Bivši grčki ministar financija Janis Varufakis s bliskim će suradnicima, među kojima je i naš filozof Srećko Horvat, u Berlinu 9. veljače predstaviti svoju inicijativu za osnivanje paneuropskog pokreta DiEM25, koji će se boriti za radikalnu demokratizaciju Europe. Na predstavljanju se očekuju predstavnici većine lijevih i zelenih stranaka Europe, sindikati i razni pokreti, a podršku osnivanju pokreta dala su i imena poput Slavoja Žižeka, Juliana Assangea i Briana Enoa.
Prije rasprodanog događaja, ekskluzivno u Hrvatskoj donosimo manifest novog političkog pokreta istodobno kad i mediji u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Grčkoj…
Predstavljanje manifesta možete pratiti na live streamu ovdje
DiEM25
Pokret za demokraciju u Europi 2025 (Democracy in Europe Movement 2025)
EU će se demokratizirati.
Ili će se dezintegrirati.
MANIFEST ZA DEMOKRATIZACIJU EUROPE
Unatoč svoj zabrinutosti zbog globalne kompetitivnosti, migracija i terorizma, samo jedan scenarij stvarno užasava Sile Europe: Demokracija! Oni govore u ime demokracije, ali bi je u stvarnosti negirali, protjerali i potisnuli. Oni žele kooptirati, izbjeći, korumpirati, mistificirati, uzurpirati i manipulirati demokracijom kako bi uništili njezinu energiju i zauzdali njezine mogućnosti.
Jer vladavina europskih naroda i vlada od strane demosa zajednička je noćna mora:
– briselske birokracije (i njezinih više od 10.000 lobista)
– njezinih inspektorata i Trojke, koju su formirali zajedno s neizabranim „tehnokratima“ iz drugih međunarodnih i europskih institucija
– moćne Eurogrupe, koja nema utemeljenja ni u pravu ni u ugovorima
– spašenih bankara, fond-menadžera i oporavljenih oligarhija, koje neprestano omalovažavaju mnoštvo i njihov organiziran izraz
– političkih stranaka koje se pozivaju na liberalizam, demokraciju, slobodu i jednakost, a da bi, kada uđu u vladu, izdale svoje osnovne principe
– vlada koje potpomažu okrutnu nejednakost implementirajući poražavajuće mjere štednje
– medijskih mogula koji su raspirivanje straha pretvorili u umjetničku formu i veličanstven izvor moći i profita
– korporacija u ortaštvu s tajnim državnim agencijama koje ulažu u isti strah kako bi promovirale tajnovitost i kulturu nadzora koja oblikuje javno mnijenje u skladu s njihovom voljom.
Europska je unija bila izvanredno postignuće, povezala je u miru europske narode koji govore različite jezike, uronjene u različite kulture, dokazujući da je diljem kontinenta koji je, ne tako davno, bio dom ubojitog šovinizma, rasizma i barbarstva, moguće stvoriti zajednički okvir ljudskih prava. Europska je unija mogla biti poslovični svjetionik koji svijetu pokazuje da se mir i solidarnost mogu istrgnuti iz ralja stoljetnog sukoba i netrpeljivosti.
Danas, međutim, zajednička birokracija i zajednička valuta dijele europske narode koji su se počeli ujedinjavati unatoč različitim jezicima i kulturama. Savez kratkovidnih političara, ekonomski naivnih dužnosnika i financijski nekompetentnih “stručnjaka” ropski se pokorava ukazima financijskih i industrijskih konglomerata, odbijajući Europljane i potpirujući opasan antieuropski zaokret. Narodi se okreću jedni protiv drugih. Nacionalizam, ekstremizam i rasizam bude se ponovo.
U srcu naše dezintegrirajuće Europe leži obmana: visokopolitički, nerazumljiv proces donošenja odluka od vrha prema dnu predstavlja se kao “apolitičan”, “tehnički”, “proceduralan” i “neutralan”. Njegova je svrha spriječiti Europljane da koriste demokratsku kontrolu nad svojim novcem, financijama, uvjetima rada i okolišem. Cijena te obmane nije samo kraj demokracije, nego i loše ekonomske politike:
– ekonomije Eurozone tjeraju se s ruba litice kompetitivnim mjerama štednje, što rezultira trajnom recesijom u slabijim zemljama i slabim investiranjem u ključnim zemljama
– članice Europske unije koje su izvan Eurozone udaljavaju se, tražeći inspiraciju i partnere u mračnim kutovima, gdje ih se najčešće dočekuje s nerazumljivim, prinudnim ugovorima o slobodnoj trgovini koji podrivaju njihovu suverenost
– nejednakost bez presedana koja otklanja nadu te mizantropija cvjetaju u cijeloj Europi.
Dominiraju dvije grozne opcije:
– povlačenje u čahure vlastitih nacionalnih država ili
– predaja briselskoj zoni bez demokracije.
Mora postojati neki drugi smjer. I postoji!
To je onaj kojem se službena “Europa” opire svakim djelićem svog autoritarnog mind-seta.
Val demokracije!
Naš pokret DIEM25 zaziva baš takav val.
Motivirajuća snaga iza DIEM25 jedna je, jednostavna, radikalna ideja: demokratizirajmo Europu! Jer, ili će Europa biti demokratizirana ili će biti dezintegrirana!
Naš je cilj da demokratiziramo Europu realističan. Nije ništa više utopijski nego što je to bila inicijalna izgradnja Europske unije. On je zapravo manje utopijski nego što je to pokušaj da se na životu održi postojeća antidemokratska, fragmentirajuća Europska unija.
Naš pokušaj da demokratiziramo Europu je hitan jer bi bez strelovitog početka moglo postati nemoguće oblikovati se u institucionaliziran otpor na vrijeme, prije nego što Europa prijeđe točku s koje nema povratka. Dajemo joj jedno desetljeće, do 2025. godine.
Ako ne uspijemo demokratizirati Europu unutar, najdulje, jednog desetljeća, ako europske autokratske sile pobijede u gušenju demokracije, EU će se srušiti pod svojom ohološću, rascijepit će se, a njezin će pad izazvati neviđene probleme svugdje, ne samo u Europi.
Zašto Europa gubi svoj autoritet i svoju dušu?
U poslijeratnim desetljećima u kojima je EU inicijalno izgrađen, nacionalne kulture revitalizirane su u duhu internacionalizma, nestajućih granica, zajedničkog napretka i povećanja standarda, što je približilo Europljane. U srcu integracijskog procesa bilo je, međutim, zmijsko jaje.
S ekonomskog polazišta gledano, Europska je unija počela život kao kartel teške industrije (koji je kasnije kooptirao vlasnike farmi), determiniran da fiksira cijene i redistribuira profite oligopola kroz briselsku birokraciju. Novonastali kartel i njegovi administratori sa sjedištem u Bruxellesu bojali su se demosa i prezirali ideju vladavine naroda.
Strpljivo i metodički, na scenu je stupio proces depolitiziranja decision-makinga, što je rezultiralo ustrajnim naporom da se demos izbaci iz demokracije, a proces formiranja politika obavije prožimajućim pseudotehnokratskim fatalizmom. Nacionalni političari obilato su nagrađeni za svoje mirenje s tim da se Komisija, Vijeće, Ecofin, Eurogrupa i ESB pretvore u zonu lišenu politike. Svatko tko se protivio procesu depolitizacije, označen je kao “neeuropski”, tretiran kao disonanca.
Tako je u srcu Europske unije rođena obmana koja je pridonijela institucionalnoj predanosti politikama što generiraju depresivne ekonomske podatke i poteškoće koje su se dale izbjeći. U međuvremenu su napuštena jednostavna načela koje je nekad samouvjerenija Europa razumjela:
– pravila moraju postojati da bi služila Europljanima, a ne obrnuto
– valute bi trebale biti instrument, a ne cilj sam po sebi
– jedinstveno tržište konzistentno je s demokracijom samo ako sadrži zajedničku obranu slabijih Europljana i okoliš koji je demokratski izabran i izgrađen
– demokracija ne može biti luksuz koji si mogu priuštiti samo kreditori, dok se ona odbija dužnicima
– demokracija je ključna za ograničavanje najgorih, samodestruktivnih poriva kapitalizma i za otvaranje prema novim vidicima društvene harmonije i održivog razvoja.
Kao odgovor na neizbježan neuspjeh europske kartelizirane socijalne ekonomije da se oporavi od Velike recesije nakon 2008., institucije EU-a koje su izazvale taj neuspjeh pribjegle su povećanom autoritarizmu. Što više guše demokraciju, što je manje legitiman njihov politički autoritet, to su jače sile ekonomske recesije i veća njihova potreba za daljnjim autoritarizmom. Tako neprijatelji demokracije stječu novu snagu dok gube legitimitet i prepuštaju nadu i prosperitet malom broju ljudi (koji u tome mogu uživati iza vrata i ograda koje su potrebne da bi ih zaštitile od ostatka društva).
Riječ je o dosad neviđenom procesu u kojem europska kriza okreće narode prema sebi i jedne protiv drugih, pojačavajući šovinizam i ksenofobiju. Privatizacija tjeskobe, straha od drugih, nacionalizacija ambicije i renacionalizacija politike prijete toksičnom dezintegracijom zajedničkih interesa, pri čemu Europa može samo patiti. Europska jadna reakcija na bankarsku i dužničku krizu, na izbjegličku krizu, potrebu za koherentnom vanjskom, migracijskom i protuterorističkom politikom – sve su to primjeri onoga što se dogodi kada solidarnost izgubi svoje značenje:
– narušavanje europskog integriteta prouzročeno slomom Atenskog proljeća te nametanje programa ekonomske „reforme“ koji je dizajniran da bi propao
– uobičajena pretpostavka da svaki put kada se mora učvrstiti državni proračun ili spasiti banka, najslabiji u društvu moraju platiti za grijehe najbogatijih rentijera
– stalna težnja za produktivnošću koja je s radnog mjesta protjerala demokraciju
– skandalozni pristup “ne u našem dvorištu” većine članica EU-a prema izbjeglicama koje dolaze na europske obale, koji ilustrira kako loš model vladanja Europom izaziva etički pad i političku paralizu te predstavlja dokaz da nakon pada unutareuropske solidarnosti slijedi ksenofobija prema neeuropljanima
– komična fraza do koje dođemo kada sastavimo tri riječi: “europska”, “vanjska” i “politika”
– lakoća kojom su europske vlade nakon strašnih napada u Parizu odlučile da rješenje leži u reaktiviranju granica, iako su većina napadača bili građani EU-a – što je samo još jedan znak moralne panike koja guta Europsku uniju nesposobnu ujediniti Europljane u zajedničkom odgovoru na zajedničke probleme.
Što treba poduzeti?
Realnost zahtijeva ispunjavanje pojedinih koraka unutar realističnog vremenskog okvira. Zbog toga će DiEM25 ciljati na četiri etape kojima bi do 2050. godine postigao istinski demokratsku, funkcionirajuću Europu.
Europljani se osjećaju kao da su ih europske institucije iznevjerile. Od Helsinkija do Lisabona, od Dublina do Krete, od Leipziga do Aberdeena. Osjećaju da im se velikom brzinom približava izbor između autentične demokracije ili dezintegracije. Moramo se ujediniti kako bismo osigurali da se Europa odluči za bolji izbor: autentičnu demokraciju!
Kad nas pitaju što želimo i kada to želimo, mi odgovaramo:
ODMAH: punu transparentnost pri odlučivanju.
– Sastanci Vijeća EU-a, Ecofina, FTT-a i Eurogrupe moraju se prenositi uživo.
– Zapisnici Upravnog vijeća Europske središnje banke moraju se objaviti nekoliko tjedana nakon održavanja.
– Svi dokumenti koji se odnose na krucijalne pregovore (TTIP, bailout-krediti, status Velike Britanije), a koji će utjecati na svaki aspekt budućnosti europskih građana moraju biti objavljeni na internetu.
– Obavezni registar lobista koji uključuje imena njihovih klijenata, njihove naknade i popis sastanaka s dužnosnicima (izabranima i neizabranima).
UNUTAR 12 MJESECI: suprotstaviti se ekonomskoj krizi kroz korištenje postojećih institucija i unutar postojećih EU-ugovora.
Europska kriza odvija se simultano na pet područja:
– javni dug
– banke
– neadekvatno investiranje
– migracije
– siromaštvo.
Svih pet područja trenutačno je u rukama nacionalnih vlada, koje su nemoćne dati odgovor. DiEM25 će predstaviti detaljne prijedloge za europeizaciju svih pet područja, istodobno limitirajući diskrecijska prava Bruxellesa i vraćajući moć nacionalnim parlamentima, regionalnim vijećima, gradskim vijećnicama i općinama. Predložene politike bit će usmjerene na novu ulogu postojećih institucija (kroz kreativnu reinterpretaciju postojećih ugovora i povelja) da bi se stabilizirale krize javnog duga, banaka, nedovoljnog investiranja i rastućeg siromaštva.
U ROKU OD DVIJE GODINE: Ustavna skupština.
Ljudi Europe imaju pravo razmatrati budućnost Unije i obavezu transformirati Europu (do 2025.) u punu demokraciju sa suverenim parlamentom koji poštuje nacionalno samoodređenje i podjelu moći s nacionalnim parlamentima, regionalnim skupštinama i općinskim vijećima. Da bi se to postiglo, mora se održati skupština s njihovim predstavnicima. DiEM25 će promovirati Ustavnu skupštinu koja će se sastojati od predstavnika izabranih na transnacionalnim listićima. Danas i sveučilišta, kada za financiranje istraživanja apliciraju u Bruxellesu, moraju sklapati prekogranične saveze. Na isti bi način izbori za Ustavnu skupštinu trebali zahtijevati listiće s kandidatima iz većine europskih zemalja. Takva Ustavna skupština imala bi moć odlučivanja o budućem demokratskom ustroju koji će zamijeniti sve postojeće europske ugovore unutar jednog desetljeća.
DO 2025.: provođenje odluka Ustavne skupštine.
Tko će donijeti promjene?
Mi, narodi Europe, imamo dužnost preuzeti kontrolu nad našom Europom od “tehnokrata”, suodgovornih političara i mutnih institucija.
Mi dolazimo iz svakog dijela kontinenta, ujedinjeni različitim kulturama, jezicima, naglascima, stranačkim pripadnostima, ideologijama, bojama kože, vjerama i koncepcijama dobrog društva.
Uobličujemo namjeru DiEM25 da se makne od Europe utjelovljene u “Mi, vlade” i “Mi, tehnokrati” u Europu “Mi, narodi Europe”.
Naša četiri načela:
– Nijedan europski narod ne može biti slobodan dok je ugrožena demokracija drugoga.
– Nijedan europski narod ne može živjeti dostojanstveno sve dok se to ne omogući drugome.
– Nijedan europski narod ne može se nadati napretku ako se drugoga gura u trajnu nesolventnost i depresiju.
– Nijedan europski narod ne može rasti bez temeljnih dobara za njegove najslabije stanovnike, bez ljudskog razvoja, ekološkog balansa i odlučnosti da bude slobodan od fosilnih goriva u svijetu koji mijenja sebe, a ne klimu planeta.
Udružujemo se u veličanstvenoj tradiciji europskih suboraca koji su se stoljećima borili protiv „mudrosti“ da je demokracija luksuz i da slabi moraju trpjeti.
Predani srcem, umom i voljom tim opredjeljenjima i odlučni u tome da napravimo razliku, proglašavamo:
Naš zalog
Pozivamo drage Europljane da nam se pridruže u kreiranju europskog pokreta koji nazivamo DiEM25:
– da se zajedno borimo protiv europskog establišmenta, koji duboko prezire demokraciju, kako bismo demokratizirali Europsku uniju
– da prekinemo redukciju svih političkih odnosa u odnose moći koji se maskiraju u obične tehničke odluke
– da birokraciju EU-a podvrgnemo volji suverenih europskih naroda
– da razmontiramo uobičajenu dominaciju korporativne moći nad voljom građana
– da ponovo politiziramo pravila koja upravljaju našim jedinstvenim tržištem i zajedničkom valutom.
Model nacionalnih stranaka koje formiraju krhke saveze na razini Europskog parlamenta smatramo zastarjelim. Dok je borba za demokraciju odozdo (na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama) nužna, ona je ipak nedostatna bez internacionalne strategije prema paneuropskoj koaliciji za demokratizaciju Europe. Europski se demokrati najprije moraju ujediniti, skovati zajedničku agendu i onda pronaći načine kako to povezati s lokalnim zajednicama i na regionalnoj i nacionalnoj razini.
Naš sveobuhvatni cilj da demokratiziramo Europsku uniju isprepleten je s ambicijom da se promovira samoupravljanje (ekonomsko, političko i društveno) na lokalnim, općinskim, regionalnim i nacionalnim razinama; da otvorimo koridore moći javnosti; da prigrlimo socijalne i civilne pokrete i da od birokratske i korporativne moći emancipiramo sve razine vlasti.
Inspirirani smo Europom razuma, slobode, tolerancije i imaginacije, koja je moguća putem sveobuhvatne transparentnosti, stvarne solidarnosti i autentične demokracije.
Težimo:
– demokratskoj Europi u kojoj sva politička moć proizlazi iz europskih suverenih naroda
– transparentnoj Europi gdje se sve odlučivanje odvija pod građanskim nadzorom
– ujedinjenoj Europi čiji građani imaju jednako zajedničkog na međunarodnom planu koliko i unutar država
– realističnoj Europi koja si postavlja zadatak radikalnih, ali dostupnih demokratskih reformi
– decentraliziranoj Europi koja koristi središnju moć kako bi maksimalizirala demokraciju na radnim mjestima, u gradovima, regijama i državama
– pluralističnoj Europi regija, etniciteta, vjera, nacija, jezika i kultura
– egalitarnoj Europi koja slavi razlike i prekida s diskriminacijom temeljenom na spolu, boji kože, društvenim klasama ili seksualnoj orijentaciji
– kulturnoj Europi koja koristi kulturni diverzitet svojih naroda i promovira ne samo svoje neprocjenjivo nasljeđe, nego i rad europskih disidentskih umjetnika, muzičara, pisaca i pjesnika
– socijalnoj Europi koja priznaje da sloboda uključuje ne samo slobodu od miješanja, nego i osnovna dobra koja pojedinca oslobađaju od eksploatacije
– produktivnoj Europi koja investicije usmjerava u zajednički, zeleni napredak
– održivoj Europi koja živi u okviru sredstava kojima planet raspolaže, minimalizirajući utjecaj na okoliš i ostavljajući što više fosilnoga goriva u zemlji
– ekološkoj Europi koja je angažirana na zelenoj tranziciji cijelog svijeta
– kreativnoj Europi koja oslobađa inovativnu snagu imaginacije svojih građana
– tehnološkoj Europi koja nove tehnologije stavlja u službu solidarnosti
– povijesno svjesnoj Europi koja traži bolju budućnost bez skrivanja od svoje prošlosti
– internacionalističkoj Europi koja ne iskorištava neeuropljane
– mirnoj Europi koja smanjuje napetosti na svom istoku i na Sredozemlju, koja djeluje kao bedem protiv sirena militarizma i ekspanzionizma
– otvorenoj Europi koja je otvorena prema idejama, ljudima i inspiraciji sa svih strana svijeta, koja ograde i granice shvaća kao znakove slabosti što u ime sigurnosti šire nesigurnost
– oslobođenoj Europi gdje privilegije, predrasude, deprivacija i prijetnje nasiljem nestaju, omogućavajući Europljanima da se rađaju u manje stereotipnim ulogama, da uživaju jednake šanse za razvoj svojih potencijala i da budu slobodni birati više od samo životnih partnera, radnih kolega i prijatelja.
Carpe DiEM25
Potpisnici manifesta:
Julian Assange, Veleposlanstvo Ekvadora u Velikoj Britaniji
Renata Avila, Gvatemala
Walter Baier, Austrija
Filip Balunović, Srbija
Julien Bayou, Francuska
Franco Bifo Berardi, Italija
Boris Buden, Austrija/Hrvatska
Daphne Buellesbach, Njemačka
Teodor Celakoski, Hrvatska
Eduard Chmelár, Slovačka
Georg Diez, Njemačka
Brian Eno, Velika Britanija
Michel Feher, Francuska
Dániel Fehér, Belgija
Jaroslav Fiala (glavni urednik u A2larm), Češka
Jaroslav Fiala, (politolog i novinar), Češka
James K. Galbraith, SAD
Susan George, Velika Britanija
Arthur Gibson, Velika Britanija
Boris Groys, Njemačka
Shaun Hargeaves-Heap, Velika Britanija
Silke Helfrich, Njemačka
Srećko Horvat, Hrvatska
Vedran Horvat, Hrvatska
Hjalmar Jorge Joffre-Eichhorn, Njemačka/Bolivija
Giorgi Khasaia, Gruzija
Giorgi Maisuradze, Gruzija
Christian Marazzi, Švicarska
Lorenzo Marsili, Italija
Doreen Massey, Velika Britanija
Sandro Mezzadra, Italija
Toni Negri, Italija
Andrej Nikolaidis, Crna Gora
Szilárd István Pap, Mađarska
Borka Pavićević, Srbija
Daniela Platsch, Austrija
Zoltán Pogátsa, Mađarska
Angela Richter, Njemačka
Daniel Richter, Njemačka
Artan Sadiku, Makedonija
Saskia Sassen, SAD
Gianluca Solera, Italija
Boaventura Sousa Santos, Portugal
Ivor Stodolsky, Finska/Njemačka
Lyndsey Stonebridge, Velika Britanija
Alexandra Strickner, Austrija
Rui Tavares, Portugal
Astra Taylor, SAD
Tomislav Tomasević, Hrvatska
Margarita Tsomou, Njemačka/Grčka
Biljana Vankovska, Makedonija
Mitja Velikonja, Slovenija
Hillary Wainwright, Velika Britanija
Krystian Woznicki, Njemačka
Jasmila Žbanić, Bosna i Hercegovina
Raul Zelik, Njemačka
Slavoj Žižek, Slovenija
Fintan Ο’ Toole, Irska