Kreativnost naspram entropije: Kina je novi ‘centar civilizacije’?

Zadnjih mjeseci sve više i više osjećam, iako to može biti teško za povjerovati, da se naš svijet udaljava od naizgled beskrajnih ratova. No, nemojte krivo pomisliti, jer nismo uopće vidjeli kraj ratova. Međutim, dinamika i energija rata se mijenja. S umišljenošću i žurbom, takozvani zapadnjački svijet baca drvlje i kamenje – sve što može dohvatiti svojim krvavim rukama – poput razmaženog djeteta koje baca stvari u divovskom napadu bijesa, pokušavajući osporiti ovu realnost nad kojom svake sekunde ima sve manje kontrole. Svijet se sve više odmiče od ratova, od, ako vam je draže, patrijarhalne psihoze kontrole – matrice straha, srama, krivnje, bijesa i mržnje. U okrilju onoga što smo mi na Zapadu egoistično nazivali Istok, se pojavljuje konstrukcija, građenje novih projekata kako bi se podigao sektor čovječanstva koji je ignoriran više od tisuću godina. Ova pozitivna transformacija je nešto, što bi moglo spasiti naše čovječanstvo od masovne smrti i destrukcije koje neki na Zapadu tako revno priželjkuju za sve nas.

Želio bih ovo ilustrirati s nedavnim razvojem onoga što se prije nekoliko stoljeća nazivalo “zhōngguó” ili “centar civilizacije”. Uskoro bi to ponovno mogao i postati ako Kina, Rusija i druge euroazijske nacije nastave sa sadašnjim trendovima.

Kina se kreće naprijed s impresivnim nizom velikih međunarodnih infrastrukturnih projekata, uključujući s Rusijom i drugim državama Euroazijske ekonomske unije, čak i u suradnji s Europskom unijom. Peking je, uz uobičajenu kinesku brzinu, povezao svoje gospodarstvo kopnenim i plovnim putevima s cijelom Euroazijom, od Istočnog kineskog mora do Crnog mora, od Malačkog prolaza do Finskog zaljeva, te do Pireja u istočnom Sredozemlju.

Peking je inaugurirao svoju Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku, AIIB, koja bi uskoro mogla zasjeniti posrnulu Svjetsku banku koju kontrolira SAD, te koja ne bi trošila financije na bespotrebne vjetrenjače već na stvarne infrastrukturne projekte diljem Azije i Euroazije. Međutim, Peking ne čeka na nove banke.

Kina kao novi Zhōngguó

Važno je imati jasan pogled na pozitivne razvoje u svijetu. Često to zaboravljamo jer smo prečesto hipnotizirani negativnošću. Želio bih se nakratko dotaknuti nedavnog razvoja koji uključuje Narodnu Republiku Kinu koja potencijalno može imati transformacijski utjecaj na cijelu planetu ako se napravi na pravi način, način koji će odvojiti zemlje Euroazije od destruktivnog i bankrotiranog dolarskog sustava.

Četvrtog prosinca na otvaranju dvodnevnog foruma o kinesko-afričkoj kooperaciji (FOCAC) u južnoafričkom Johannesburgu, kineski predsjednik Xi Jinping je najavio kako će Kina dati 60 milijardi dolara u pomoći i pozajmicama za afričke zemlje. U to će biti “uključeno pet milijardi dolara pozajmice s nultom kamatnom stopom, te 35 milijardi dolara za povlaštene objekte, izvozne kredite i koncesionarske pozajmice”. Xi je također najavio pomoć za borbu protiv suše na afričkom kontinentu napominjući sljedeće: “Kina je uvelike zabrinuta slabim ljetinama koje je uzrokovao El Nino u mnogim afričkim zemljama, osigurat ćemo 156 milijuna dolara pomoći u hrani za zemlje koje su pretrpjele štetu.”

Treba napomenuti kako je Kina osnovala FOCAC 2000. godine uz sudjelovanje 40 afričkih zemalja i njihovih ministara. 2006. godine Peking je bio domaćin prvog FOCAC summita na kojem je sudjelovalo 35 afričkih šefova država. Na tom samitu Kina je najavila da će odobriti pet milijardi dolara vrijednosti koncesijskih zajmova Africi. Taj veliki kineski ekonomski interes u Africi je izazvao šok valove u Washingtonu i državnoj riznici SAD-a, te MMF-u kojim dominira SAD. Tadašnji predsjednik kine – Hu je kasnije najavio stvaranje kinesko-afričkog Fonda za razvoj kako bi se ostvarile daljnje kineske investicije u Africi s jednom milijardom dolara početnih financiranja, za koje je smatrao da će u budućnosti narasti na sumu od pet milijardi američkih dolara.

Washingtonov odgovor preko smutljivaca Busha i Cheneya na kinesku ekonomsku kooperaciju s dugo zapostavljenim afričkim nacijama od strane MMF-a je bio stvaranje AFRICOM-a, radišnog Pentagonovog zapovjedništva koje je isključivo posvećeno borbi protiv kineskog utjecaja u Africi. Kako? S ratovima, obojenim revolucijama, arapskim proljećem, uništenjem Libije pod lažnim “Pravo na zaštitu” lukavstvom, kreiranjem terorističkih bandi u Maliju, nigerijskog Boko Harama, i tako dalje, sve dok vam ne pozli.

Sada, u Johannesburgu na drugom summitu šefova država i šestom ministarskom sastanku FOCAC-a, Peking najavljuje da će dati afričkim državama dodatnih 60 milijardi dolara za razvojne projekte i pomoć. Hoće li to imati pozitivan utjecaj za kineske interese? Naravno, a zašto ne bi? Hoće li Afrika od toga imati koristi? Još jednom, hoće. Za razliku od beskonačnih ratova NATO-a, ljudima je lakše, te se pojačava mir i stabilnost s izgradnjom infrastrukture za željeznice, sustavima za vodovode i navodnjavanja, te elektroenergetskim mrežama. To je temeljna činjenica ljudske povijesti.

Prije sastanka FOCAC-a Xi je posjetio Zimbabve, dugogodišnjeg kineskog saveznika, gdje je najavio zajmove za obnavljanje njegovog depresivnog gospodarstva. Potpisano je deset gospodarskih ugovora između Kine i Mugabea, predsjednika Zimbabvea, osobe koju su Britanci više puta pokušali svrgnuti od 1997. U Južnoj Africi, Xi je potpisao bilateralne sporazume i pakete s pozajmicom u vrijednosti od 6,5 milijardi dolara, uglavnom za izgradnju južnoafričke infrastrukture. Južnoafrički predsjednik Jacob Zuma je istaknuo kako se potpisalo sveukupno 26 ugovora između Južnoafričke Republike i Kine. Južnoafrička Republika je također članica zemalja BRICS-a kojeg čine – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika.

Kineski brzi put do EU

Uz rastuće gospodarske veze s bogatim i uglavnom Zapadom zapostavljenim afričkim kontinentom, Kina pokušava osigurati da njezin “Jedan pojas, jedna cesta” brza željeznička pruga dođe do zemalja Europske unije.

26. studenoga kineski premijer Li Keqiang je ugostio 16 europskih lidera u Suhzou povodom četvrtog summita Kina – središnja i istočna Europa (CEE). Forum, kojeg je inicirao Peking 2012., okupio je lidere iz Kine i 16 zemalja središnje i istočne Europe: Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Makedonije, Crne Gore, Poljske, Rumunjske, Srbije, Slovačke i Slovenije. Sve te europske zemlje imaju poteškoća zbog depresivne europske ekonomske situacije. Kineski mediji su ovaj sastanak nazvali “zlatnom prilikom” za produbiti suradnju. Uzimajući u obzir kinesku očaranost sa zlatom u zadnje vrijeme – Kina je nadmašila Južnoafričku Republiku postajući prva zemlja na svijetu glede rudarenja zlata – to bi moglo imati višestruka značenja.

S obzirom na, de facto, stanje koje je blizu rata i ekonomske sankcije EU-a – na čelu s Njemačkom, Francuskom, Ujedinjenim Kraljevstvom i Španjolskom, koje su uvedene kineskom bliskom partneru, Ruskoj Federaciji, Kina želi što prije završiti izgradnju njene velike euroazijske mreže brzih željezničkih pruga. Kako to Peking vidi, projekt službenog naziva “Jedan pojas, jedan most” bi kao hitni prioritet čvrsto postavio Kinu na tržišta Europske unije, te bi također ojačao oslabljeni kineski gospodarski rast.

Zemlje središnje i istočne Europe bi poslužile Kini kao predvorje za veća tržišta EU-a. Peking zna da je samo pitanje vremena kada će ratni huškači iz Washingtona i Wall Streeta naciljati i Kinu. Zasigurno znam kako Peking ima malo iluzija o geostrategiji Washingtona.

Veliki infrastrukturni projekti

Kineski premijer Li je rekao sudionicima summita kako Kina vidi regiju: “Locirana na istočnim europskim vratima i duž puta inicijative Pojasa i Ceste, CEEC uživa u popriličnoj prednosti za jačanje povezanosti”, te je dodao da Kina želi surađivati s njima, “kako bi se izgradila ekspresna linija Kina-Europa na moru i kopnu koja bi promovirala povezanost u Europi.”

Xinhua, službena kineska državna novinska agencija, je sumirala rezultate summita na sljedeći način, “infrastruktura će voditi do sveobuhvatne kooperacije” između Kine i zemalja CEE-a. Kina također daje ponude za konstruiranje željeznica, cesta i luka u Europi. Konkretno, Kina je potpisala ugovore s Mađarskom i Srbijom za izgradnju brzih željezničkih pruga između Budimpešte i Beograda. Izgradnja će početi prije kraja ove godine, a završit će se 2017. godine. Xinhua opisuje nove željezničke pruge kao “brze poveznice za uvoz i izvoz između Kine i Europe.”

Kina je svjetski lider u izgradnji brzih željezničkih pruga (brzina većih od 200 km/sat). Ta zemlja je izgradila više od 20,380 km brzih pruga u posljednjih deset godina, više od ukupne dužine svih svjetskih brzih željezničkih pruga, s dodatnih 16,775km na domaćem tlu koje su trenutno u izgradnji ili u tijeku planiranja. To ne uključuje vanjske euroazijske linije koje pripadaju projektu ‘Jedan pojas, jedna cesta’ koje Peking trenutno stvara.

Kina je danas svjetski predvodnik željezničke infrastrukture, dok Zapad, predvođen SAD-ovim patetičnim brojkama izgrađenih željeznica, sve više zaostaje. Kina je izgradila napredni šangajski ultra brzi magnetski levitirajući Maglev vlak koji doseže brzinu od preko 400 km/sat. To je najbrži redoviti vlak koju je razvila njemačka industrija tijekom 1980-ih godina, no koja je u Njemačkoj politički blokirana. U početku je Kina počela s razvojem željeznica velike brzine uglavnom s ugovorima o prijenosu strane tehnologije koje je potpisala s Alstoom, Siemensom, Bombardierom i Kawasaki Heavy Industries. Kineski inženjeri su nakon toga redizajnirali unutarnje komponente i izgradili autohtone vlakove koji mogu doseći brzinu do 380 km/h. Kina danas izvozi vlastitu tehnologiju brzih vlakova.

Brza željeznička pruga Mađarska-Srbija će biti dio većeg “ekspresnog pomorsko-kopnenog puta” koji će povezivati Kinu i Europu. U izjavi kineskih vlasti stoji sljedeće: “Ovaj ekspresni prolaz se proteže od luke Pirej u Grčkoj, na jugu, do Budimpešte u Mađarskoj, na sjeveru, a ići će preko Skoplja u Makedoniji i Beograda u Srbiji”. Iako Grčka nije bila dio summita između Kine i CEE, čelnici iz ostale tri zemlje – Mađarske, Makedonije i Srbije – su se sastali s Lijem te su se dogovorili da zajedno rade na projektu.

Li je također najavio da će Kina investirati u izgradnju i unaprjeđenje lučkih objekata na Baltiku, Jadranu i Crnom moru. Izjavio je da su “Hrvatska, Slovenija, Poljska, Litva i Bugarska već predložile jačanje suradnje u razvoju luka”. Projekti će se fokusirati na “kooperaciju proizvodnih kapaciteta između luka i industrijskih parkova obalnih regija Jadranskog mora, Baltičkog mora i Crnog mora”. Kineske kompanije će biti “glavni igrači u tim projektima”.

Kina će koristiti povlašteno financiranje kako bi osigurala da njezine tvrtke dobiju pristojan dio posla. Li je rekao: “Kina će pružiti povlaštenu potporu financiranja za one projekte koji koriste kineske proizvode i opremu u kooperaciji za proizvodne kapacitete”. Predložio je novu “financijsku tvrtku 16+1” kako bi se financijski poduprli takvi projekti “kroz poslovna sredstva”. S tim bi se izbjegla stroga ograničenja vezana za javni dug u EU. Vazil Hudak, slovački ministar gospodarstva je agenciji Xinhuai rekao sljedeće: “Cijela regija bi mogla biti zainteresirana za veće infrastrukturne projekte kao što su komunikacije, transport ili neke energetske infrastrukture između tih zemalja, poput plinovoda”.

Ni malo ne čudi da se Washington i američki oligarsi boje kako gube kontrolu nad svijetom. Kina, posebice u dogovoru s Rusijom i euroazijskim državama, vodi ekonomski preporod u razmjeru koji se nije vidio duže od jednog stoljeća.

Američki odgovor na to je švedski stol ratova – rat na Bliskom Istoku, rat u Ukrajini, politička destabilizacija brazilske predsjednice koja blisko surađuje s Kinom i Rusijom unutar BRICS grupe velikih zemalja u razvoju. Odgovorili su s obojenim revolucijama i ratovima za promjenu režima gdje god se to može zamisliti, od Uzbekistana, Makedonije, do Venezuele i dalje. Oni koji zaista gledaju što se događa zasigurno će primijetiti kontrast. Što se mene tiče, neizmjerno više preferiram miroljubive projekte izgradnje, naspram onih koji uništavaju.

F. William Engdahl je konzultant i predavač o strateškim rizicima, diplomirao je politiku na sveučilištu Princeton, te je autor bestsellera na temu nafte i geopolitike, piše ekskluzivno za online magazin “New Eastern Outlook”.