Dok zbijamo šale na račun slabog korištenja hrvatskog jezika našeg novog premijera, nismo ni primijetili koliko nam se svega dogodilo. Polako postajemo u pravom smislu građevine, politikom sazidane i zabetonirane na klimavim temeljima nestabilne površine.
U roku od nekoliko mjeseci uspjelo je proklizati sve koliko-toliko stabilno.
Od najavljivanih pedeset ljudi na raspolaganju za izbor najboljeg rješenja za svako mjesto u vrhu vlasti, izbor je sveden na nekog tko ničim ne može opravdati ukazano povjerenje.
Kakvi su tek ostali, njih četrdeset devet?
Kako konačni rezultat poražavajućeg izbora kadrova ne bi izgledao toliko loše i dalje je u igri priča o reformama. Reforme bi mogle pomoći, kada u vlasti ne bi sjedile osobe kojima su imovinske kartice toliko zadužene da im je izgledniji osobni stečaj nego provođenje reformi.
Da su spremni osmisliti i provoditi reforme, reformirali bi sebe.
Za servisiranje državnih obveza potreban je novac. Ministar financija najavio je pojačano prikupljanje novca. Stoga se svako malo najavljuju nove koordinirane akcije inspekcijskih službi za nadzor u primjeni propisa. Mete su poduzetnici i obrtnici.
Jedini koji još vlastitim očima vide (u prolazu) gotov novac.
Daljnje osmišljavanje rješavanja državnih problema a i neučinkovitih službenika, posao i odgovornost preusmjerava na poduzetnike. Tako oni nametnute obveze, poreze i doprinose sami sebi zadužuju, onda ih plaćaju pa se time razdužuju.
Na njih je prenesen teret sposobnosti i nesposobnosti, od lokalne uprave do vrha države. Za njih nema olakotnih okolnosti, braniteljskog statusa, ideologije, ljubavi niti zajedništva. Pred inspektorom, svaki poduzetnik odgovoran je sam.
Rasti ili propasti jedina im je opcija.