Viaggio in Dalmazia

“Sused novinar, vi se morti više razmete v politiku, pa mi bute rekel…” – iznebuha grune jutros vremešni već, dobroćudni Jankec s drugog kata i premjesti vrećicu s pola crnoga i mlijekom u lijevu ruku. “Nikak mi ne ide v tikvu: zašto se hoče naša predsednica Kolinda tak blamirat? To joj ni treba…”

“Kako, susjed, na što mislite?” – hinim da mi nije jasno, a znam da se njezin birač i ovisnik o TV-vijestima već neko vrijeme hladi prema “ženi iz naroda”.

“Pa, glečte, ovaj cirkus po Dalmaciji… Kakti carica Marija Terezija, kaj ne? Morti niti ne spi kulik se natrčava gori-doli, sipa gnjilu pamet, a nemre ljudima pomoć niti škafom vode, ak Zoki ne odobri. Sused novinar, kopka me jeno, vidim na televiziji: zakaj Kolinda za debele peneze sih nas obilazi samo Dalmatince, gde HDZ vlada? A hoče bit predsednica sih horvatskih građana. Nemre tak, kaj ne?”

Dobričini s gajničkog drugog kata, osmijehnuh se u sebi, odlično funkcionira siva tvar. Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović – nije to bez predizbornog vraga – uselila se svojim uredom kao podstanarka HDZ-ovog župana Zlatka Ževrnje u naoko SDP-ov Split, gdje ZNA SE zbog jedva šake glasova krvoslijedi “crvenog” simpatizera pro/neoustaškog crnila Ivu Baldasara. Gradskog poslovođu najjače vladajuće stranke. Najavljena ratna luka Lora više ju ne zanima, pa se u drugom po veličini gradu RH predsjednički barjak sada ciljano vije na utvrdi HDZ-ove vlasti. To je očita politička poruka u duhu općeg dojma da “žena iz naroda” ničim nije po/dokazala da se isključila s daljinskog upravljača svog stranačkog šefa Tomislava Karamarka. I da se uistinu ponaša kao predsjednica svih građana, a ne samo HDZ-ovih uhljeba i simpatizera.

Split je neprirodno preinačen u ljetni rasadnik HDZ-ova predizbornog jednoumlja za pola jadranske obale i otoka. Predsjedničina retorika štreberski je uvježbana repeticija na vlas istih misli i sintagmi iz Karamarkove političke skripte za pohod na vlast. Dubokoumno značenje njezina izričaja zaboravljene već komunističke sintakse “moramo, zalažemo se, trebamo, zahtijevamo…” svodi se na sljedeće: “Ako vam stane automobil u vožnji zbog nedostatka goriva, morate natočiti u spremnik novo, a potom okretanjem ključa udesno startajte motor i moći ćete nastaviti vožnju”. Ili, domaćicama jasnije: “Ako želite skuhati juhu, najprije morate uzeti odgovarajuću posudu, natočiti u nju vodu i pristaviti je na štednjak”. Ljudi to nisu znali dok im predsjednica RH, “inventivna” do bola, nije otvorila oči.

“Ha, čujte, susjed Jankec, glasali ste za Kolindu Grabar-Kitarović i HDZ, pa…” – bockam ga. “Niste čuli na televiziji onog švicarskog turista: ‘Lijepo je vidjeti vašu predsjednicu među običnim ljudima, ali nije dovoljno, ako je to sve’. A stranac ne zna da nije izabrana s najmanje 50 posto plus jedan glas izašlih na izbore.”

Branko Hrvatin i Izborno povjerenstvo smatrali su da nije nikakav grijeh oglušiti se o zakonsku normu, a HDZ-ov Ustavni sud RH nije imao ništa protiv toga da se nevažeći listići pribroje kvoti birača koji nisu izašli na izbore. Čudno? Ne u RH. I ona i njezin politički mecena itekako su svjesni toga da je “stranački neovisna predsjednica svih Hrvatica i Hrvata i ostalih građanki i građana Hrvatske” čista floskula. Samo što to ne smiju javno reći, jer ni politička opcija kakvu promiču nema veću težinu među građanima od beskrupuloznog vlastohleplja, kojem ništa nije sveto.

Samodopadnim hodočašćem po Dalmaciji, nizom amaterskih kikseva na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu te populističkom gimnastikom na protuvladinim spravama, “žena iz naroda” dolijeva ulje na već raspaljenu vatru razdora u zemlji, svih (ne)mogućih podjela, mržnje i osvete. Ima li neke veze njezino afganistansko kočoperenje u vojnoj odori i nekritička, iritantno pristrana ratnička retorika u korist NATO-a s islamističkom osvetom na otetom Tomislavu Salopeku? Za svu tu rabotu, plus nabrijavanja neprijateljstva sa Srbijom, nije dobila predsjednički mandat ni cijele manjine svojih birača.

HDZ-ov žestok predizborni vatromet, u koji je sada pod predsjedničkim barjakom uključen Split s cijelom Dalmacijom, ima sve agitacijske boje militantne kampanje i više ni jaslička djeca ne dvoje o svrsi neviđenog angažmana “žene iz naroda”. Više nema pola sata privatnosti za podružiti se s djecom i suprugom. Naručeni novinari padaju s nogu na saharskim vrućinama ne bi li prenijeli općinstvu koliko je kraljica Balkana (okrunjena nedavno u Srebrenici) omiljena u puku i koliko su Karamarko/HDZ zadužili “Hrvatice i Hrvate i sve građanke i građane RH” takvom blagodati. Kolindom Grabar-Kitarović. Zato jedini zaslužuju vlast.

Predsjednica RH, iako joj to dužnost zabranjuje, do grla je u HDZ-ovoj kampanji. “Raskrinkava SDP-ove krivce”, ne skida osmijeh s lica, blagoslivlja lijevo i desno, vuče malu djecu pred kamere i tko god pristaje fotografirati se s njom, lovi ribu, vozi trajekt, jaružalo… Kamere hvataju predsjedničku zastavu razigranu na vjetru brzog glisera i opet gro plan: Kolinda Grabar-Kitarović. U svakom kadru druga “obleka”. Sada za đir splitskom Rivom, sada za požarište na Pelješcu… Ruka na srcu, HDZ-ova simbolika agresivno u oku i uhu, puk likuje, radost pršti do neba… “Narod se pita kada će Tomislav zamijeniti SDP-ova Tita!” Kako li je presretna ta lijepa zemlja hrvatska. Ima ljude kao Karamarko i Grabar-Kitarović.

Cvrči dalmatinski kamen, tali se azur. Ne smeta to “ženi iz naroda”. Udarnički po vrućini odrađuje naručeni posao. Kome milo, kome drago. Njezin itinerer ne ostavlja ni trun dvojbe o tome u čija je kola upregnuta: Šibenik, Dračevac i Gornji Humac na Braču, Sućuraj na Hvaru, Prigradica i Smokvica na Korčuli, Ston na Pelješcu, Zmijavci, Ploče… Sve do jednog mjesta u kojima vlast obnaša HDZ, pa samo teški hlebinci vjeruju kako pompozne dobrodošlice i predstave s naturšćicima nisu režirane. Tko je uz nju, s kim se susreće, o čemu razgovara? Sve odreda županijski i lokalni HDZ-ovi prvaci, stranački branitelji i katolički kler. Poznato društvo? Itekako. U “nezavisnom” se Metkoviću pojavila zbog maratona lađa kako bi bila valjda glavna zvijezda TV-spektakla, uključujući podjelu nagrada u HDZ-ovim Pločama.

Nego, je li ju netko zločest prevario da u Dalmaciji nema vlasti SDP-ove koalicije, ili Grabar-Kitarović neumjesnim paradiranjem poručuje nehadezeovskoj javnosti: “Tko vas jebe, luzeri, Karamarko i ja ćemo prebojati RH u ganc-plavu zemlju po svojoj volji”. Zato sustavno izbjegava mjesta, gdje vlada SDP. Ide u Sućuraj, ali ne ide u veće i poznatije SDP-ove Jelsu i Hvar. Očito ju ne zanima demokratsko bogatstvo u različitosti opcija – političkih, ideoloških, svjetonazorskih… Ne mari za građane koji ne vole HDZ, a želi da je priznaju kao svoju predsjednicu. Malo sutra. Domovina nije samo gdje vlada HDZ niti HDZ-u pripada monopol na vlast.

Bude li i “drugi pao”, kao što je “prvi”, a pola Hrvatske za parlamentarnih izbora ostane kod kuće, građani će opet biti prisiljeni, nakon kobne povijesne šale, navikavati se na gluhonijemu pokoru u vladavini jednoumlja.

Nema šanse da paradigma Karamarko – “žena iz naroda” izrodi u novom mandatu nove/stare vlasti išta dobro u okolnostima kad neće imati potporu više od pola Hrvatske. Ljuta oporba će, kao što HDZ čini aktualnoj vlasti, osvetnički, milo za drago, vraćati novim uhljebima iste klipove koje su im ovi ubacivali u kotače prethodne četiri godine. Niti će Kolinda Grabar-Kitarović biti većinski prihvaćena kao respektabilna predsjednica svih u zemlji niti će HDZ-ova koalicija biti kadra mirno obnašati vlast. Ma bila to i najbolja vlast.

Da je kojim slučajem umni Erazmo suvremenik političkog RH-maskenbala, tko zna kako bi izgledala Pohvala ludosti. Ironiju bi jamačno morao pojačati. Iako se od početka 16. stoljeća nije bitno promijenila sama srčika ljudske naravi: “Toliko je ugodno živjeti bez razuma da se ljudi više mole za oslobođenje od svega drugog, samo ne od Ludosti”. Ni predsjednica RH niti njezina politička stranka, vidi se i iz dalmatinskog hodočašća, nisu cijepljeni protiv koketiranja s Ludošću. Kako bi onda razumjeli da su “vladari dostojni sažaljenja, jer nemaju čovjeka koji bi im govorio istinu, nego su prisiljeni držati oko sebe laskavce umjesto prijatelja”.

Ludost ih, što bi drugo, tjera dijeliti žitelje RH na “Hrvatice i Hrvate te ostale građanke i građane”, odnosno na “prave i pogrešne/kvarne Hrvate”, na one koji “vole Hrvatsku” i one koji ju “ne vole i nikad nisu željeli”? Što su, gdje i kada veliko učinili Karamarko, Grabar-Kitarović, buljuk njihovih ucrnjenih fanova i militantan dio katoličkog klera za Hrvatsku? Primjerice, “žena iz naroda”, čijoj predsjedničkoj vjerodostojnosti nedostaje i onih 50 posto plus jedan glas izašlih na izbore, pokazala je i slijepima kako uistinu “voli Hrvatsku”. Pobjegla je 2011. s veleposlaničkog mjesta u SAD-u, u srpnju se uhljebila na znatno unosnijem mjestu pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.

U kampanji za Pantovčak će, valjda zato što “voli Hrvatsku”, lagati o svom radnom statusu u NATO-u jer – izjalovi li se izbor, čeka ju radni stol u Bruxellesu. Sada Dalmacijom prodaje “domoljubna” muda pod bubrege pred naručenim TV-kamerama i režiranim narodnim oduševljenjem u lokalnim HDZ-ovim gnijezdima. Građanin Slavko Pavelić to komentira na Facebooku: “Okružila se desničarima, ljudima protiv kojih se vodi kazneni postupak, od Kalmete pa do nesuđene kninske kraljice. Tko to plaća lutajući cirkus, obilazeći razne derneke i kirvaje?” Željko Tomac procjenjuje kako “ona misli da smo mi svi, osim članova HDZ-a, retardirani”, a Hrvoje Bosančić dodaje: “Samo se idiotski smješka i prosipa genijalne ideje nesretnim prodavačima jabuka i ribarima”.

“Susjed Jankec, čvrsto stisnite vojničku ruku vrhovnoj zapovjednici RH-vojske, ako vas sutra presretne na blagajni kvartovske samoposluge ili sune iz paštete kad sjednete doručkovati”, rekoh naoko jako ozbiljan.

Mahnem rukom na pozdrav i put pod noge. Ne znam zašto sam se sjetio augustinskog redovnika Alberta Fortisa i njegovog davnog djela Viaggio in Dalmazia. Zanijemjeli djedica ostao je šutke češkati se po zatiljku.

h-alter