Sirijske izbjeglice u Europi, promjena režima u Damasku i skora masovna migracija

„Nad kontinentom se spustila željezna zavjesa…“

Tako je Winston Churchill u svom govoru u rodnom gradu Harryja Trumana 1945. godine, manje-više oficijelno proglasio početak Hladnog rata kao način na koji će zapadne sile ‘izolirati’ SSSR kako bi de facto osigurale kontrolu cijele planete. Ta ista ‘željezna zavjesa’ je bila u potpunosti metaforična, no današnja lancima i bodljikavom žicom osigurana čelična ograda duž granice Mađarske sa Srbijom je sasvim stvarna. Nakon što su Austrija, Mađarska, Slovačka i Nizozemska, prateći njemački primjer, ostvarile graničnu kontrolu, te nakon što su efektno suspendirale EU politiku otvorenih granica, trebali bi se zapitati, koji će se slijedeći potezi povući u jeku europske migracijsko-izbjegličke krize.

Rijeka izbjeglica iz Sirije je samo dio mase koja dolazi do Europe čak i iz zemalja poput Afganistana i centralne Afrike. Sve te države su se uništile i još se uništavaju od strane NATO-a i/ili njihovih saveznika i to od vremena pomame nakon 11.09.2001. Ako razmislimo o široj slici izbjegličke krize, zapadnjački lideri su jako dobro znali, čak i prije uništavanja Libije, da je sasvim logično kako će se značajno povećati broj priljeva ljudi iz Afrike u Europu:

Italija i Silvio Berlusconi pred libijskom dilemom

BBC News, prvog ožujka 2011.

„Talijanski ministri vanjskih i unutrašnjih poslova su isprva izrazili oprez glede Libije, objašnjavajući kako je ta zemlja humanitarni, a ne vojni prioritet.

Oni su pokušali dočarati uznemirujuća predviđanja o nesmetanoj masovnoj migraciji iz Libije u EU, nagovještavajući priliv biblijskih proporcija od čak 300 tisuća ljudi koji bježe u Europu.

Ostale EU članice smatraju kako Italija pretjerano reagira jer se takva kriza tek treba materijalizirati, no priznaju kako su primili na znanje zabrinutost talijanskih kolega.

Po svim mjerilima, sam broj sirijskih izbjeglica je najveće ikad zabilježeno masovno raseljavanje ljudi od vremena američko-ruskog sukoba u Afganistanu tijekom 80-tih godina XX vijeka. Uzimajući u obzir da je ekstremistički islamski luđački pokret financiran i treniran od strane SAD-a i njenih saveznika, tada postaje sasvim jasno kako su isti odgovorni za oba izbjeglička vala. U valovima izbjeglica nastalima zahvaljujući washingtonskim strategijama „kriznih žarišta“, stvorenih u nekoliko zadnjih godina, ostala su brojna mrtva tijela djece na obalama Europe – sva ta djeca su bježala pred direktnim ili indirektnim posljedicama zapadnjačkih ‘humanitarnih’ ratova.

Izljev simpatije koja je uslijedila nakon smrti trogodišnjeg Alyana Kurdija je prouzročila brojne oblike javne potpore izbjeglicama uključujući i javna okupljanja, te je rezultirala bizarnom ljutnjom na nehumane zapadnjačke lidere, unatoč činjenici kako su građani EU poznati po gnjusnoj okrutnosti prema „rojevima“ ratnih žrtava različitog podrijetla, odjednom su ti isti građani EU postali krajnje uviđajni te su počeli dočekivati izbjeglice s dobrodošlicom. U manje od dva mjeseca, nakon što je njemačko vodstvo EU-a mučki prisililo grčko vodstvo na novčano uništenje grčkog naroda koje nalikuje na nekadašnje „tepih bombardiranje“, ta ista Njemačka danas vodi u prihvatu ‘neograničenog’ broja sirijskih izbjeglica, s procjenom kako će samo ove godine ugostiti 800 tisuća. Angela Merkel je prije nekog vremena rekla jednoj palestinskoj djevojčici kako ne može ostati u Njemačkoj, no gotovo milijun sirijskih izbjeglica je sada dobrodošlo?

Čuvajte se Turaka koji donose poklone

Harrison Koehli je objasnio kako prihvat velikog broja sirijskih izbjeglica u EU i drugdje po svijetu, najvjerojatnije daje opravdanje za buduće lažne napade ISIS-a na tlu Europe. Ovome u prilog govore brojni detalji vezani za izbjegličku krizu, te se na takav način može zaključiti kako postoji skrivena snaga koja manipulira ovom situacijom. Jedan od takvih detalja je i incident oko Aylanovog oca, koji je čini se sam zloglasni „krijumčar ljudi“. Rečeno nam je kako su takve osobe u velikoj mjeri krive za opasna putovanja ljudi ka Europi. Suprotno od onoga što je Alyanov otac naveo u danim intervjuima, ON je očito ‘kapetan’ kojemu su putnici izbjeglice predale po glavi na tisuće dolara kako bi sigurno došli do grčke obale. Prema izjavama nekoliko preživjelih iz spomenute tragedije, ljudi su još uvijek bili u moru, kada je Kurdi počeo moliti preživjele da ga ne cinkaju nadležnima.

Što se tiče novca, od kuda sve te silne izbjeglice dobivaju u prosjeku 2400 dolara za put u Njemačku? Etnički Kurdi imaju veze s velikom kurdskom dijasporom u Njemačkoj, no što je s onima koji nisu Kurdi? Trenutačno se za jedan dolar dobiva 189 sirijskih funti. Dolar je valuta do koje nije lako doći u ratom devastiranoj Siriji. Detaljni planovi puta napravljeni za izbjeglice u Turskoj uključuju skupa putovanja taksijem na finalnim dionicama njihova egzodusa. Većina ljudi u EU ne bi mogla ili ne bi željela iskeširati 700 eura za vožnju taksijem. 2400 dolara po glavi i pomnoženo sa 350 tisuća izbjeglica (do sada), sugerira kako je riječ o ukupnoj sumi gotovine od 840 milijuna dolara. Tko to zapravo plaća?

Izgnani i očajni ljudi su lagan plijen za prevarante svih vrsta, takve osobe mogu podmitit, regrutirati pa čak i nagovoriti očajnike na stvari koje u uobičajenim okolnostima ne bi učinili. U samoj Europi su već zabilježeni slučajevi u kojima se novopridošle i ranjive izbjeglice pokušava regrutirati za ‘igranje džihada’.

Na drugom kraju sirijskog izbjegličkog lanca je turska Vlada koja je potrošila šest milijardi dolara za izgradnju, kako je „New York Times“ (točno) opisao „perfektnih izbjegličkih kampova“ duž granice sa Sirijom. Možete se kladiti u što god hoćete da Turci takvo što nisu učinili iz altruizma. Kada čitate o stravičnim događajima zbog kojih ljudi postaju izbjeglice, imajte na umu kako oni najsretniji, koji nekako dođu do turskih super opremljenih, super čistih izbjegličkih kampova, nisu ‘slučajno’ krenuli iz Turske na rizičan put ka Europi. Ne tvrdim da je ovim izbjeglicama tamo ‘tako dobro’, već smatram kako ti impresivni kampovi kojima upravlja turska Vlada – koja je pak poštovala najveće internacionalne standarde o skrbi – ukazuju na skrivene motive same Turske te njenih zapadnjačkih i regionalnih saveznika.

Dok je situacija u Siriji bez sumnje kaotična, dotle Turska, produžena ruka NATO-a i čije snage od tamo djeluju, ima kompletnu vojnu kontrolu nad granicom južnog susjeda. Zbog toga su kurdski borci u Kobaniju i drugim gradovima sjeverne Sirije iznijeli svoju dobro opravdanu sumnju kako napadi koje plaćenici ISIS-a stalno započinju sa sjevera, zapravo dolaze iz Turske, i da time na neki način primaju Tursku i NATO vojnu pomoć. Iako je iznimno teško demonstrirati eksplicitnu zapadnjačku pomoć teroristima ISIS-a, znamo kako su krijumčari izbjeglica regrutirani od strane zapadnjačkih tajnih agencija te da isti dovode „džihadi mladenke“ u regiju. Ovaj podatak je izašao u javnost ove godine zahvaljujući izjavama jednog sirijskog izbjeglice koji se nalazio na platnoj listi Kanadske obavještajne agencije.

Koliko bi tim tajnim agencijama bilo teško regrutirati krijumčare ljudi sa zadatkom da stvore egzodus iz same regije?

Geopolitičke igre

Sumnjam kako su zapadnjački silnici tek odnedavno stvorili neobično zanimanje za izbjeglice iz „Siraka“ (Sirije i Iraka), ovakvo stajalište postaje još jasnije kad se problem sagleda iz različitih strateških pozicija. Prva na listi bi bila činjenica kako su se potrošile milijarde dolara s namjerom micanja Bashar al Assada s vlasti. Ova izbjeglička kriza se koristi kao racionalni ‘pokretač’ s kojim se isti nadaju kako će jednom za svagda srušiti al-Assada s vlasti. Washington je ‘alarmiran’ s moskovskim insistiranjem kako je rješenje problema u Siriji jedino moguće uz pomoć sadašnje Sirijske vlade, te Washington stalno objavljuje lažna izvješća o broju vojne ruske pomoći na tlu Sirije. U nadi kako će održati Ruse po strani, Washington pokušava uobličiti osjećaje javnog mnijenja kako bi ‘morali nešto učiniti’ naturajući im zračne udare i predlagajući slanje više specijalnih snaga u Siriju. Zapamtite, riječ je o poražavanju ‘ISIS-a’ tako što će se ‘ISIS’ i zračni napadi NATO-a iskoristiti za zbacivanje demokratski izabranog sirijskog lidera.

Putin je nedavno izjavio čistu istinu o nastanku izbjegličke krize:

„Smatram kako smo krizu u potpunosti mogli očekivati. Mi smo već u Rusiji rekli kako će nastati nesavladivi problemi ako naši takozvani zapadnjački partneri nastave održavati svoju vanjsku politiku, naročito u muslimanskom dijelu svijeta, točnije na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Oni takvu politiku zastupaju i dan danas.“

Rusija je 2012. smislila način za izlazak iz krize koji je mogao zadovoljiti sve strane. To se dogodilo kada je njihov veleposlanik pri Ujedinjenim Nacijama predložio mirovne pregovore koji bi stvorili nagodbu o ‘elegantnoj’ smjeni Assada s vlasti. Mediji su nas uvjerili kako je SAD odbio ruski prijedlog jer su (pogrešno) proračunali kako će Assad završiti kao i Gaddafi u svega nekoliko tjedana. Pa ipak, istina je bila da promjena režima u Siriji nije značila samo Assadovu smjenu. Američka imperija zagovara politiku kaosa na Bliskom istoku, te ima potrebu za vladom u Siriji koja bi bila dovoljno prijemčiva za odigravanje uloge koja bi stvorila promjenu vlasti u Iranu (i drugim zemljama), sve to kako bi se ostvario krajnji cilj rekonfiguracije politike o opskrbi naftom i plinom iz regije i kako bi se otežala ruska i kineska ekonomska ekspanzija.

Zbog toga ne čudi kako čak i pomisao o povećanoj ruskoj vojnoj prisutnosti u Siriji u potpunosti izluđuje Washington. U nedavnom intervjuu koji je dao Henry Kissinger s temom o uspjesima američke vanjske politike, napominje se kako je „cilj za smanjivanjem sovjetske uloge na Bliskom istoku bio od velke važnosti.“ Zapravo, ograničavanje ruske uloge u globalnim pitanjima je jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva washingtonskih stratega. Ako je stvaranje sukoba u Ukrajini koristilo za držanje Rusije na odstojanju od Europe, tada bitka za Siriju (i Irak) služi kako bi se Rusiju držalo na odstojanju od Bliskog istoka. Nije nimalo slučajno da je „globalni rat protiv terorizma“ ponovno oživio kroz ‘islamski terorizam’ u formi ISIS-a i to samo nekoliko mjeseci nakon nevjerojatnog ruskog odaziva na američki puč u Kijevu.

Washingtonski ‘kreatori realnosti’ optužuju Rusiju za ‘održavanje diktatora Assada’, no Rusija je jasno dala do znanja da je u potpunosti indiferentna prema tome hoće li Assad ostati na vlasti ili ne. Vlada u Kremlju ima sasvim racionalan stav: ako se Assad makne s vlasti, ISIS i/ili drugi ekstremisti će preuzeti vodstvo te će se raširiti poput raka. Kremlj je sasvim svjestan činjenice tko kontrolira ISIS. SAD, s druge strane, sa svojom neprimjerenom politikom omogućava skretanje Bliskog istoka u krajnji desni ekstremizam u kojemu prevladavaju glavosjeci i ženomrsci. Na koncu, Washington profitira s prljavim dogovorima sa Saudijcima i monarhijama iz Perzijskog zaljeva, jer im je kraljevska ‘sunitska’ elita vrsta muslimana koji imaju istu politiku. Washington je oduvijek radije imao ciljeve na Bliskom istoku koji su istovjetni s ekstremno desnim fundamentalistima i njihovim luđačkim poslovima, umjesto da se priklanjao sekularnim, progresivnim političarima umjerenih stavova. Rusija je nedavno očigledno povukla crtu u pijesku; Sirija je zadnja zemlja na Bliskom istoku koju je SAD smjela uništiti.

Objašnjavajući kako se kriza jedino može uništiti u njenom korijenu, Rusi pokušavaju poslati humanitarnu pomoć i vojni materijal u Siriju, no u tome su ih spriječile okolne zemlje, jer su jedna po jedna zabranile prelijetanje preko njihova teritorija. Zahvaljujući grčkom otkriću, saznali smo da je Washington pozvao vlade iz svih zemalja u regiji zahtijevajući sprječavanje ruskog zračnog pristupa Siriji. Stoga su Rusi odlučili kako će od sada prelijetati preko Irana i Iraka kojeg kontrolira SAD i ISIS, a sve s ciljem da dođu do sredozemne obale Sirije, no na žalost iračka vlada bi svakog trenutka mogla uništiti takvu rutu.

Caitlin McFarland, ‘analitičar za nacionalnu sigurnost’ Fox Newsa, je nedavno okrivila Rusiju i Kinu za izbjegličku krizu, jer „šalju oružje koje omogućava nastavak civilnog rata“, te da zbog toga uzrokuju samu izbjegličku krizu. Naravno ona nije spomenula kako oružje iz SAD-a, specijalne snage, i eksplicitnu želju Washingtona još od 2006. godine da promijeni režim u Siriji. Jedina korisna stvar američke propagande, naročito kada se u obzir uzmu shizoidni TV tabloidi u Murdochovom vlasništvu, je da je ona dijametralno obratna od istine, te da se na takav način otkriva upletenost same vlade u Washingtonu. Pametnjakovići s „Fox Newsa“ koji su intervjuirali McFarland dalje sugeriraju kako su izbjeglice „upućene“ ka Europi, jer dvije euroazijske sile žele „dobro zamisliti Europu“. U ovom trenutku ne postoji jasnije objašnjenje washingtonske politike na američkim medijima…

Sugestija kako se izbjeglice, naročito one koje dolaze iz pravca Turske ‘upućuju’ ka Europi me navodi da se zapitam o putu kojim oni žele doći do Njemačke? Zašto bi netko stavio svoj život na kocku kako bi brodom došao do Grčke, odnosno do teritorije EU-a, zatim izašao iz nje, da bi nakon toga ponovno ušao u EU u Mađarskoj? Zašto u EU ne ulaze u Bugarskoj i ostanu u njoj sve dok ne stignu do drugih bogatijih EU centara? Grčka, Makedonija i Srbija su zemlje koje se nalaze na radaru Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, jer pregovaraju s Rusijom o prijevozu njene nafte i plina. Upravlja li se sa sirijskim izbjeglicama kako bi one prenijele određenu poruku, točnije kako bi se upravo „te zemlje dobro zamislile“?

U poprilično stravičnom predznaku onoga što bi trebalo uslijediti, Njemačka je odlučila iskoristiti bivši nacistički konc logor u Buchenwaldu i Dachau kako bi smjestila izbjeglice. Iako bih želio vjerovati da su odluke savezne i regionalne vlade služile kao privremene mjere, ne treba nam puno razmišljanja kako bismo uvidjeli da su ljudi Europe već poprilično podijeljeni oko činjenice da se na njihove teritorije slijevaju veliki brojevi uglavnom muslimanskih izbjeglica – a sve to zahvaljujući više od desetljeća anti-muslimanske propagande koja je uslijedila nakon 11.09.2001. – tako obrađeni ljudi bi lako mogli prihvatiti totalitarne mjere nakon što se u budućnosti za terorističke napade okrive pripadnici ISIS-a među izbjeglicama.

Ovo nije vježba

Iako je fokus ‘imigracijske krize’ na Europi, zabrinutost sasvim ‘slučajno’ raste u SAD-u. Nakon desetljeća iskorištavanja od strane vlada SAD-a i najvećih američkih korporacija svega što se nalazi u „susjednom dvorištu“ takva politika je dovela do rasta broja ‘imigranata’ (ili ‘izbjeglica’ naročito ako se uzme u obzir da se neki dijelovi Meksika odavno nalaze u stanju građanskog rata), što je pak uvjetovalo stvaranje granice opasane čeličnom bodljikavom žicom, do krajnosti rastegnute sigurnosne službe i službe socijalne pomoći, i budaletine koji je u trci za predsjednika Amerike s politikom baziranoj na anti-imigracijskoj platformi.

Ovi sinkronizirani događaji su me nagnali da se upitam postoje li neki razlozi izvan geopolitičke zabrinutosti koji muče umove onih koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca: masovne migracije uzrokovane iznenadnim klimatskim promjenama. U izvješću iz 2004. Andrewa Marshalla koji je desetljećima bio na poziciji stratega za vanjsku politiku Pentagona, stoji obrazloženje za budući scenarij kojeg bi se trebala pridržavati Busheva vlada…

Klimatske promjene bi u narednih 20 godina mogle rezultirati s globalnim katastrofama koje bi mogle odnijeti na milijune ljudskih života kroz ratove i prirodne katastrofe.

U tajnom izvješću, koje su daleko od očiju javnosti držali šefovi obrambenih službi SAD-a, a koji je objavio „The Observer“, stoji upozorenje kako će najveći europski gradovi biti potopljeni, dok će Velika Britanija utonuti u ‘sibirsku’ klimu do 2020. Također se upozorava na nuklearne konflikte, mega suše, glad i sveopću pobunu koja će eruptirati diljem svijeta.

Dokument objašnjava kako bi nagle klimatske promjene mogle donijeti planet na rub anarhije dok države u krizi razvijaju nuklearni arsenal kako bi osigurale sve manje izvore hrane, vode i energije. Takva vrsta prijetnje globalnoj stabilnosti daleko nadmašuje prijetnju od terorizma, kažu stručnjaci koji su upućeni u sadržaj spomenutog izvješća.

U zaključku analize iz Pentagona stoji kako će „poremećaji i konflikti postati endemična odlika života“, te da će „ratovanje ponovo definirati ljudski život.” (…)

Do 2020. „katastrofalne“ nestašice opskrbe vodom i energijom će postati sve teži problem, te će planeta utonuti u rat. Oni su upozorili kako su klimatski poremećaji prije 8200 godina uzrokovali široko rasprostranjeno uništavanje ljetine, glad, bolesti i masovne migracije te da bi se sve te stvari uskoro mogle ponoviti. (…)

Randall (koautor izvješća) je izjavio u „The Observeru“, kako bi potencijalne brze klimatske promjene mogle uzrokovati globalni kaos. „Ovo je stvar koja se s vremenom širi“ napomenuo je Randall, „to je jedinstvena prijetnja internacionalnoj sigurnosti jer nema neprijatelja na kojeg bi mogli uperiti oružje, te je nad takvom prijetnjom nemoguće osigurati kontrolu.“

Randall je nadodao kako je već najvjerojatnije kasno da spriječimo takvu katastrofu. „Mi ne znamo točno u kojem dijelu procesa se nalazimo. Te je zaključio: „U biti, takvo što bi moglo početi sutra, a mi toga ne bismo mogli biti svjesni u narednih pet godina.“ (…)

Marshall danas ima 82 godine, on je živa legenda Pentagona, a još uvijek vodi tim vrhunskih stručnjaka koji razmatraju rizike u okviru nacionalne sigurnosti, njihov ured se naziva „Office of Net Assessment“. Ljudi unutar Pentagona su im nadjenuli nadimak ‘Yoda’ te prema Marshallu imaju respekt zbog njegova velikog iskustva. Njemu se također pridaju zasluge za stvaranje obrane SAD-a od balističkih raketa.

Iako liberalni britanski „The Observer“ smatra kako su autori izvješća na umu imali ‘oficijelni’ klimatski scenarij (CO₂ uzrokovan ljudskim faktorom koji će planetu sunovratiti u opasnost u narednih 50-100 godina), potpuno je jasno kako su autori izvješća na pameti imali nešto sasvim drugo: brze i ekstremne vremenske promjene i planetarne katastrofe, uključujući – ili s kulminacijom – povratka ledenog doba na većem dijelu planete, što se zapravo i dogodilo prije 8200 godina.

Uzmite u obzir i napomenu o „masovnim migracijama populacije“. Iako je trenutačna situacija nastala NATO-vim ratovima jako loša, te se može usporediti s migracijama u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata, puno veće i masovnije migracije bi se mogle dogoditi u skoroj budućnosti.

Što ako osobe iz „tajne vlade“ s jednim okom promatraju klimatski kaos koji se polako stvara, dok s drugim okom, kako ih je Putin opisao prošle godine, „oni preko bare u SAD-u koji smatraju da eksperimentiraju sa štakorima u laboratoriji“, te da u stvari vode ‘rat za resurse’ na Bliskom istoku kako bi održali određenu vrstu vježbe u kojoj testiraju metode kontrole, reakcije populacije i sustavne kapacitete na neočekivane migracije velikog broja ljudi koji su se raselili zbog promjena u ‘majčici prirodi’, te da ista zapravo pokazuje odraz planetarnog kaosa kojeg su stvorili psihopati na pozicijama od moći?

Nadopuna 16.09.2015. 19:30 CET

U međuvremenu je Rusija demantirala izjavu bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija izdatu u „The Guardianu“, kako se on 2012. tajno susreo s ruskim veleposlanikom pri UN-u, kako bi sugerirao „elegantni način da Assada makne s vlasti.“ Po svemu već viđenome ja vjerujem Rusima jer se oni ne bave ‘promjenama režima’. Rusi zapravo imaju politiku da prvo pokušaju pronaći zajednički jezik sa stranim vladama, a ako od dogovora nema ništa tada čekaju da iste promijene svoja stanovišta.