Košićevo prozivanje i pozivanje svećenika SPC-a da odustanu od osporavanja svetosti kardinala Stepinca istoga se trena uobličilo u medijsko žigosanje mitropolita Porfirij
Sisački biskup Vlado Košić kao da ima nadnaravne i proročanske političke moći, pogotovo otkako se javno svrstao među glavne promotore Karamarkove konzervativne revolucije. Sve češće se, naime, događa da njegove poruke i stavovi urode konkretnim političkim plodovima: Božo Petrov i Most nemušto su odustali od koaliranja s koalicijom Hrvatska raste odmah nakon što ih je Košić zbog toga politički prokleo, a njegovo prozivanje i pozivanje svećenika SPC-a da odustanu od osporavanja svetosti kardinala Alojzija Stepinca istoga se trena uobličilo u medijsko žigosanje mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija kao četničkog vikara i vođe koljača, koji samo što nisu, po Marku Juriču, počeli klati prolaznike u blizini pravoslavne crkve na zagrebačkom Cvjetnom trgu.
Prošlog mjeseca biskup Košić je nekoliko puta, uz ostalo i prilikom gostovanja u Bujančevoj ‘Bujici’ na Z1 televiziji, od SPC-a tražio da odustane od neargumentiranih zahtjeva i izjava o kardinalu Stepincu, a na istoj se televiziji Jurič obrušio na mitropolita Porfirija i zagrebačke svećenike SPC-a. Jurič je svoj postupak naknadno pojašnjavao i opravdavao sljedećim riječima: ‘Srpska pravoslavna crkva se ne ustručava, i to više nego gromoglasno, iznositi svoje mišljenje o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca. No zar ne bi bilo logičnije da Srpska pravoslavna crkva iznese mišljenje o nacifašističkom četništvu u svojim redovima, i onom povijesnom i onom aktualnom, i onom idejnom i onom tvarnom?’
Jurič, naravno, ima pravo kad tvrdi da među svećenicima SPC-a ima filočetnika koji i dan-danas zagovaraju četničke ideje i zločine te s pravom traži od SPC-a da se izjasni o četništvu i zločinima koje su oni počinili nad Hrvatima, Bošnjacima, pa i Srbima koji su im se suprotstavili u Drugome svjetskom ratu. Ali nema pravo sve zagrebačke pravoslavne svećenike, na čelu s mitropolitom Porfirijem, proglašavati četničkim vikarima i koljačima, ako ni zbog čega onda zato što je u Hrvatskoj zakonom propisano da je to govor mržnje koji se kažnjava, pa i privremenim ili trajnim oduzimanjem koncesije mediju u kojem se događa.
Je li biskup Košić zadovoljan što je mitropolit Porfirije proglašen četničkim vikarom i koljačem teško je reći sve dok se osobno o tome ne izjasni, ali znakovita je njegova šutnja kojom prati napade na zagrebačko-ljubljanskog mitropolita i pravoslavne svećenike, unatoč ponovljenom objašnjenju mitropolita Porfirija kako se prije pet godina u SAD-u našao u društvu pravoslavnih svećenika koji su pjevali četničku pjesmu, uz ograđivanje od četništva i ispriku svima koji su time bili pogođeni. Osim toga, nakon što je Vijeće za elektroničke medije primijenilo zakon i privremeno oduzelo koncesiju Z1 televiziji, stvari su otišle dalje od početnog žigosanja i razapinjanja mitropolita Porfirija: na masovnom i dobro organiziranom prosvjedu, otvoreno i prkosno proustaški opredijeljenom, Vijeće za elektroničke medije i njegova predsjednica Mirjana Rakić proglašeni su filočetnicima i hrvatskim neprijateljima, verbalno protjerani iz Hrvatske, a i svima drugima u ovoj zemlji poručeno je da mečka može zaigrati i pred njihovim vratima nađu li se na putu konzervativnoj ‘domoljubnoj’ revoluciji, koja je nanovo počela teći.
Zdrave ‘domoljubne’ snage opet marširaju gradskim ulicama i političkim i državnim institucijama, a i ovaj su im put na udaru oni koji su u manjini i s kojima se najlakše obračunati. O tome zorno svjedoči i odluka Karamarkove političke uzdanice, ministra kulture Zlatana Hasanbegovića, da smijeni Povjerenstvo za neprofitne medije i najavi ukidanje njihova subvencioniranja, jer je navodno bilo ideološki obojeno, netransparentno i namijenjeno privilegiranim novinarskim uhljebima i parazitima. To što je riječ o tek nekoliko internetskih portala za koje piše stotinjak uglavnom nezaposlenih ili potplaćenih novinara (za honorare zbog kojih i oni među kolegama koji ih nazivaju parazitima ne bi kompjutor ni pogledali, a kamoli što istražili i napisali!), nebitno je i ministru i onima koji ga zdušno podržavaju. Jer važno je jedino da je u startu odaslana poruka da je stigla nova vlast i da se opet valja prestrojiti i s njom uskladiti – oni koji to neće učiniti, ostat će bez državnih subvencija ili će na druge načine biti ugušeni, pa i naručenim prosvjedima pod njihovim prozorima. Zato bi oni koji i u velikim i navodno tržišno uspješnim medijskim kućama sada likuju zbog Hasanbegovićevog obračuna sa, kako tvrde, subvencioniranim medijskim parazitima, uskoro mogli na svojoj koži osjetiti da se ne radi o novoj strateški osmišljenoj medijskoj politici koja će poticati kvalitetno, objektivno i neovisno novinarstvo. Jer da je tako, ministar Hasanbegović i Oreškovićeva vlada jednako bi postupili prema svim medijima koje država subvencionira i svima ukinuli subvencije, pa i nižu stopu PDV-a kao najizdašniju među njima, a od koje najviše koristi imaju upravo najveći medijski izdavači i njihove uredničke i novinarske uzdanice i favoriti, dok im golema većina zaposlenih služi kao tegleća marva koja ih mora slušati i šutjeti, a pritom je potplaćena ili slabo plaćena.
Utjerivači straha opet su dobili priliku da zavode ‘domoljubni’ red u medijima i čitavom društvu. Sve je to već mnogo puta viđeno: još kao student politologije Bujanec se iskazao organiziranjem prosvjeda kojim je zastrašivao profesora Jovana Mirića i silio ga da ranije ode u mirovinu, a i kasnije je kao mlada snaga desnice naprosto uživao u tome da svoje neistomišljenike propitkuje plaše li se njega i njegovih zapjenjenih pajdaša kad se nađu u njihovoj blizini. I tada mu se, naime, sva politička pamet svodila na sijanje straha među ljudima. Bujanec i njemu slični opet su pušteni s lanca da progone četničke vikare i koljače, partizanske i komunističke zločince, izdajnike i rušitelje hrvatske države, a potom redom sve one koji se ne uklone i poklone konzervativnoj revoluciji, koju će još jednom pokušati provesti do ‘trijumfalnog’ kraja.
Biskup Košić već je poslao poruku Boži Petrovu i mostovcima kad su zaglavinjali i krenuli sklapati koalicijski brak s lijevo-liberalnom koalicijom, a prosvjedni marš zagrebačkim ulicama i filoustaški dernek pod prozorima Vijeća za elektroničke medije i mostovcima i svima drugima koji sada o tome šute jasno poručuje da se isto može ponoviti i pod njihovim prozorima ako stanu na put ‘domoljubnim’ revolucionarima. Jučer su vježbali pod prozorima Zorana Milanovića, ovih dana pod prozorima VEM-a i Mirjane Rakić, a tek ćemo vidjeti kome će sutra krenuti u goste. Osim ako nam i tu adresu ranije ne najavi biskup Vlado Košić.