Zapad je svjestan ogromne sile koju Rusija može pokrenuti kada bi je do krajnjih granica izazvao neko poput Erdogana.
Niko ne mora da čita “Veliku šahovsku tablu” Zbignjeva Bžežinskog da bi shvatio da se spoljna politika Zapada vrti oko jednog jedinstvenog sveobuhvatnog cilja: spriječiti na svaki način pojavu sile koja je sposobna da ograniči zapadnu moć, ne samo u Euroaziji nego u cijelom svijetu.
Međutim, događaji u Siriji su doveli do toga da se politika svjetske moći ruši kao kula od karata. Sirija je sada centar različitih koalicija, i njih je najmanje četiri: Savez 4 + 1 (Rusija, Sirija, Iran, Irak, plus Hezbollah), savez pod vođstvom SAD-a, odnosno neka vrsta mini-NATO-a, direktna vojna saradnja između Rusije i Francuske, i novi “sektaški savez” predvođen Saudijskom Arabijom. A tu je i Turska, koja je pod “sultanom” Erdoganom – ona igra dvostruku igru.
Trenutna geopolitička napetost između Rusije i Turske ne pokazuje znake opuštanja, od čega profitira “Carstvo haosa” kao privilegovani posmatrač; dok napetost traje, izgledi za Euroazijske integracije su otežani.
Ruska obavještajna služba sigurno ima sve moguće scenarije koji uključuju angažovanje turske NATO vojske na tursko-sirijskoj granici, kao i mogućnost da Ankara zatvori Bosfor i Dardanele za ruski “Sirija ekpres”. Erdogan možda neće biti dovoljno glup da ponudi Rusiji još jedan povod za rat, ali Moskva se neće igrati.
Rusija je rasporedila brodove i podmornice sposobne za nuklearne udare u slučaju da Turska pod okriljem NATO-a odluči da krene protiv ruskih interesa. Predsjednik Putin je bio jasan; Rusija će koristiti nuklearno oružje ukoliko je potrebno, i ako su ugrožene konvencionalne snage.
Ako se Ankara odluči za još neku samoubilačku misiju poput obaranja još jednog Su-24, ili Su-34, Rusija će sa S-400 jednostavno očistiti vazdušni prostor duž granice. Ako Ankara pod okriljem NATO-a na to odgovori vojnim napadom na ruske položaje, Rusija će koristiti nuklearne projektile, uvlačeći NATO u rat, ne samo u Siriji, već i potencijalno u Evropi. To bi uključivalo i korištenje nuklearnih raketa da bi Rusija održala strateški važan Bosfor otvorenim.
Možemo povući paralelu: Sirija danas kao Sarajevo 1914. godine
Od sredine 2014. godine, Pentagon je isprobao sve vrste vojnih vježbi – čak 16 puta, pod različitim scenarijima – a sa temom NATO protiv Rusije. Svi scenariji su bili povoljni za NATO. Sve simulacije su pokazale da je pobjednik Rusija.
I zato Erdoganovo nestalno ponašanje zapravo dosta plaši krupne igrače od Vašingtona do Brisela.
Zapad je svjestan ogromne sile koju Rusija može da pokrene kada bi je do krajnjih granica izazvao neko poput Erdogana.
Rusija može upotrijebiti moćni SS-18 – koje NATO naziva “Satana”. Svaki Satana nosi 10 bojevih glava, snage od 750 do 1000 kilotona, što je dovoljno da se uništi površina veličine države New York.
Topolj M je najbrža raketa na svijetu sa brzinom 21 mah (16.000 milja na sat); protiv njega, nema odbrane. Pokrenut iz Moskve, pogodio bi New York u 18. minutu, a Los Anđeles za 22,8 minuta.
Ruske podmornice – kao i kineske – su u stanju da dostignu obalu SAD, i da napadnu primorske ciljeve u roku od jednog minuta. Kineske podmornice su se nezapaženo pojavile pored nosača aviona SAD-a, a ruske podmornice mogu učiniti isto.
Antiraketni sistem S-500, pored koga američki raketni sistem Patriot djeluje kao njemački Fau-2 iz Drugog svjetskog rata, je sposoban da zaštiti Rusiju od interkontinentalnih balističkih i krstarećih raketa. (Moskva priznaje da će S-500 biti u upotrebi 2016., ali činjenica da će sistemi S-400 uskoro biti isporučeni u Kinu podrazumijeva da S-500 već može biti u funkciji).
Evo, i bivši savjetnik američkog načelnika pomorskih operacija je izjavio da je cijeli aparat protivraketne odbrane SAD bezvrjedan.
Rusija ima flotu supersoničnih bombardera Tupoljev Tu-160S; oni mogu poletjeti iz vazdušnih baza duboko u srcu Rusije, letjeti iznad Sjevernog pola, lansirati preko Atlantika krstareće rakete sa nuklearnom glavom sa sigurne razdaljine, i vratiti se kući da sve gledaju na TV-u.
Rusija može da onesposobi gotovo svaku naprednu NATO bazu sa taktičkim – ili borbenim – nuklearnim oružjem male snage. Nije slučajno da je Rusija u proteklih nekoliko mjeseci u više navrata testirala vrijeme odziva NATO-a.
Raketa Iskander putuje brzinom sedam puta većom od brzine zvuka, sa dometom od 400 km. Ona je smrtonosna za aerodrome, logističke tačke i druge stacionarne infrastrukture duž širokog fronta, na primjer u južnoj Turskoj.
NATO bi morao da uništi sve te Iskandere. Ali onda bi trebalo da se suoči sa S-400S – ili, još gore, S-500S – koje Rusija može postaviti u odbrambenim zonama. Postavljanjem S-400S u Kaljiningradu, na primer, Rusija može da osakati sve vazdušne snage NATO-a duboko u Evropi.
Prilikom donošenja vojnih odluka, Rusija koristi teoriju Povratne kontrole. To je taktika koja ima za cilj da neprijatelju prenese određene informacije koje ga primoravaju da sam donosi odluke koje ga vode u poraz; neka vrsta virusa koji utiče i kontroliše proces donošenja odluka. Rusija to koristi taktički, strateški i geopolitički. Dodajmo ovome da je Vladimir Putin o Povratnoj kontroli naučio sve što se može znati u 401. KGB-ovoj školi, i nadalje tokom svoje karijere KGB-/ FSB oficira.
Rusija opkoljava Tursku, a Iran i Egipat joj ne žele prodati gas
Prema navodima lokalnih medija, ruski predsjednik Putin je već potpisao dekret o slanju vojske u Jermeniju, a njeno postavljanje se očekuje uskoro. Ruski garnizon se postavlja blizu jermenske granice sa Turskom na zahtjev jermenske vlade, naveli su mediji u ponedjeljak.
Izveštaji upućuju da će 7.000 vojnika iz 58. Korpusa vojske biti stacionirano na jermensko-turskoj granici. Ruska vojska će biti opremljena projektilima i tenkovima. Jermenska vlada je pozvala Rusiju da pošalje svoju vojsku jer se plaši mogućeg napada turske vojske.
Rusija može da zaustavi snabdijevanje gasom Turske pa će se Ankara naći u teškoj situaciji, navodi list Todays Zaman. Čak je i snabdijevanje gasom iz Azerbejdžana upitno jer je ta zemlja pod ruskim uticajem. Iran i Egipat neće prodavati gas neprijateljima Rusije, tako da Erdoganu ostaje samo Izrael ‘tajni saveznik’ i potencijalni dobavljač plina za Tursku, a što će vrijeme pokazati.
– Sudeći po reakciji Rusije, Turska će imati problema u bilateralnim odnosima ne samo sa Moskvom već i sa zemljama bivšeg SSSR-a. Čak i neke zemlje centralne Azije mogu da promijene stav prema Ankari iz straha od Rusije – navodi list.
Turskoj ne cvjetaju ruže ni u Siriji, niti u Iraku. SAA je zagospodarila sirijsko-turskom granicom, a ruski antiraketni sistemi onemogućavaju turskim avionima da se približe sirijskom nebu. Na terenu gdje je djelovala ruska avijacija, a kasnije ga ‘pročešljali’ Hezbollahovi borci, nema više terorističkih upada iz Turske.
Sa druge stane iračka vlada je zaprijetila Erdoganu, a danas je kako navode mediji, turski vojni kamp, odnosno ono što je od njega ostalo nakon povlačenja, navodno pogođen sa nekoliko granata DAIŠ-a. Najmanje sedam kurdskih pešmerga boraca je ubijeno, a četiri turska vojnika su ranjena u žestokom napadu ekstremista na sjeveru Iraka.
Ranije je javljeno da je 70 turskih vojnika nestalo nakon granatiranja turske baze na sjeveru Iraka.
Čak je i zamjenik predsjednika SAD-a Džo Bajden pozvao Tursku da povuče vojsku iz Iraka, koja se tamo nalazi bez saglasnosti iračkih vlasti. Sjedinjene Američke Države su, također, saopštile da povlače 12 aviona iz vojne baze u Turskoj.
Odluku o povlačenju vojnih aviona je donijela Evropska komanda američke vojske, dan pošto je američki ministar odbrane Ešton Karter posjetio bazu Indžirlik, u kojoj se nalazi šest lovaca F-16 i šest F-15, prenijela je agencija AP. Portparol Pentagona Džef Dejvis je izjavio da je podatak da je odluka o povlačenju donijeta tek jedan dan poslije posjete Kartera vojnoj bazi tek slučajnost.Tokom posjete toj vojnoj bazi, Karter je izjavio da se radi na osmišljavanju načina da DAIŠ bude što brže poražen. SAD u Indžirliku i dalje imaju 12 vojnih aviona.
Sirijski Kurdi su u reakciji na represiju nad stanovnicima jugoistočnih područja Turske, upozorili Ankaru da će, ako vlada ne okonča represiju nad Kurdima u toj regiji, biti prisiljeni da, kako bi pomogli stanovnicima tih regija, prijeđu granice dviju zemalja.
Hadi Jusuf, predsjednik regije Džazire u pokrajini Hasake u Siriji upozorio je tursku vladu vezano za dešavanja u jugoistočnoj Turskoj. On je u intervjuu za agenciju Irna ukazao na pogibiju kurdskih građana na jugoistoku Turske nakon uspostave policijskog sata u tim područjima, te rekao: Osuđujemo te mjere Turske, i ono što se radi kurdskom stanovništvu Turske je otvoreno kršenje međunarodnih zakona i ljudskih prava.
Turski parlamentarac poručio: Erdogane, nije me strah!
Sve je počelo od Sirije, željeli su je rasparčati na nekoliko interesnih zona, a moglo bi se završiti podjelom Turske i uništenjem Republike, koju je Mustafa Kemal Ataturk ostavio svome narodu. A za takav scenarij krivca ne treba tražiti izvan Turske, nego u njoj samoj, u njenom državnom vrhu.
To već glasno govore i turski parlamentarci. Poslanik Eren Erdem, protiv koga je Ankara pokrenula istragu optužujući ga za izdaju, saopštio je na društvenim mrežama da će uprkos pretnjama nastaviti da objavljuje informacije o prljavim poslovima Erdoganove Vlade.
Prenosimo kompletan prevod Erdemovog teksta objavljenog na Facebooku:
„Vi, koji tražite izdajnike
Vi, koji u kamionima specijalnih službi šaljete oružje teroristima
Vi, koji šaljete hiljade ljudi u smrt zbog svoje sopstvene dobiti
Vi, koji šaljete novinare u zatvor
Vi, koji kradete milijarde i sada živite u vilama
Vi, koji simpatišete fašizam i zastrašujete sopstveni narod
Vi, poslanici, koji zapošljavate dvorske lude
Vi, koji širite laži u provladinim medijima
Vi, koji se okružujete teroristima
Znajte da, iako vas to ljuti, ja ću nastaviti da iznosim
činjenice“, napisao je Erdem.