Linić i drugovi znaju samo uzimati, čak ni trošiti nisu naučili

Još da ne mogu na internet te da ne mogu vidjeti televiziju zbog srušenih TV antena, ovaj bi otok bio sanatorij za sve one kojima je politika postala svakodnevna žgaravica s tendencijom da se pretvori u čir na želucu. Ljudi su se povukli u svoje kuće, zahladilo i puše da se nekima ne da skočit ni do ljubavnice. Svi prate situaciju u Osmanlijskom carstvu, na posao ide tko mora, a barke se koprcaju na vezu željne ponovne plovidbe na mirnom moru. I danas, ko za peh, stao vjetar baš kad pišem kolumnu, stigle novine, procirkulirala glavna žila otoka, zveckaju čekići na krovovima kuća, a s naslovnica vrište vijesti među kojima se spominje i moj Rab.Umjesto standardnog pohvalnog tona o otoku koji ruši rekorde, ovaj put nas izvukla revizija u negativnom kontekstu. Državna revizija je otkrila da je češljajući poslovanje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture pronašla ugovor u kojem ministarstvo već četiri godine plaća najamninu poslovnog prostora na koji je utukla pola milijuna kuna a da ga ni ne koristi u svoje svrhe. Bit će da taman puše ili bura ili jugo kad se Ministarstvo zaželi koristiti 178 metara četvornih prostora Hrvatske pošte. I eto, vrh sante leda načeo je mali kvarnerski otok koji je otvorio Pandorinu kutiju neracionalnog poslovanja u dvadeset ministarstava.

Skupilo se tu podosta nebuloza oko troškova i neznanja tko kome i zašto plaća, te tko i kako troši. Dok sam čitao članak o tome na matičnom portalu gotovo da me spopao smijeh kakav je “napao” premijera jučer u Saboru. Kad vidiš koje gluposti smo mi kadri raditi pomisliš da smo ili glup, ili duhovit ili pak lakom narod. Sve te troškove, “siće” kojima erodira naš proračun, trebalo bi pomno preispitat pa da vidim tko to slaže novu kolekciju na naš račun.

Linić nam svisoka poručuje da treba skupljati svaku kunu u proračun, a potom nam uslijedi financijski raspašoj u trinaest ministarstava gdje se troši kapom i šakom. Imaš osjećaj da si upao u neki loš film gdje se od svih tih dadžbina osjećaš opljačkano, pa kad ti otmu to sve onda si još i kriv jer nisi dao više. Prikupljanjem harača ti prvo operušaju džep i onda slijedi druga pljačka trošenjem za koju nitko neće odgovarati. Pomoćnik ministra Veljka Ostojića zbomba 9500 kuna na surfanje preko moba i nikome ništa. Za te novce mogli su uzeti flat opciju za sve pomoćnike i čistačice u ministarstvu. Možda je pomoćnik tražio na netu aplikaciju za racionalno poslovanje.

Ili Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, ne znaju koliko se trošilo goriva i u kojem automobilu te tko je vozio te službene automobile. Na benzinu su se gradile vile upravo na ovakav način. No, u tom ministarstvu ionako nemaju pojma što zapravo trebaju raditi. Zato su i prepustili problem s balama smeća gradu Varaždinu iako imaju mnoga zakonska rješenja da ubrzaju sređivanje tog problema. Vrh ove humoreske je zasigurno poslovanje Ministarstva socijalne politike i mladih koje nema ustrojenu glavnu knjigu za potrebe sastavljanja financijskih izvještaja. Financijske izvještaje sastavljaju ručnim zbrajanjem! Tamo zasigurno sjedi vunderkind do vunderkinda.

I onda se čudimo kad mnogi projekti stoje, kad se štrajka zbog loših uvjeta u bolnicama, školama, policiji. Naručuju se uniforme pravosudnim policajcima, a još ih hrpa čeka u pomoćnom skladištu. Tu se ziher nekome pogoduje. Naći krivce, procesuirati propuste i neka konačno netko odgovara za naš pronevjeren novac jer smo ga državi dali u najboljoj vjeri!

Premijer nam se pretvara u stand up komičara, Sabor u humoresku, ministarstva u Monty Python ministarstva i samo čekam sljedeću buru da me izolira od ove tragikomične strane realnosti.

“Uvijek gledaj na svjetliju stranu života”, pjevali su Pythonovci.

Glumce imamo, serijal također, no nikako da pogodimo pravog redatelja. Eto, ako Ministarstvo prometa ne zna što bi s prostorom na Rabu, neka i dalje plaća rentu, a dozvoli, recimo, udruzi Kocka da tamo ima svoja druženja i aktivnosti za djecu jer ona sa svojih stotinjak sekcija sklanja djecu s ulica, pruža im znanje, sreću i uči ih dobrim stvarima u životu. Upravo suprotno od svega što čine ministarstva koja svojim rasipništvom oduzimaju budućnost djeci za koju političari ni ne mare. Važno je skupiti novac za proračun, potpuno je nebitno u što će on biti utrošen. Aha, je… do novih izbora.

Izvor: SEEbiz