Izbjeglička i humanitarna kriza pod svjetla reflektora stavlja brojne aktere o kojima inače ne razmišljamo mnogo. Hrvatski Crveni križ organizacija je za koju svi znaju, koju se često hvali, ponekad i kritizira (pogotovo u situacijama većih kriza), ali o kojoj se dubinski ne raspravlja. Dvije stvari koje se ističu kao veoma sporne u radu HCK-a su manjak financijske transparentnosti te politiziranost same organizacije.Izbjeglička i humanitarna kriza pod svjetla reflektora stavila je brojne aktere u društvu o kojima inače ne razmišljamo mnogo. Sada padaju maske političara, a u prvom planu na terenu je (ne)sposobnost velikih organizacija. Hrvatski Crveni križ organizacija je za koju svi znaju, koju se često hvali, ponekad i kritizira (pogotovo u situacijama većih kriza), ali o kojoj se dubinski ne raspravlja. Povremene kritike radu Hrvatskog Crvenog križa nekako uvijek ostaju na razini nagađanja, površnog podbadanja, šaputanja iza leđa. U našem je (civilnom) društvu HCK postao pravi elephant in the room. Vrijeme je da o njemu počnemo razgovarati.
Iza često predanog rada HCK-ovih aktivista kriju se financijska netransparentnost i politiziranost organizacije. (Foto: HCK)Dvije stvari koje se ističu kao veoma sporne u radu HCK-a su manjak financijske transparentnosti te politiziranost same organizacije. Rad i financiranje HCK-a, koji je definiran kao neprofitna pravna osoba, obuhvaćeno je Zakonom o Hrvatskom Crvenom križu.
U tom zakonu se ističe kako za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje javnih ovlasti i djelatnosti HCK i njegovi ustrojstveni oblici stječu sredstva na sljedeće načine: od članarine, iz proračuna svih jedinica lokalne i područne samouprave i iz državnog proračuna Republike Hrvatske, od djelatnosti čije su izvršenje Republika Hrvatska, jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravne i fizičke osobe povjerile Hrvatskome Crvenom križu i njegovim ustrojstvenim oblicima, od djelatnosti i ugovorenih programa, od posebnih akcija i aktivnosti poduzetih s ciljem prikupljanja novčanih i materijalnih sredstava, od dotacija, subvencija, darova i naslijeđa, od prihoda od imovine i prava, od naknada za priređivanje nagradnih igara prema važećim propisima, od priloga građana, pravnih osoba i drugih, od prihoda koje ostvari na temelju zakona i drugih propisa.
HCK za Službu spašavanja života na vodi i ekološku zaštitu priobalja stječe 1 posto sredstva iz uplaćenih boravišnih pristojbi, dok jedinice lokalne i područne samouprave osiguravaju sredstva za Crveni križ i to na sljedeći način – za rad i djelovanje Službe traženja na razini jedinice lokalne i područne samouprave izdvaja se 0,2 posto sredstava prihoda jedinica lokalne i područne samouprave, za javne ovlasti i redovne djelatnosti izdvaja se 0,5 posto sredstava prihoda svih jedinica lokalne i područne samouprave.
Pritom se pod prihodima ne smatraju prihodi poslovanja jedinice lokalne i područne samouprave ostvareni u prethodnoj godini umanjeni za dodatni udio u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije, a kod općina i gradova na otocima udio u porezu na dohodak za zajedničko financiranje kapitalnog projekta od interesa za razvoj otoka, vlastite prihode i namjenske prihode.
Spomenuti valja i kako u svrhu promocije djelatnosti HCK svake godine organizira “Tjedan Crvenog križa“, “Tjedan borbe protiv tuberkuloze” i “Tjedan solidarnosti”. Za vrijeme trajanja tih aktivnosti obvezno se naplaćuje iznos u korist HCK-a i njegovih ustrojstvenih oblika i to na sljedeći način: na svaku prodanu putničku kartu u međumjesnom i međunarodnom zračnom, željezničkom, brodskom i autobusnom prometu – iznos od 3 posto cijene karte, na sve poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, osim novina i časopisa, iznos od 50 posto nominalne vrijednosti prve stope mase pisma prema cjeniku usluga javnog operatera, na svaku prodanu kartu za kulturne, zabavne i športske priredbe iznos od 3 posto cijene karte. Za vrijeme trajanja tjedna HCK može organizirati i akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga i darova.
HCK zarađuje i od organizacije i promidžbe darivanja krvi i krvnih sastojaka, koje provodi zajedno sa Hrvatski zavodom za transfuzijsku medicinu. Iako se u Zakonu o krvi i krvnim pripravcima ističe kako su promidžba i organizacija davanja krvi i krvnih sastojaka u Republici Hrvatskoj zasnovani su na načelima dobrovoljnosti, besplatnosti, anonimnosti i solidarnosti, ta se načela primjenjuju samo na davatelje krvi.
Naime, za uzetu krv ili krvni sastojak zabranjeno je davatelju dati novčanu naknadu, ali tu istu naknadu nije zabranjeno dati organizatoru akcije darivanja krvi. Svaka vrećica krvi od 450 ml kod dobrovoljnog davalaštva vrijedi 69,90 kn. Samo prošle godine HCK je na osnovi prikupljenih doza krvi uprihodio više od deset milijuna kuna.
Naknade koje HCK prima su “posredničke”, a odnose se na troškove nastale u prikupljanju doza krvi (organizacija događaja, zahvalni obroci, osiguranje davatelja, promidžbe, priznanja, zahvalnice) te se ta sredstva kasnije trebaju proslijediti općinskim i gradskim društvima HCK-a, ali nije neuobičajeno da prvo odsjede na računu središnjice HCK-a (oročavanje je metoda koju HCK često primjenjuje). Pritom nijedan dio prikupljenih sredstava ne ide zdravstvenim ustanovama u kojima se često obavljaju akcije doniranja krvi, niti zdravstvenim djelatnicima koji su uglavnom oni koji “obavljaju posao” – uzimaju krv i u direktnom su kontaktu s darivateljima.
HCK je uključen u još neke mutne priče oko krvi i krvnih pripravaka – jedna djelatnica bolnice u Vinkovcima ove godine DORH-u je podnijela prijavu koja sadrži jasne optužbe kako je Crveni križ Vukovarsko-srijemske županije u suradnji sa Općom županijskom bolnicom Vinkovci i HZZO-om organizirao nezakonito pribavljanje materijalne dobiti na krvi dobrovoljnih darivatelja krvi.
U prijavi se također navodi da se veliki dio zalihe krvi ad-hoc proglašava zaraženima, neispravnima, te se prikazuje kao uništena, da bi se tako neispravna i moguće zaražena krv plasirala na tržište s lažnim deklaracijama. Djelatnica ističe kako je 2011. godine, tijekom revizije u OŽB-u Vinkovci, nađeno niz nepravilnosti koje odgovaraju kaznenim djelima koje opisuje prijava, ali revizija nije rezultirala ni istragom ni kaznenim prijavama. U Ministarstvu zdravlja ogradili su se od ove prijave DORH-u, ističući kako je takvo nešto “nemoguće”.
Koliko HCK zarađuje na “sitnicama”, svjedoči i dokument koji posjedujemo. Radi se o obračunu prodaje doplatne marke “Tjedan borbe protiv tuberkoloze” za rujan 2010. godine. Te doplatne marke izdaje HCK, a u spomenutom periodu za njih mu je Hrvatska pošta trebala podmiriti financijske obveze u iznosu od 1.501.097,11 kn. Samo za doplatne marke!
HCK u svom radu ima i brojne olakšice: porezne olakšice i oslobođenja sukladno poreznim propisima, carinske olakšice i oslobođenja, oslobođenje od plaćanja upravnih i sudskih pristojbi, oslobađa se plaćanja poštanskih, telefonskih i fax usluga za Službu traženja, upućivanja pozivnica za akcije dobrovoljnog darivanja krvi, te kod plaćanja komunalnih usluga snosi troškove kao kućanstva.
Kada se pak govori o ulozi koju politika igra u radu HCK-a, mnogi će reći da se HCK pretvorio u novi ogranak HDZ-a. Zvuči pretjerano? I nije baš.
Pogledajmo prvo Nadzorni odbor HCK-a. Nadzorni odbor ima sedam članova, koji biraju predsjednika. Nadozorni odbor pak bira Skupština na mandatno razdoblje od četiri godine, vodeći računa da u njegovom sastavu budu i financijski stručnjaci te predstavnik ministarstva nadležnog za poslove financija i ministarstva nadležnog za poslove zdravstva. Osnovna funkcija i zadaća Nadzornog odbora je nadzor financijsko-materijalnog poslovanja, pregled godišnjeg obračuna poslovanja i praćenje korištenja sredstava u sklopu financijskog plana. Odbor ima pravo uvida u financijsko-materijalno poslovanje svih društava HCK-a, posebice nadzor namjenskog trošenja sredstava i raspodjele humanitarne pomoći.
Trenutno su u Nadzornom odboru HCK-a Danica Kramarić, Ivica Smiljan, Ivana Jakir-Bajo, Tomislav Gojo, Damir Vlaić, Zdenko Blažičević i Karmela Caparin. U predstavnike ministarstava i financijske stručnjake mogu se ubrojiti Danica Kramarić (načelnica Sektora za ambulantnu zdravstvenu zaštitu i zaštitu u zajednici pri Ministarstvu zdravlja), Ivica Smiljan (predsjednik Odbora za standarde financijskog izvještavanja pri Ministarstvu financija), Ivana Jakir-Bajo (načelnica Sektora za izvršavanje državnog proračuna pri Ministarstvu financija) te Damir Vlaić (stručnjak iz područja zaštite zdravlja na radu, osobito osposobljavanja radnika u pružanju prve pomoći na radu).
Za ostalo troje članova Nadzornog odbora, zajednička je njihova stranačka pripadnost HDZ-u. Tomislav Gojo, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Split, član je predsjedništva splitskog HDZ-a. Gojo je poznat i po slučaju od prije par godina kada je splitska oporba odustala od raspisivanja referenduma za smjenu gradonačelnika Željka Keruma jer se on nije pojavio na sjednici Gradskog vijeća, iako je bio jedan od dvanaest vijećnika koji su potpisali zahtjev za izvanrednom sjednicom zbog loše reakcije gradske vlasti na snježno nevrijeme.
Karmela Caparin, od 2000. do 2003. je bila HDZ-ova zastupnica u Saboru, a izabrana je i za predsjednicu Zajednice žena HDZ-a Katarina Zrinski na nacionalnoj razini. Trenutno je voditeljica Centra za hitnu medicinu Opće bolnice Bjelovar.
Zdenko Blažičević, tijekom prošlogodišnjih izbora za zastupnike u Europskom parlamentu bio je voditelj Županijskog izbornog stožera HDZ-a na području Virovitičko-podravske županije. Trenutno je angažiran i u skupštini Hrvatskog nogometnog saveza.
Veze s HDZ-om ovdje ne prestaju, pa je tako iz njihovih redova na čelo HCK-a krajem 2013. izabran Robert Markt, koji je prvi put nakon 1991. godine zamijenio dr. Nenada Javornika. Danas, Javornik je član Glavnog odbora HCK-a koji, između ostalog, i bira izvršnog predsjednika. Marktovo članstvo u HDZ-u nikada nije bila tajna, ali zanimljivo je kako se “prebacivao” iz stranke u stranku, kao i to što je preživio različite smjene vlasti uz zadržavanje visokih položaja u Ministarstvu gospodarstva sve do dolaska na mjesto izvršnog ravnatelja HCK-a.
Svakako, uz Markta dva imena koja se ističu su ona potpredsjednička – Franjo Gregurić i Josipa Rimac. Gregurić bio predsjednik Vlade od 1991. godine, i povezuje ga se s započinjanjem najneslavnijih “projekata” u Hrvatskoj – pretvorbom i privatizacijom. Da je Josipa Rimac potpredsjednica HCK-a nije iznenađujuće s obzirom na to da je karijeru upravo počela u Gradskom društvu Crveni križ Knin gdje je prvo obavljala posao službenice, a zatim ravnateljice. Nakon što je postala gradonačelnica Knina pozicije u CK nije se odrekla, već prvo obavlja volontersku, ravnateljsku funkciju u Županijskom društvu CK-a Šibensko–kninske županije, a zatim postaje potpredsjednica HCK-a. Iako je iz središnjice u Ženevi stigla preporuka kako na visokoj funkciji ne bi smjela biti osoba koja ima visoku političku funkciju, u HCK-u to ignoriraju uz objašnjenje da je riječ o preporuci, a ne obvezi. Svakako, stranačka pripadnost ne bi trebala biti sporna kada ona ne bi utjecala na rad i funkcioniranje Crvenog križa, kako na gradskim, županijskim razinama, ali i na razini države.
Politički šator za najpotrebitije – osigurava Hrvatski Crveni križ! (Foto: Tomislav Pavlek, Hina)Sličnog je mišljenja i Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja, koji je prije nekoliko dana tijekom gostovanja u emisiji Veto na TV Jabuci prozvao HCK za doniranje šatora prosvjednicima u Savskoj 66 (šator koji prije nekoliko dana proslavio svoj prvi rođendan). Glavašević ne smatra spornim da je netko član političke stranke i da obavlja ključne funkcije, osim npr. u pravosuđu, ali vidi problem ako stranačka pripadnost osobe utječe na donošenje odluka i profesionalno obavljanje posla kojim se osoba bavi. Konkretno, navodi slučaj imenovanja Josipe Rimac na mjesto potpredsjednice HCK.
“Mislim da HCK funkcionira neovisno u većini slučajeva, ali postoje situacije u kojima politička afilijacija vodećih ljudi utječe na donošenje odluka. Odluka o šatoru je svakako jedna od njih”, govori nam Glavašević te ističe slučaj “srećke” s akcije prikupljanja sredstava koju je organizirao HCK, pod nazivom Priča za pet.
“Ova hvalevrijedna akcija odvijala se početkom ovog mjeseca u nekoliko naših županija. Na svakome mjestu gdje se pojavljuje broj 5, pisan riječima ili brojem, odmah do njega naći ćete i plus. Slučajnost. Baš kao i činjenica da je potpredsjednica HCK šefica kampanje stranke čiji se program, sasvim slučajno dakako, zove ‘5+'”, navodi Glavašević.
Zbog politike je i mijenjan Zakon o Crvenom križu, na inicijativu tadašnjeg saborskog zastupnika i počasnog člana osječkog Crvenog križa Vladimira Šeksa. Pri tome je zanimljivo kako je prijedlog izmjene zakona uslijedio nakon što je Državni inspektorat, na inicijativu pravnika Vladimira Šplajta iz Osijeka, podnio optužni prijedlog protiv Gradskog društva Crvenog križa Osijek i što je protiv te neprofitne, humanitarne udruge podnesen prekršajni postupak zbog nezakonitog bavljenja turističkom djelatnošću.
Iako je tada Šplajt upozoravao da se time ozakonjuje dosadašnja nezakonita turistička djelatnost CK-a, izmjene su usvojene, i to po hitnom postupku, tako da se obavljanje turističkih i ugostiteljskih djelatnosti od strane CK-a ne smatra takvim. Tako je u duhu provođenja turističkih djelatnosti posebnu pozornost javnosti privukao Edukacijski centar Crvenog križa u Orahovici na čiju izgradnju su utrošena ogromna sredstva javnog novca. Edukacijski centar u Orahovici provodio je različite programe poput obuke neplivača, ali uskoro se pretvara u odmaralište Crvenog križa te uz Vilu Milkicu u Splitu prelazi u nadležnost novoosnovane tvrtke Centar društvenog poduzetništva d.o.o čiji su vlasnici Grdasko društvo Crvenog križa Osijek (85 posto) i Društvo Crvenog križa Osječko-baranjske županije (15 posto), čime se CK-u olakšalo bavljenje hotelijerstvom i ugostiteljstvom.
Svakako je važno istaknuti kako pojedine organizacije CK-a ne podnose dobro kritiku i preispitivanje njihovog rada, koji bi u potpunosti trebao biti javan, jer osim nepostojanja detaljnijih financijskih izvještaja i izvještaja o postupcima javne nabave, ne odgovaraju na upite, a javne kritičare ušutkaju tužbom za klevetu. Tako je žestoki kritičar Crvenog križa i nekadašnji njegov član, Vladimir Šplajt, zaradio šest tužbi za klevetu, od čega je samo jedna postala pravomoćna i prema kojoj mora platiti oko 30 tisuća kuna odštete Crvenom križu.
Tužbe nije bio pošteđen ni novinar Drago Hedl protiv kojeg je ravnatelj Crvenog križa Osijek Marko Đukić 2010. godine podnio kaznenu prijavu zbog članka u kojem je Hedl objavio podatke o visokoj plaći ravnatelja. Očito, ni nama ne ide bolje. Nakon što smo poslali dva upita o primljenim donacijama tijekom prošle i ove godine, kao i što smo zatražili financijske izvještaja HCK-a na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama, odgovor još uvijek čekamo.
Da postoje nepravilnosti u radu HCK-a potvrđuju brojni primjeri koji su se pojavili u javnosti zbog pojedinaca koji su o njima progovorili jer HCK očigledno ne odgovara nikome osim samome sebi, unatoč tome što je javno tijelo.