Početkom srpnja portal Balkanalysis piše kako skupine s Balkana povezane s “Islamskom državom” namjeravaju provesti jedan ili više terorističkih napada u regiji, što je strateški pomak u dosadašnjoj percepciji uloge Balkana koju ima za europski islamistički ekstremizam.
Ako uspije, ova strategija može utjecati na sve, od regionalne stabilnosti i međuetničkih odnosa do učinkovitosti lokalnih gospodarstava, pa čak i na zajedništvo u zapadnoj kampanji odvraćanja regije od Rusije, za Balkanalysis piše analitičar Chris Deliso.
Petkom prošlog mjeseca je Europska komisija detaljno razmatrala buduću višegodišnju strategiju suzbijanja terorizma, radikalizacije, organiziranog kriminala i cyber-kriminala. Osnivanje najavljenih zasebnih borbenih skupina je usporeno davanjem naglaska na političke aktivnosti, što će se, realno gledano, pokazati nedovoljnim da jamči sigurnost Uniji i njezinim građanima. To pokazuju nedavne aktivnosti islamističkih ekstremista, a da se ne spominju susjedne zemlje, koje nisu članice EU, koje su uglavnom van razmatranja.
“Ovaj članak, nastao na temelju mog dugogodišnjeg promatranja na terenu i najnovijih obavještajnih podataka, istražuje neke od neposrednih sigurnosnih rizika i izdvaja pet ključnih operativnih taktika ISIL-a ili njegovih sljedbenika kojima će se ova teroristička skupina koristiti u destabilizaciji Balkana, čime misli lakše ostvariti strateške ciljeve u Europi”, nastavlja Chris Deliso.
Početkom srpnja on piše “kako su balkanski sigurnosne službe trenutno na visokom stupnju pripravnosti zbog straha od jednog ili više terorističkih napada u režiji simpatizera ili pripadnika ISIL-a navijača, od kojih neki imaju borbeno iskustvo iz Sirije i Iraka”.
Takvi napadi će pokušati iskoristiti postojeće etničke i vjerske podjele, a možda će za cilj imati zapadne interese i javnih događanja, a sve s krajnjim ciljem stvaranja slobodnih zona obuke i aktivnosti za daljnje napade u srcu Europe.
To predstavlja pomak u strateško razmišljanju, jer se Balkan sve do nedavno smatrao pozadinskom logističkom bazom i sigurno utočište za islamističke ekstremiste u kojima se zbog napredovanja ISIL-a na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike probudile militantna težnja i sada i Balkan vide kao realnu pozornicu za svoje aktivnosti. Jezgra ISIL-a na ovim prostorima ima neposredna iskustva u urbanim borbama, što lokalnoj policiji otežava zadaću i nemoguće se s teroristima suočiti bez značajne kolateralne štete.
Na primjer, makedonska specijalna policija je u svibnju u Kumanovu obavila standardni posao, bez ikakvih civilnih žrtava, jer se borila protiv “poznatog” neprijatelja, etničkih albanskih nacionalista, a ne bombaša samoubojica ili drugih nekonvencionalnih prijetnji. Operacija je također imala jaku vanjsku podršku, političku i obavještajnu, jer da nije bilo međunarodne suradnje, to bi imalo posljedice i za sigurnost EU.
No, najnovija obavještajna izvješća govore o tri islamističke ćelije, dvije su po sastavu albanske, dok je jedna bošnjačka. Vodstvo svake od njih predstavljaju dva do četiri čovjeka koji su se u Siriji ili Iraku borili za Al Nusra Front ili ISIL. Službe sigurnosti su svjesne njihove prisutnosti, ali su se neki od ključnih pojedinaca s Bliskog istoka vratili s prije donošenja tzv. “zakona o stranim borcima” u nekim zemljama regije, što znači da se zakon na njih ne može primijeniti i da ih se u ovom trenutku jedino može pratiti.
Naravno, uz neprekidni val ilegalnih imigranata koji dolazi preko turske i grčke granice u Makedoniju, nemoguće je reći koliko je još islamističkih militanata ušlo na Balkan. Situacija u grčkoj se dodatno pogoršava, a možemo očekivati još mnogo toga, kao što je iscrpljivanje kapaciteta makedonskih sigurnosnih službi i humanitarnih organizacijama. Dalje je problem ako Srbija pod mađarskim i austrijskim pritiskom blokira imigrante na južnoj granici, stvarajući tako neku vrstu ‘uskog grla’ u Makedoniji. U svakom slučaju, jaki mađarski anti-imigrantski stav znači da će se “usko grlo” stvoriti negdje na Balkanu zbog čeka će opet planuti goruća granična područja kojima su se tradicionalno služile skupine organiziranog kriminala.
“Ako narednih dana sve prođe mirno, akutna opasnost će biti otklonjena, ali će visok stupanj rizika ostati. Ova prijetnja uključuje eventualne napade na američke objekte ili osoblje tijekom odmora 4. srpnja, kao i za 20. obljetnicu obilježavanja ubojstava u Srebrenici, događaj koji stvara napetu atmosferu i koji bi se mogao iskoristiti u vjerske i etničke svrhe. Ova atmosfera je već sama po sebi nesretna, a veliki prijepori se vode i zbog sukoba Velike Britanije i Rusije zbog teksta rezolucije u kojem se spominje riječ “genocid”, nastavlja stručnjak za terorizam i islamistički ekstremizam u regiji.
Srećom, njegova predviđanja o samim napadima nisu obistinila, iako to ne znači, kao što i sam kaže, da se treba opustiti.
On je od bošnjačkih lidera, osobito turskih, očekivao da će iskoristiti Srebrenicu da se retorički osvete zapadnim čelnicima, uključujući poglavara Rimokatoličke crkve, koji su tijekom stote obljetnice u travnju osudili turski genocid nad Armencima.
“Raspoloženje među različitim stranama će biti posebno napeto i moguće su političke manipulacije u danima koji slijede”, dobro je predvidio je Chris Deliso.
Ovakva klima etničke i vjerske netrpeljivosti predstavlja savršenu priliku za ISIL i provođenje terorističkih napada. Međutim, čak i ako ih ne bude, problem će ostati, jer se radi o dugoročnoj sigurnosti i razvoju sigurnosne arhitekture Europske unije koja Balkan ne uključuje na bilo koji značajan način. I, povrh svega, imamo grčku financijsku katastrofu i neviđeni val migracije, a EU je u biti poručila da balkanske zemlje same rješavanju ove probleme.
Doista, dok Europska komisija poziva na osnivanje europskog Centra za protuterorizam, sa dokument ne predviđa ništa značajno u vezi suradnje s kandidatima i drugim zemljama na Balkanu. U Grčku broj ilegalnih imigranata raste, neprijateljstvo s Rusijom također, a Europa je podijeljena kao nikada prije.
Dakle, dok se kontinent suočava s niz sigurnosnih izazova istovremeno, što se nije vidjelo od Drugog svjetskog rata, odjednom se otkriva nedostatak političkog konsenzusa unutar same Europske unije, a neke nevjerojatno neodgovorne političke i obavještajne strukture iz nekih zemalja EU ili namjerno ili iz neznanja ne uspijevaju razumjeti da njihove akcije na Balkanu ugrožavaju regionalnu i unutarnju sigurnost EU.
U nekim slučajevima se pokazalo da političari i diplomati s vlastitim sigurnosno-obavještajnim agencijama svjesno rade čak i u udaljenim krajevima svijeta, a ovdje se oslanjaju na obavještajnu suradnju s balkanskim državama. To političko uplitanje Zapada čini još iritantnijim za balkanske sigurnosne službe, jer komplicira njihov rad i pomaganje njihovim kolegama u poslu.
Usred ove savršene oluje suprotstavljenih interesa, ambicija i nesposobnosti, europskom periferijom dominira rastuća prisutnost “Islamske države” i njezinih slobodnih terorista na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, pa i izvan tog područja. Nedostatak suradnje EU s balkanskim državama i nedostatak međusobnog povjerenja dovodi do idealne situacije za destabilizirajuće aktivnosti ISIL-a ili njegovih sljedbenika. Istina je da su se dogodila brojna uhićenja u posljednjih nekoliko godina i da je na Kosovu u Bosni i Hercegovini, Austriji i Italiji oštećena infrastruktura ISIL-a. Međutim, većina tih akcija je za cilj imala spriječiti odlazak novih boraca na Bliski istok, dok se nisu razbile lokalne ćelije i protiv njih se nije poduzelo ništa ozbiljno.
Provođenje zakona s operativnim kapacitetima i dalje zaostaje i ambicijama islamskih terorista poput ISIL-a. Regionalno, osim spomenutih ograničenja, svaka zemlja je strateški ranjiva i teroristički napadi lakše mogu veličati svoje aktivnosti. Ako EU i regionalne države ne uspiju stvoriti realni i usklađeni mehanizam za suprotstavljanje takvim prijetnjama, negativni rezultati poput onih navedenih će u budućnosti biti sve veći.
Sljedećih pet primjera su samo neki od mnogih mogućih scenarija na koje se trebaju usredotočiti sigurnosne službe. Većina od navedenih terorističkih djela se može provesti s malim bojem ljudi i troškom od nekoliko stotina eura ili manje. S druge strane, za stvaranje potpuno sigurnih uvjete pred ovim prijetnjama treba potrošiti milijarde, a bilo društveno i politički neprihvatljivo, sasvim je svejedno.
Nadalje, negativne posljedice regionalne nestabilnost i kolektivne europske sigurnosti će u slučaju napada biti značajno uvećane, a takvi događaji će rasplamsati unutarnju političku raspravu unutar EU oko izvedivosti procesa europskih integracija Balkana u cjelini.
Uzevši sve to u obzir, predstavljamo pet najopasnijih taktika koje bi ISIL mogao izabrati za Balkan.
1. Napad na glavne turističke destinacije u Grčkoj
Inspiriran s dva napada u Tunisu 2015. godine, na muzej i plažu, ISIL bi učinio ogromnu štetu turizmu zemlje, vitalnoj gospodarskoj grani Grčke. Budući da za ISIL u inozemstvu napada zapadnjake, meke mete poput turističkih mjesta su idealne.
Svatko zna koliko je turizam važan za Grčku, a to je zemlja u neistraženim vodama i ogromnim financijskim problemima. Grčka treba jaku ljetnu sezonu da sačuva barem neki privid normalnosti. Nažalost, vijest o masovnim odustajanjima od stranih turoperatora bi uvelike ograničila taj potencijal.
Dakle, dobro proveden teroristički napad, a posebno na poznate otoka kao Mykonos ili Santorini, nanio bi značajan udarac ovoj vitalnoj industriji. Svatko tko poznaje grčki turizam lako može odabrati bezbroj načina za ozbiljan teroristički napad i on se može izvršiti brzo, učinkovito i uz minimalni operativni proračun.
Doista, zbog geografskih i drugih lokalnih specifičnosti, situacija je danas ista kao u 2013., kada je bivši savjetnik CIA-e i za Balkanalysis izjavio da “velika većina mjesta, bilo da su ona povijesna, hoteli ili velika i skupa odmarališta, nisu osigurana. To je i dalje točna procjena i unatoč budnost sigurnosnih službi kao što je Grčka obalna straža, ne postoji način da zemlja može zaštititi od namjernog napada, pogotovo od onih u kojima je napadač spreman umrijeti kako bi ostvario svoj cilj, kao što nedavno bio slučaj u Tunisu. Stvarno, jedini razlog zašto se takav napad još nije dogodio u Grčkoj jer taj što međunarodne terorističke skupine to nisu prepoznale kao svoj strateški interes. No, to se može vrlo brzo promijeniti, ako se zbog gospodarske neizvjesnosti raspadne civilni poredak u zemlji.
Ovdje treba napomenuti da će bilo kakvo pogoršanje grčkog gospodarstva, bilo zbog terorističkog napada ili jednostavnih financijskih razloga, imati negativne učinke na stabilnost obližnje Albanije, koja se povijesno znatno koristi doznakama Albanaca koji žive u Grčkoj. U kratkom roku, teroristički napad bi također mogao uzrokovati diverzije u promet u zraku, na kopnu i na moru, što bi stvorio kaos koji bi pogodio širok sloj ljudi.
U jednom scenariju, ekonomskog propadanja i / ili terorističkog napada, došlo bi do sigurnosnog vakuma u kojem bi se stvorili urbani osvetnički odredi, možda uz potporu krajnje desničarske Zlatne zore, sukoba s anarhista i eventualno kriminalnim skupinama koje su povezane s imigrantima određenog podrijetla. U tom se slučaju ne mogu isključiti rasprostranjene pljačke i slom društvenog poretka, što bi dovelo do jačanja organiziranog kriminala i smanjenja sposobnosti policije da se bavi migracijama.
2. Provođenje napada kako bi se rasplamsale vjerske i etničke napetosti
Do masakra kojega je ISIL počinio nad preko 100 povratnika u sirijski grad Kobane došlo je jer si islamistički ekstremisti došli u posjed službenih kurdskih uniformi i tako izbjegli kontrolu na ulasku u grad. Balkanske policijske i vojne uniforme nisu najvažnija stavka u inventaru i lako mogu biti ukradene u slične svrhe. Vrlo lako je moguće je izraditi i vjerne kopije ili krivotvorine.
Napad terorista odjevenih u vojnike ili policajce “druge” nacionalnosti ili vjere u balkanskim državama bi u trenu postala YouTube senzacija i zapalila ulično nasilje, prosvjede ili još goru destabilizaciju. U okruženju kronične neodgovornosti medija, a da se ne spominju društvene mreže, dezinformacije samo mogu rasplamsati takvu situaciju.
Općenito, čak i bez lažnog napada koji bi doveo do međuetničkih napada, ISIL-ovi simpatizeri lako mogu dovesti do nestabilnosti i običnim provokacijama koje će dovesti do nasilja u mješovitim zajednicama.
Najnoviji obavještajni podaci koje smo dobili pokazuju da su sigurnosne službe Balkana posebno zabrinute zbog mogućeg napada koji bi izazvao međuetnički i međureligijski sukobi u sljedećim mjestima: Skopje / Makedonija, Novi Pazar u Sandžaku u Srbiji, Mitrovica / Kosovo i Ulcinj na južnoj obali Crne Gore. Sličan destabilizirajući potencijal imaju etničke enklave u Bosni i na Kosovu i manji gradove s etnički mješovitim stanovništvom u cijeloj regiji.
Još jedno područje od interesa za teroriste je možda jug Albanije u kojem organizirani kriminal odavno uključuje paravojne komponente i gdje živi mješavina pravoslavno-muslimanska mješavina, a i sami muslimani se dijele na bektaše i hanefijske mezheb muslimane. Bektaši predstavljaju mogući cilj iz dva razloga. Jedan od njih je što su brojni, mirni i prezreni kao otpadnici od strane sunitskih radikala poput ISIL-a. Doista, jedan Salafist u Gostivaru u Makedoniji nam je prije nekoliko godina rekao “da će bektaši će gorjeti u paklu, jer su gori od Židova” Ako je to bila retorika prije pojave “Islamske države”, može se samo zamisliti kakvo je mišljenje o njima sada kada je ISIL u svoje viđenje “džihada” uključio mučenja i ubojstva pripadnika svake druge vjerske i etničke skupine koja mu se nađe na putu.
Drugi razlog koji bi za cilj imao populaciju bektaša u Albaniji ili Makedoniji jer što oni predstavljaju ključni most među narodima u programu deradikalizacije Obamine administracije. Tijekom proteklih nekoliko godina su lideri bektaša izgradili bliske veze s američkom upravom i lobiraju u Washingtonu za glavnu ulogu u soft-power ratu protiv albanske radikalizacije. Naravno, takvu uloga bi pozdravilo albansko političko vodstvo, jer bi oni to vidjeli kao znak svog prestiža.
Problem su, međutim, podijele između albanskog premijera Edija Rame i konzervativnog predsjednika Bujara Nishania, što je rezultiralo borbom za moć koja se manifestira i stalnim pokušajima smjena u obavještajnoj zajednici, vojsci i ometanja istraga u financijskih strukturama. Ovi sukobi proizvode ranjivost u albanskim obavještajnim službama i to mogu iskoristiti teroristi ili bilo tko drugi. Što je još gore za američke interese u Albaniji, obavještajna izvješća govore da je ruska vanjska obavještajna služba pokrenula dugoročni program mješovitih rusko-albanskih brakova i kupovine tvrtki u Albaniji, što će stvoriti nove izazove za buduću američko-albansku sigurnosne suradnje.
Daljnje intrige se odnose na dugogodišnje interese u Albaniji Grčke, Italije, Vatikana, Njemačke, arapskih zemalja, a odnedavno Izraela. Osim stranih interesa, autohtona albanska katolička i pravoslavna zajednica također predstavljaju atraktivne ciljeve za ISIL, jer narušavanje postojeće harmoniju može imati ozbiljne dugoročne posljedice za zemlji koja je već na udaru emigracije i visoke razine organiziranog kriminala.
3. Vraćanje boraca kroz povećani dotok imigranata
Glavno pitanje koje zapadne obavještajne službe zanima je situacija u Siriji i kakav će učinak imati povratak islamističkih ekstremista u europske zemlje podrijetla. Vlade EU i Zapada sporo djeluju, osobito u razmjeni obavještajnih podataka s Turskom, glavni putem islamističkih militanata. Istina, postoje oni koji su prepoznati i identificirani, ali je mnogo više nepoznatih koji se lako mogu uklopiti u opći tok imigranata. To je vrlo užarena ruta Turska-Grčka-Makedonija i ruta Libija-Italija. Italija je bila mjesto odakle su mnogi otišli za Siriji i kako bi se pridružili rastućem ratu u širenju ISIL-a na sjeveru Afrike.
Postoje dvije poteškoće u identificiranju boraca-povratnika s Balkana. Jedna od njih je da su ovi borci počeli ritualno spaljivati njihove putovnice, ponekad i pred kamerama u svrhu propagande, kao izraz svoje odlučnosti da slijede kalifat i da pokažu njihov osobni osjećaj identiteta novoj domovini.
Drugi problem dugujemo bivšem bugarskom vanjskopolitičkom cilju stvaranja “novih Bugara”, kada je Sofija davala putovnice stanovnicima zemalja (Moldavije ,Makedonije, Albanije i Crne Gore) koji su bili spremni potvrditi svoje bugarsko podrijetlo.
Naravno, Bruxelles se ljutio na ovu praksu, jer se tim putovnicama koristilo balkansko stanovništvo u potrazi za poslom u EU. To je izazvalo sigurnosni alarmi i zadržalo Bugarsku izvan šengenske zone. No, sada se pojavio i određeni broj militanata ISIL-a ili Al Nusra Fronta koji su na Bliski istok otputovali s bugarskim putovnicama dobivenim posljednjih godina kroz bugarski “program nacionalnog obogaćivanja”.
Prepoznavanje lica je posebno komplicirano, a i proces transliteracije iz latinskog na ćirilično pismo se uvijek ne podudara, što znači da “jedna osoba ” vrlo lako postaju dvije i više. Tu je i jednostavnost dobivanja lažnih putovnica na Balkanu općenito.
Svaka veća doseljenička poplava u Grčkoj utječe na prioritete vlastitih građana i smanjuje se broj policije na granicama sa sjevernim susjedima. EU je u novoj situaciji ilegalnih imigranata koji ulaze u balkanske države koje nisu članice EU, a dolaze iz države članice Europske unije. Ovo je stvarnost, a što je suprotno cjelokupnoj migracijskoj politici Bruxellesa, koji nema odgovor za problem koji se stvara u Makedoniji i Albaniji.
Brzopleto sastavljen program unutarnjeg preseljenja doseljenika u Europskoj uniji, koji neće uključivati Bugarsku (zbog siromaštva) i Mađarsku (zbog žestokog domaćeg protivljenja), ne uzima u obzir ne-članice i zemlje poput Makedonije, Albanije i Srbije su prepuštene same sebi. Uz smiješne uspjehe Frontexa na grčko-turskoj granici se i dalje propuštaju imigranti na europske obale, a malo se radi na uništenju glavne mreže trgovine ljudima.
Isto tako, nedostatak političke volje za sjevernoafričku obalnu blokadu već ima svoj neizbježan učinak i sve veći broj imigranata na jugu EU. To uzrokuje povećanje desnog populizma u europskim strankama koji igraju na anti-imigracijske strahove, na razini politike ostavljajući EU sve više podijeljenu. Sve to će imati negativne rezultate za bilo kakvu multi-nacionalnu sigurnosnu suradnju koja je potrebna kako bi se odvojili potencijalne teroriste od legitimnih tražitelja azila i ekonomskih imigranata.
Budući da se ISIL nalazi posvuda, još jedna autohtona populacija je prisiljen pobjeći i možemo očekivati da će se imigracija u Europu samo povećati, a tzv. međunarodna koalicija nastavlja pokazivati da nema nikakvog interesa a iskorijeni ISIL jednom i zauvijek. Političari nesumnjivo rade teško kako bi iz sigurnosti svojih fotelja sastavili lukave priče o “borbi protiv radikalizma”.
4. Atentati na zapadne diplomate i političare u regiji
Zbog želje za destabilizacijom regije bi se ISIL na kraju mogao odlučiti na atentate ili napade na zapadne interese na Balkanu. Ovu vrstu terorističkog čina bi u stvari bilo lako postići i misterij je zašto se do sada nije dogodilo. Većina zapadnih veleposlanstva i kulturnih centara u regiji jedva da imaju čvrste ograde, pa čak i utvrđene zgrade, poput onih američkih, imaju ranjive točke.
Iza zidina ima više nego dovoljno pokretnih meta za teroriste. Službeni diplomatski nastupi uključuju seminare u hotelima, govore na otvorenim mjestima, a razgovori s osobama u barovima su česti i unaprijed dobro reklamirani putem medija i društvenih mreža. Za angažiranog terorista, napadi na takve događaje ili osobe su u biti jednostavni. Kosovski mediji su prošli mjesec izvijestili da su sigurnosni strahovi tako visoki da bi godišnje slavlje 4. Srpnja moglo biti otkazano.
Ipak, možda je najgori “Sarajevski scenarij” (ubojstvo Franza Ferdinanda 1914.) lokalnih dužnosnika. U suvremenoj balkanskoj povijesti su pokušaji ubojstva ili ona uspješno provedena u konačnici bila povezivana s organiziranim kriminalom i odmetničkim elementima unutar vlada. Relativna učestalost službenih javnih istupa balkanskih čelnika, posebno u već napetoj atmosferi unutarnjih sukoba i nepovjerenja, umnožava potencijalnu štetu od bilo kojeg takvog napada. ISIL, bili da sam izvrši taj zločin ili da preuzme odgovornost, uvijek se može okoristiti time što će to sigurno izazvati velike građanske nemire.
Trenutno je Bosna ipak međunarodni protektorat i vidljiva je strana prisutnost, ali i ona radikalnih islamskih zajednica. BiH je najvjerojatnije mjesto za atentat ili bilo koji drugi napad na zapadne interese. Uz napetost oko Srebrenice i komemoracija koje hrani latentno nepovjerenje, to bi bio idealan trenutak za teroriste da maksimalno iskoriste pogodnosti od takvog napada.
Kosovo, drugi protektorat gdje međunarodni dužnosnici imaju čvrst stav o potrebi za domaćim sudom za ratne zločine, još je jedno mjesto gdje napad na “strance” može provesti ISIL.
No, trenutno je fokus usmjeren na sud za ratne zločine koji bi trebao suditi sekularnim nacionalistima u zemlji, a ne islamistima. Mistificira se i zašto su zapadni lideri tako odlučni da se riješe svojih bivših paravojnih štićenika točno u trenutku kada prijetnja islamskog terorizma postaje sve izraženija.
5. Napadi na SAD i NATO na “Istočnom frontu”
Manje je vjerojatno, ali isto tako je moguće da bi zbog geopolitičkog učinka moglo doći i do napada na američke i druge postrojbe NATO saveza koje su poslane “Istočni front” u blizinu ruskog susjedstva. Linija “odvraćanja protiv ruske agresije” obuhvaća cijelu periferiju, od baltičkih zemalja preko Poljske kroz Rumunjsku, Bugarsku, pa čak do Gruzije. Iako je njeni planeri percipiraju kao “čvrstu liniju odvraćanja”, ona također predstavlja novi prošireni cilj za teroriste.
Iako je i ranije bilo američkih vojnika u Rumunjskoj i Bugarskoj, njihov broj će se znatno povećati. Ranije ove godine Defence News izvještava da je će se broj američkih vojnika u Rumunjskoj i Bugarskoj povećati na oko 1 900, u odnosu na današnjih 900.
U usporedbi s dugogodišnjim bazama u zemljama poput Njemačke ili Italije u Rumunjskoj i Bugarskoj su izgradnja, širenje i logistika još uvijek u tijeku i postoje očite situacije u kojima bi se teroristi mogli infiltrirati u opskrbni lanac. Slično, izvan baza, američki vojnici koji odlaze na piće u prijateljska i otvorena mjesta kao što su Sliven ili Constanta bili bi bespomoćne mete u napadu terorista.
Zbog fokusa NATO saveza u misiji protiv Rusije se nedovoljno pažnje posvećuje jugu i zapadu, rutama kojima se vraćaju “džihadisti” ili njihovi lokalni simpatizeri,a koji bi mogli napasti sve veći broj takozvanih “zapadnih križara na Balkanu”. Napad nedavno pristiglih militanata ISIL-a ili njegovih simpatizera protiv NATO vojnici bi također oštetilo krhko jedinstvo koalicije, jer mnogi europski lideri ionako ne dijele isto mišljenje s Washingtonom.
Teroristički napad islamista na zapadne vojnike na “Istočnom frontu” bi dodatno povećao neslaganja među političarima i stanovništvom koje je prilično sumnjičavo po pitanju stvarne ruske prijetnje i to bi bilo nešto što bi uzrokovalo dodatne trajne podijele unutar NATO saveza i EU.
Bez sumnje se učinkovit anti-terorističke strategije na Balkanu i Europu u cjelini moraju promijeniti iz temelja u odnosu na posao u posljednjih godinu dana. Također se mora prihvatiti činjenica općeg neuspjeha neuspjeh u predviđanju i pripremi preventivnih mjera za suzbijanje trenda radikalizacije koja je bio više nego očit u posljednjih 10 godina i više. To nije zbog nedostatka obavještajnih podataka. Doista, kao što CIA priopćila autoru ovog teksta prošle godine, američka obavještajna agencija je predviđala eventualnu radikalizaciju balkanskih muslimana čak prije 1999. godine.
Uz problem egoizma, nedostatka povjerenja i jasne suradnje između zemalja, te ambivalentne uloge međunarodne sigurnosti i političkih organizacija i dalje se smanjuje učinkovitost u borbi protiv terorizma. U cilju rješavanja ranjivosti svake zemlje, institucije i multilateralni odnosi na vrijeme moraju raditi na tome da poraze potencijalne terorističke napade, a zapadni akteri će morati mnogo više surađivati s regionalnim zemljama. To će zahtijevati da Europska unija i njezine nacionalne vlade ostave po strani svoje političke razlike i radikalno preispitaju sigurnosnu suradnju sa zemljama izvan EU. Ovim svoju analizu za Balkanalysis završava analitičar Chris Deliso.
Chris Deliso je priznati američki stručnjak i analitičar za Balkan gdje radi od 1998. i utemeljitelj je portala Balkanalysis.com. Trenutno živi u Skopju i surađuje s obavještajnim agencijama Economist Intelligence Unit i IHS Jane’s , a piše za Financial Times, Christian Science Monitor, Denver Post, Sydney Morning Herald i St Petersburg Times.
Iako stručna analiza, ona govori samo o posljedicama i vrh je ledenog brijega radikalizacije na Balkanu koja traje još od prvih dana rata na ovim prostorima. Naglasak se daje na povratak islamističkih militanata s Bliskog istoka i sjevera Afrike i neka proturječja koja su očigledna u sredinama u kojima žive, a koja bi se lako mogla iskoristiti za destabilizaciju cijele regije. Uz rijeke izbjeglica iz ratom obuhvaćenih područja, sve navedeno predstavlja potencijalnu opasnost, no pitanje koje je važnije od svega jest kako je došlo do radikalizacije ovdašnjeg muslimanskog stanovništva, koje je vjekovima prakticiralo jednu potpuno drugačiju verziju islama od onog kojeg nameću selafijske i takfirističke skupine
Američki analitičar samo na kraju spominje da je CIA upozoravala na proces radikalizacije i prije 1999. godine, odnosno prije no što će Deliso doći na Balkan.
O čemu se zapravo radi i zašto smo preko tog izvješća prešli kao da se ništa ne događa, a tek s pojavom “Islamske države” počinjemo razmišljati koliko se to nas uopće tiče? Stvar je u tome što smo, barem mi u Hrvatskoj, zajedno s drugima otvorili svoja vrata islamističkim nevladinim udrugama poveznima s terorističkim skupinama, ponajviše sa egipatskom skupinom Al-Gama’a Al-Islamiyya, alžirskim islamistima koji su u to vrijeme vodili rat protiv vladinih snaga, ali i drugima koje su pomoć dobivale od islamističkih nevladinih udruga gotovo sve sa sjedištem u Zagrebu, Sarajevu,Tuzli, Zenici, neke od njih i u Splitu, Ljubljani, Velikoj Gorici, Rijeci Osijeku, potom u Dobrinji, Živinicama, Kiseljaku, Gračanici, Srebreniku, Banovićima, Kalesiji, Konjicu, Mostaru, Kladnju, te Beči i Tirani i diljem Albanije, Makedonije i Kosova.
Nakon objave izviješća 1996. Upada u oči jedan podatak: sve islamističke nevladine udruge povezane s terorističkim skupinama koje su tijekom ’90-ih djelovale u regiji su imale urede u Zagrebu, te, kao što se podrazumijeva, onim dijelovima Balkana u kojem živi muslimansko stanovništvo. (Izviješće iz 1996. godine o islmaističkim NVO u regiji povezane s terorističkim skupinama: CIA Report on NGOs With Terror Links)
Hrvatska se odlučila na zatvaranje njihovih ureda, a njihovi zaposlenici su pobjegli ili se pridružili drugim udrugama, obično u susjednim zemljama, gdje su nastavili svoje aktivnosti. U nekim slučajevima su uredi ponovno otvoreni na novim adresama, a diljem regije su pod krinkom humanitarnih organizacija i nevladinih udruga drugog imena nastavili svoje aktivnosti i širiti svoje učenje među stanovništvom Bosne i Hercegovine, na Sandžaku u Srbiji i na Kosovu, te u Makedoniji i Albaniji. Za ove nevladine udruge je dokazano da su ih financirali Saudijska Arabija, Kuvajt i UAE, dok one aktualne primaju novac od Katara i drugih sponzora.
Danas, nakon više od 20 godina s naknadnom pameću treba sanirati posljedice pogubne politike na koju okrećemo glavu proteklih desetljeća.
Što se tiče lokalnog stanovništva, ono je u malom broju podleglo radikalizaciji, ali taj broj nije nevažan, ako se uzme u obzir činjenica da je za teroristički napad potrebno malo ljudi i moguće ga je izvesti s vrlo malo novca.
Problem je i što Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nikad nije odlučno stao u obranu onih koji se protive radikalizaciji i širenju takvog “islama”, što se najbolje vidi na herojskom primjeru trnovačkog imama Selvedina ef. Beganovića, koji se javno usprotivio odlasku mladića iz BiH i regije u redove “Islamske države” i zbog toga nekoliko puta prebijan i napadan hladnim oružjem.
U siječnju ove godine je Selvedina ef. Beganovića nepoznati napadač udario s leđa tvrdim predmetom u glavu, a nakon što je imam pao na zemlju pokušao ga je ubosti nožem u grudi i vrat. Napadač je pobjegao, a povrijeđeni imam je pozvao policiju. Beganović je zadobio ubod nožem u srce koji, nasreću, nije bio dubok, te ranu na vratu. To je tada bio treći napad u samo 25 dana, prenosi portal Radio Sarajevo. Posljednji napad na imama Džamije u Trnovu (BiH) se dogodio krajem svibnja ove godine.
Da bi apsurd bio veći, umjesto da stane u obranu hrabrog imama, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iskorištava priliku kada je Efendija Beganović ovog ljeta bio na bolovanju i daje mu otkaz.
Rijaset Islamske zajednice u BiH je uručio je otkaz imamu iz Velike Kladuše Selvedinu ef. Beganoviću, koji je nekoliko puta napadnut jer je kritizirao vrbovanje i slanje mladića iz BiH na sirijsko i iračko ratište. Otkaz je uslijedio nakon Beganovićeve suspenzije koju mu je izrekao Izvršni odbor velikokladuškog Medžlisa “zbog težih povreda radnih dužnosti”. Navodno, otkaz nije uslijedio zbog učestalih napada na Beganovića koji ni do danas nisu riješeni, nego zbog “nadriljekarstva i držanja pasa u krugu imovine Rijaseta”, prenose banjalučke Nezavisne Novine.
Ovo je samo jedan primjer u kojem ni tužiteljstvo ni vjerski poglavari nisu stali iza pojedinca koji se sam htio suprotstaviti radikalizaciji mladih u BiH, nego su otkazom imamu Beganoviću u stvari za podržali Bilala Bosnića, neformalnog vođe selafijskog pokreta u BiH kojeg je Beganović kritizirao zbog vrbovanja i slanja bošnjačkih mladića iz na sirijsko i iračko ratište kako bi se priključili “Islamskoj državi”.
Dakle, problem jest i u mjerama predostrožnosti, kao što treba označiti potencijalne ciljeve i poduzeti sve kako se teroristički napadi ne bi dogodili, kao što upozorava Chris Deliso. Međutim, proces deradikalizacije ovih prostora se nikada neće privesti kraju ako se budu zatvarale oči pred aktivnostima raznoraznih islamističkih nevladinih udruga i humanitarnih organizacija kojima je jedini cilj vrbovati ljude kako bi što više ojačali terorističku internacionalu zvanu “Islamska država” prema kojoj je već zaboravljena Al Qaeda zaista “humanitarna organizacija”.
Uz sve raspoložive obavještajne podatke o aktivnostima svih pojedinaca umiješanima u ovu prljavu rabotu, jedina suvisla isprika je “da se novi zakon o militantima povratnicima sa stranih ratišta ne može primjenjivati retroaktivno i jedino ih se u ovom trenutku može pratiti”. Odlično, a što se činilo da tim mladićima nikada ne padne na pamet da odu i Siriju ili Irak? Kako se čini vrlo malo ili ništa. Barem do sada.
Chris Deliso – Five Ways ISIS Can Destabilize the Balkans – Balkanalysis