrije je osudilo fizički napad na novinara Hrvoja Šimičevića, prilikom kojeg je dva puta šakom udaren u glavu.
“S obzirom na sadržaj uvreda i verbalnih prijetnji čitavoj skupini prije i u tijeku fizičkog nasrtanja nedvojbeno je da su ciljano napadnute upravo one osobe koje su bile na tribini u HNK-u. Nakon dojave o napadu na mjesto događaja stigli su policajci koji su uzeli izjave od napadnutih. Smatramo propustom što nije bilo policajaca na mjesto napada unatoč uvredama i prijetnjama sudionicima tribine prije samoga događaja u HNK. HND očekuje da policija pronađe napadače te da oni budu adekvatno kažnjeni”, navodi predsjednik HND-a Saša Leković u priopćenju, u kojemu se dotiče i zasluga medija kada je riječ o ovom napadu.
“No, bez obzira tko su napadači HND podsjeća da je dio medija, od trenutka najave tribine „Žene u ratu“ u riječkom HNK, neprofesionalno i huškački najavljivao taj događaj pridonoseći ozračju netolerancije, na što je HND reagirao priopćenjem. Takvim, neprofesionalnim i huškačkim najavama, neizravno ali jasno poticao se i mogući verbalni pa i fizički napad na sudionike tribine koji se na kraju i dogodio”, zaključuje se u priopćenju HND-a.
Priprema terena za divljanje
Zbog napada na građane koji su došli gledati ovu anti-ratnu dokumentarnu predstavu, kontaktirali smo i uredništvo dnevnog lista Slobodna Dalmacija te izdavača, Europapress Holding. Naime, upravo je ovaj list, na zgražanje riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, intendanta HNK Olivera Frljića te pojedinih hrvatskih intelektualaca, “Drugi rat” imenovala “Kontra-Olujom”. Taj naslov, na inače krajnje korektan tekst novinara Davora Krile, preuzet je od velikog broja desničarskih medija u danima uoči 5. kolovoza, što je proizvelo salvu nacionalističkih ispada na društvenim mrežama i stvaranje atmosfere linča, koji se naposlijetku i realizirao na kostima gledatelja. HND je ovakvo opremanje teksta nazvao neprofesionalnim, bez uporišta u činjenicama i, prije svega, opasnim jer “podiže tenzije u društvu koje mogu rezultirati nesagledivim posljedicama”. Tekst ni dan danas nije preimenovan na stranicama Slobodne, stoga nas je zanimalo hoće li itko u uredništvu dnevnog lista snositi posljedice zbog ovog čina te spremaju li ispriku povodom napada o kojemu do popodnevnih sati nisu niti izvijestili na web stranicama lista. Objavili su tek kratku vijest “Uz ustaške povike, branitelji i Armada psovali Frljića i Obersnela” bez navođenja da je došlo i do fizičkog napada na građane.
Huškački naslov i dalje stoji (FOTO: Screenshot SlobodnaDalmacija.hr)
Zasad nam je samo telefonski odgovoreno da će nam se javiti zamjenik glavnog urednika lista, a tajnica nas je upitala i hoćemo li kontaktirati ostale medije, koji su “posudili” naslov “Kontra-Oluja”. O kakvoj se predstavi radilo, javnost je sustavno izvješćivana danima, a o njenom miroljubivom karakteru govori i uvodni govor Bojana Glavaševića, sina ratnog reportera Siniše Glavaševića, u kojemu se navodi:
“Rat je najgora stvar koja se može dogoditi čovjeku. Širi smrt. Uništava imovinu. Pali domove. Ali nije najgori zbog toga. Najgori je jer čovjeku oduzima ljudskost. Dok vas dojučerašnji dobar susjed preko nišana tjera iz doma, ne osjećate se kao ljudsko biće. Istovremeno, svjesno ili nesvjesno, i taj čovjek gubi svoju ljudskost. Ne osjećate se kao ljudsko biće niti u progonstvu, nagurani u 15 kvadrata hotelske sobe s dvoje ili više članova obitelji. Ljudi koji su bili u zatočeništvu u logorima, žrtve seksualnog nasilja u ratu, svi govore – “nisam bio gospodar svog tijela, nisam se osjećao kao čovjek”.
KUPALIŠTE BAČVICE: Tabloidno potpirivanje histerije
Ali rat dehumanizira dugoročno. Nakon nekog vremena, otupimo na svjedočanstva žrtava. Važemo, mjerimo, brojimo. Sudimo prije nego što čujemo. Zatvaramo se, i kao pojedinci i kao društvo. Zato je rat najgori. Jer čovjeku oduzima ono najvrijednije: ljudskost.
O ratu trebamo govoriti i trebamo se sjećati rata. To trebamo činiti zbog nas koji smo rat preživjeli, zbog ukradenih djetinjstava, školskih godina provedenih u skloništima i studentskih dana provedenih u rovovima. Trebamo to činiti i zbog onih koji nisu dočekali završetak rata i novi početak jer ih tako čuvamo od zaborava. Na kraju, a zapravo najvažnije, trebamo to činiti zbog onih koji rat nisu doživjeli i nemaju vlastite uspomene na patnju i bol. I dobro je da nemaju – na taj način u njihovim srcima ostaje više mjesta za ljubav, neiskvarenu i ničime uvjetovanu. Jedino takvi ljudi mogu izgraditi svijet bez rata.
Trebamo se sjetiti suosjećanja, ljudskosti, junaštva u vremenu koje je ljudskost oduzimalo, i trebamo se sjetiti žrtava. U ratu samome nema ničeg dobrog. Dobrote ima samo u ljudima. Zato se, u biti, i ne sjećamo rata, nego ljudi.”