Sutra se zastupnice i zastupnici vraćaju svojem psovačkom i političko-razaračkom poslu.Patološka netrpeljivost, kroničan deficit elementarnog kućnog odgoja, palanački primitivizam i retorika s ruba pameti iz predizbornog razdoblja, ali i verbalnih dvoboja s govornice i iz saborskih klupa u prošlom sazivu “Visokog doma”, tužna su uvertira ovotjednom nastavku zasjedanja 8. saziva Hrvatskog sabora. Glupost i krajnji bezobrazluk umjesto razložnog i argumentiranog govora suparnika koji uvažavaju i one s kojima se ne slažu očito će i dalje držati Sabor u jako tamnoj sjeni. Nesposobni valjda impresionirati javnost nekim konstruktivnim sadržajem i vrjednijom autorskom proizvodnjom, mainstream su mediji prošlog vikenda više puta opetovali pravno utuživu i ljudski neprobavljivu “psihijatrijsku darovitost” šefa HDZ-ovog saborskog Kluba zastupnika Gordana Jandrokovića o Ranku Ostojiću.
“Što se tiče njegovih optužbi da je netko izmislio tu aferu (navodno nedopuštenog policijskog praćenja/prisluškivanja Mostovog čelnika Bože Petrova, op. a.), a pogotovo ja, to je toliko nesuvislo da pokazuje visok stupanj nervoze i pokazuje blagu neuračunljivost“, kazao je Jandroković. Ni u jednom od Ostojićevih javnih istupa posljednjih dana kojima je opovrgavao “domoljubne” objede da je Petrov tajno praćen/prisluškivan, što je napkon službeno potvrdila Uskokova istraga, nije se dalo zaključiti da je odlazeći ministar MUP-a zbog nečega nervozan, pogotovo da je neuračunljiv. Zbog mnogih je razloga upravo Jandroković zadnji, kojem bi bilo dopušteno takvo što tvrditi i u privatnom krugu svojih političkih istomišljenika.
Budući da je u sumnjičenju bez dokaza i blaćenju Ostojićeva lika i djela – već i prije Jandrokovićeva ispada – prednjačio baš Mostov glasnogovornik Nikola Grmoja, koji ne vjeruje ni nalazima službene istrage, Ostojić je najavio Grmoju tužiti sudu, gdje će ovaj morati dokazati svoje tvrdnje. Grmoja – ZNA SE zašto? – likuje: “Ostojić pokazuje nervozu i to još više produbljuje moje sumnje da je Petrov tajno praćen/prisluškivan. Neka me samo tuži, ne bojim se”.
Sad je manje važno je li Jandroković izmislio aferu praćenja/prisluškivanja, što mu je Ostojić spočitnuo, ne bi li sam, a ne upravo Ranko Ostojić, zasjeo na čelo saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost koja dužnost, zakonski pripada oporbi (Hrvatska raste). Bit će da je to HDZ-ovo “uništa” u težnji za “domoljubnim” nadzorom nad važnim saborskim tijelom tek jedno od poglavlja krimića još nedovoljno razjašnjene/razumljive Mostove grabeži za ministrovanjem upravo represivnim resorom. Kakav uvod na početku novog saborskog mandata!
Genijalan engleski satiričar koji je znao vladati sarkazmom William Makepeace Thackeray to bi nazvao sajmom taštine, a histrionski tata-mata iz Tuđmanovog ZNA SE jata Zlatko Vitez svojedobno se zamjerio i prijateljima i neprijateljima kad je cijeli Hrvatski sabor proglasio najobičnijim kokošinjcem. Nikad se poslije nije stekla kritična masa razloga za uklanjanje posprdne dosjetke o kokošinjcu na Markovu trgu, nezbrojenim kokicama i goropadnim pjetlićima, cirkusu sa smiješno neuvježbanim akrobatima, žonglerima, krotiteljima divlje zvjeradi, gutačima vatre, stakla, žileta i sabalja, šeprtljavim klaunovima…
Saborskim su klupama i govornicom – narodnom velikoduđnošću, neozbiljnošću i naivnošću – promarširali sve sami “časni zastupnici” koji su svoj kućni odgoj, inteligenciju i naobrazbu znali naplatiti i po 28 200 kuna mjesečno. Sada su opet na istom psovačkom i polit-razaračkom poslu u istom kokošinjcu. Nezamjenjivi, ne voljom birača, nego pučkoškolskom računicom stranačkih vođa pri krojenju kandidacijskih lista. Nestašni im prethodnici iz vrtića “državne politike” doimaju se danas kao nedozreli adolescenti. Onaj s pištoljem za konopcem na habitu ili suvremenik mu, “domoljub” dakako, koji determinira stupanj hrvatstva šiljatošću (dinarske) lubanje. Ili pak autor blistave misli: “Hrvati u obrambenom ratu ne mogu počiniti ratni zločin”. I takvih je sada buljuk u Saboru, pa će javnost imati dosta prilika za crvenjeti se od stida kad takvi istrče pred mikrofon, a tv-oko ih u večernjim dnevnicima gurne u gro plan..
Ako se balon blamaže i nemoći ne ispuše znatno prije jamstvenog roka od četiri godine, što uopće nije isključeno, aktualna epizoda Jandroković-Grmoja-Ostojić imat će vrlo buran nastavak. Dade se to već sada prepoznati u indikativnom Karamarkovu soliranju “primjerima” protuhrvatskog/veleizdajničkog djelovanja SDP-a u prošlom mandatu te Zorana Milanovića istom mjerom upozorenjima na opasne namjere navodnih kriminalaca i proustaša u “domoljubnoj” vlasti. Tužna je spoznaja i zloslutna poruka građanima u recesijskoj nesvijesti da su prostakluk u javnom ophođenju,deficit kućnog odgoja, primitivizam, uličarsko ponašanje, vrijeđanje protivnika, laganje, verbalno nasilje… postali dnevni politički diskurs.
Što očekivati od politike, ako na toj razini funkcionira fakultetski obrazovan Gordan Jandroković, podoban ministar u vladama i Ive Sanadera (prvi se suprotstavio njegovu povratku u HDZ) i Jadranke Kosor (među prvima podržao Karamarkov zahtjev za njezino izbacivanje iz HDZ-a) i opet faca u Saboru? On utuživo “dijagnosticira” političkom protivniku nervozu i neuračunljivost. Nervozu prepoznaje i Grmoja. Nedostojno je u nedostatku argumenata vrijeđati protivnika ad hominem, simptoma kliničke slike anksioznosti.
Jandroković je i inače, za svih HDZ-ovih šefova, glumatao stranačkog jastreba, pa je na tim krilima već 2003. dolepršao u Hrvatski sabor. Ali, otkako je 2011. godine Kukuriku koalicija uvjerljivo obrisala pod dotad vladajućim HDZ-om, Jandroković se prometnuo u “krvnog neprijatelja” lika i djela svog šogora, šefa SDP-a i premijera Zorana Milanovića. (Jandrokovićeva supruga je Milanovićeva sestrična, kćerka Milanovićeva ujaka.) Politički superioran šogor nije ga šljivio ni pola posto, pa je Jandrokovićeva žestina pred TV-kamerama ispadala smiješnom. Vidjet će se kakav će biti nastavak u sabornici, ako Milanović uistinu održi riječ o tome da će Karamarku “prirediti pakao”.
Gordan Jandroković, Milanovićev šogor, podoban ministar u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, i opet postaje faca u Saboru. (Foto: Hina)Čak i bez “pakla”, Vitezov kokošinjac će još biti mila majka prema areni, gdje će dominantni crno-plavo-crveni gladijatori vaditi crijeva jedni drugima, nasrtati do smrti mačevima, topuzima i mrežama. Nečasna tradicija “časnog” zastupanja navodne volje birača obećava gadne zaplete i iznenađenja. Ljudi su pokvarljiva roba. Kad se jednom dohvate Markova trga i beriva s te lokacije, besmisleno je razbijati glavu ludim pitanjem vjeruju li ti (ne)zreli ljudi u besmislice što ih javno prosipaju ili pak drže građane političkim analfabetima i budalama.
Ne treba ići u daleku saborsku prošlost, pa se prisjećati povijesnog Gržanićeva vritnjaka u debelo meso hrvatskom banu Károlyju Khuenu Héderváryju ili zirkati preko granice na šaketanja zastupnika više europskih parlamenata (nedavno cirkus u Ukrajini: silom iznijeli premijera Arsenija Jacenjuka s govornice), pa i prijetnji vatrenim oružjem u slovenskom i srbijanskom parlamentu. Iako se zasad još zadovoljavaju kočijaškim vrijeđanjem, nemoralom i laganjem, unošenjem u lice i škrgutanjem zubima, zastupnici nisu imuni niti na “uvjerljivije argumente”.
U sam osvit “demokracije”, zastupnik HDZ-a Ivan Bobetko, sin generala Janka Bobetka, bacio je torbu na Radoslava Tanjgu (SDS), a Drago Krpina (HDZ) je u saborskom kafiću fizički napao Dragana Hinića (SNS). Ljubo Ćesić Rojs (HDZ) će 2001. opaliti prstom po nosu zastupnika Dinu Debeljuha (IDS). Tada prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić (HNS) nasrnut će 2012. u saborskom kafiću na Mirelu Holy, a raritet bezobraštine i sramote svakako je slučaj 1996. godine kada je potpredsjednik vlade Borislav Škegro (HDZ) u novinarskoj sobi u Saboru potegnuo pištolj na novinarku Novog lista Editu Vlahović.
Notorni Vice Vukojević (HDZ), optužen za silovanje tijekom hrvatsko-bošnjačkog rata u Hercegovini (BiH) i kasnije čak ustavni sudac RH, “proslavio” se dobacivanjem zastupnici Đurđi Adlešič (HSLS): “Manje pričaj, više rađaj” na što se kasnije naslonila primitivna seksistička poruka istomišljenika mu Ante Kovačevića (HKDU) Vesni Pusić: “Bog nije stvorio ženu za mudraca, nego za madraca”. A zastupnik HDSSB-a Dinko Burić “osvjetlao” je zastupnički obraz kad je Vladimiru Šeksu (HDZ) pokušao uručiti uputnicu za psihijatrijski pregled. Šeks se pak 2011. na sjednici Mandatno-imunitetnog povjerenstva oborio na Gordanu Sobol (SDP): “Držite se pristojnosti kao što se držite plesa oko štange”, nisko aludirajući na to da ona vježba fitness oko šipke.
Ni sam vlastohlepni Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman (“stoka sitnog zuba”, “crveni, žuti i zeleni vragovi”, “sretan sam što mi žena nije ni Srpkinja niti Židovka”, itd.) često nije mogao biti obrascem kulturnog, politički korektnog i ljudski prihvatljivog ophođenja. Dapače. No, “Visoki dom” je nezadrživo prerastao iz pubertetske faze Vitezovog kokošinjca u kulturno, moralno i političko-ideološki znatno smrdljiviju nastambu faca što ih je pošteni dum Marin još davnih davnina nazivao ljudima nahvao. Za razliku od ljudi nazbilj. Uzalud je govorio i Vlado Gotovac, istinska intelektualna i politička legenda ovih prostora, kojem su HDZ-ovi “domoljubi” razbili glavu vojničkim remenom: “Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje”.
Ako ništa drugo, ta će niskost i mržnja, neukost i nacionalistička mitomanija što kuljaju iz “Visokog doma” stajati Hrvatsku opstojnosti. Prije nego negativna stopa nataliteta.