„Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono, ono – milu im majku – i svi su u strahu. Osjeti se svuda opet, care, širom Europe. Hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku. No pasaran, jaran, no pasaran“, dio je teksta pjesme kojom se Edo Maajka s novim materijalom vraća u domaći eter nakon više od tri godine pauze. Pjesma „No pasaran“, uvod je u novi Edin album, koji bi trebao biti objavljen ove godine. Sama pjesma, kako će objasniti Edo, inspirirana je predrasudama koje osobno doživljava na raznim graničnim kontrolama, gdje nije Edin već „je Ediiiiiiiin, k’o u mudžahedin“.
„Kako kriza raste, a desnica je širom svijeta sve izraženija, predrasude, strah i neznanje su na visokom nivou. Od Balkana i cijele Europe, do Bliskog istoka, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država“, reći će Edo i objasniti da na takve stvari ne može zažmiriti, već o njima ima potrebu pisati.
Muziku na Edin tekst potpisuju Amir Kurtić – Kurta i Koolade, a Lupiga vam donosi i tekst „No pasarana“ …
Moj tata je profesor Fehim,
a carinik kaže Fehiiiiim.
Tad pogleda me pola reda,
pa ne znam šta ću s njim,
Isprepadan sam dobro.
I bojim se, care, svih,
I kad me ubace u skener,
na aerodromu zamiriše plin.
Edin je Ediiiiiiiin, k’o u mudžahedin.
I džabe ti što si dobar i fin, ime i skoči im adrenalin.
Džabe Bosna i sekularizam, džabe ti pank i nadrealizam.
Džabe Olimpijada i da je gej parada, njemu je Fehim isilizam,
Njegova zjenica traži krivca, u moru izbjeglica:
Dehumanizirane grupe, fora ista, stara žica, i Evropa.
Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono,
ono – milu im majku – i svi su u strahu.
Osjeti se svuda opet, care, širom Evrope.
Hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku.
No pasaran, jaran, no pasaran.
Evo globalno ga treba svaki dan.
No pasaran, jaran, no pasaran.
S jedne strane mrak, a s druge – no pasaran.
Džaba, neće proć’, a care k’o da je prošlo,
opet ono m’rš balijo je do mene došlo.
I ono ubij Srbe i ono gazi Hrvata
i ono juden aufiderzen od starog rata.
Čuj do mene došlo, care to je sada mainstream,
pogledaj vijesti, komentare i đe si.
Nije bitno đe si, jer ima ga svugdje,
bitno je kad ti u društvo uđe
u devedesetoj, u četrdesetoj,
ili par stoljeća nazad, kalifat fura retro to.
Možda ti je ipak draži dron – dronizam
ili izrael fazon – setlerizam.
Možda bi i ti jedan zid il’ Krim,
malo Orban i putinizam, da ne nabrajam.
Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono,
ono – milu im majku – i svi su u strahu.
Osjeti se svuda opet, care širom Evrope
hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku.
No pasaran, jaran, no pasaran!
Evo globalno ga treba svaki dan.
No pasaran, jaran, no pasaran.
S jedne strane mrak, a s druge – no pasaran.
Istok, zapad, sjever, jug, gdje god kren’o naćeš isto drug.
Gdje god poš’o u strah došo, sa neznanjem si u krug, drug.
Istok, zapad, sjever, jug, vječno će se vraćat’ dug,
opravdavat će se moje, pretjerivati za tvoje, zato opravdano svi se boje.
Istok, zapad, sjever, jug, gdje god kren’o isto, drug.
Gdje god poš’o u strah doš’o, strah pa mržnja u krug, drug.
Istok, zapad, sjever, jug, vječno će se vraćat’ dug,
opravdavat samo svoje, zato opravdano svi se boje.
No pasaran, jaran, no pasaran, (ne može proć’ jarane)!
Evo globalno ga treba svaki dan.
No pasaran, jaran, no pasaran.
S jedne strane mrak, a s druge no pasaran.