Zagreb, 02.02.2016 – Prvi slubeni sastanak predsjednice Kolinde Grabar-Kitaroviæ i premijera Tihomira Orekoviæa. Na fotografiji Kolinda Grabar-Kitaroviæ, Tihomir Orekoviæ. foto HINA/ Daniel KASAP / dk
U svojoj predsjedničkoj kampanji Kolinda Grabar-Kitarović samouvjereno je govorila o katastrofalnom stanju u SOA-i. Tvrdila je da ta obavještajna agencija nije ispunila svoju temeljnu zadaću, da se nije stručno isprofilirala i da se pretvorila u “stranačko zbrinjavanje kadrova” i centar koji se “koristi za međustranačke obračune”. Naravno, ona o tome ništa nije znala. U to se vrijeme Kolinda Grabar-Kitarović tek vratila u Hrvatsku nakon šest godina provedenih u inozemstvu, a i prije nego što je preselila u Washington i potom u Bruxelles nije se bavila obavještajnim sustavom.
Dakle, netko joj je sugerirao da je SOA pod vodstvom Dragana Lozančića upravo takva. Tko je to bio? Možda predsjednik njezine stranke Tomislav Karamarko, koji je od 2006. do 2008. godine bio na čelu te agencije. Podsjetimo, Karamarko je kao ravnatelj SOA-e imao dogovor s Mladenom Barišićem da zapošljava HDZ-ovce, nerijetko na samo jedan dan, te da ih zatim transferira u Carinsku upravu. Tako su njih dvojica zaobilazili obvezu javnih natječaja prilikom primanja u državnu službu. Karamarko, znači, niti iz daleka nije osoba koja bi imala pravo išta reći o stranačkom zbrinjavanju u SOA-i.
Predsjednica sada traži da joj se prepusti dio izvršne vlasti (FOTO: Hina)
Kako bilo, spomenute opaske Kolinde Grabar-Kitarović iz prosinca 2014. godine tada nisu imale odjeka, možda i zato što su njezine šanse za pobjedu na predsjedničkim izborima bile dosta mršave. No, ona je priredila iznenađenje i u drugom krugu porazila Ivu Josipovića. Ali, po preuzimanju predsjedničke dužnosti nije više javno postavljala pitanje rada SOA-e. Ispostavilo se zato što je iščekivala pad Zorana Milanovića, koji nije imao sluha za želje Kolinde Grabar-Kitarović za smjenu Lozančića. Nisu prošla ni dva tjedna otkad je za premijera doveden Tihomir Orešković, a predsjednica Republike mu je s visine Pantovčaka poslala svoju odluku o razrješenju ravnatelja SOA-e. S tim da je prethodno napravljena medijska priprema u sklopu koje su „neslužbeni izvori“ iz Ureda predsjednice objašnjavali da je Kolinda Grabar-Kitarović ljuta na Lozančića zato što je nije izvijestio da SOA prati njezinog prijatelja i mecenu Zdravka Mamića.
To je, s obzirom na profil neformalnog šefa hrvatskog nogometa, samo po sebi zanimljivo, ali ipak je neusporedivo s odmjeravanjem političke moći koje je pokrenuo predsjedničin zahtjev Oreškoviću da i on potpiše otkaz Lozančiću. Upravo svjedočimo nečem čega nije bilo od stvaranja samostalne Hrvatske. Danas se, baš na slučaju čovjeka koji je tri i pol godine u tišini radio svoj posao, definiraju pozicije u novoj hrvatskoj križaljci moći.
Dragan Lozančić će otići, ionako mu u listopadu završava mandat, ali igra “tko će koga”, koja se odvija oko njega, imat će dalekosežne posljedice za hrvatsku politiku (FOTO: Hina)
Predsjednica je procijenila da je, nakon Milanovićevog odlaska iz Banskih dvora, stigao trenutak za njezin veliki iskorak. U prvoj godini mandata bila je trećerazredna figura, u skladu s ustavnim, pretežno protokolarnim, ovlastima, to ju je jako frustriralo i sada namjerava biti ozbiljan politički čimbenik. Ona smatra da joj Orešković to duguje, jer je tom do jučer praktično anonimnom korporativnom namješteniku omogućila da postane premijer. Mogla je, misli, raspisati prijevremene izbore, ali je pričekala Tomislava Karamarka i Božu Petrova da joj dovedu kandidata za mandatara. Bez nje, uvjerena je Kolinda Grabar-Kitarović, sadašnje Vlade uopće ne bi bilo. I stoga traži da joj se zauzvrat prepusti dio izvršne vlasti.
Predsjednici se činilo da taj Orešković, koji djeluje kao da nimalo ne razumije što ga je to točno snašlo, neće pružati nikakav otpor. Kad mu je uputila Lozančićevu razrješnicu bila je sigurna da će je premijer poslušno potpisati u roku nekoliko minuta. Međutim, kod premijera je, premda pojma nema o SOA-i, Lozančiću i Mamiću, proradio instinkt za samoodržanje i zaključio je da to ne smije odmah napraviti. Svojim ekspresnim potpisom, Orešković bi se u startu odrekao bilo kakvog političkog autoriteta. Kolinda Grabar-Kitarović bi ga jednostavno pregazila i učinila predmetom ismijavanja.
Tim se suprotstavio, u idućem će, kaže, razdoblju prikupiti sve relevantne informacije o Lozančićevom radu. To znači da ne vjeruje predsjednici, koja je pokušaj smjene ravnatelja SOA-e obrazložila njegovim navodnim kršenjem zakona. Vrlo je to delikatna situacija kad premijer javno iskazuje nepovjerenje predsjednici. Ona je zbog toga silno uznemirena. Toliko da je u srijedu čak dala izjavu novinarima i dopustila im tri potpitanja, što se nije dogodilo od predsjedničke kampanje. U tom je nastupu Kolinda Grabar-Kitarović ostavljala dojam sasvim slomljene osobe, praktično je molila Oreškovića da potpiše, jer bi ona to za njega učinila. No, premijer zasad odolijeva. Premda u Vladi ima ogromnih problema.
Predsjednici se činilo da taj Orešković, koji djeluje kao da nimalo ne razumije što ga je to točno snašlo, neće pružati nikakav otpor (FOTO: Hina)
Prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko i gotovo cijela Domoljubna koalicija, više manje eksplicitno, nagovaraju Oreškovića da izađe u susret predsjednici i otpusti “Milanovićevog špijuna Lozančića”. Karamarko je u lošim odnosima s Kolindom Grabar-Kitarović otkako mu nije povjerila mandat za sastavljanje Vlade, ali sada je na njezinoj strani zato što se i on boji da bi Orešković mogao pomisliti da je doista premijer. I Karamarku odgovara da predsjednik Vlade bude što slabiji, kako bi onda njegova pozicija bila jača. Ali, drugi potpredsjednik Božo Petrov ima posve drukčije interese. Šef Mosta se protivi smjeni Lozančića i podržava Oreškovića u kojem je prepoznao dragocjenog političkog saveznika. Što je Orešković stabilniji i autonomniji, to će se, s razlogom procjenjuje Petrov, Most lakše moći nositi s Karamarkovim HDZ-om, kojem oponira i kad je riječ o (ne)izboru Ranka Ostojića za predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.
Zbog svega navedenog te ogorčene borbe za političku moć, Lozančić se, iako i dalje šuti, prometnuo u pravu medijsku zvijezdu. Na kraju će on otići, ionako mu u listopadu završava četverogodišnji mandat, ali igra “tko će koga”, koja se odvija oko njega, imat će dalekosežne posljedice za hrvatsku politiku.