Karamarko je zbrojio dva i dva i na Mostove ucjene počeo odgovarati svojim ucjenama: zasad to radi u rukavicama jer se između ispriječio premijer Orešković, no nema sumnje da stisak postaje sve čvršći
U nešto više od mjesec dana vladanja Most se od ucjenjivača obreo u koži ucijenjenog. HDZ i Domoljubna koalicija stavili su već pregršt ultimatuma pred Božu Petrova i mostovce, prijeteći im ispod žita da će morati na nove parlamentarne izbore ako ne prihvate njihove zahtjeve. Tomislav Karamarko stupnjevito pojačava pritisak prema Petrovu i njegovu šarenom političkom društvu: nakon zahtjeva da se suglase s prijevremenom smjenom šefa SOA-e Dragana Lozančića ultimativno traži da prihvate Milijana Brkića kao ministra branitelja, a ovoga tjedna je pridodao i smjene u MUP-u i policiji jer su u njima na dužnostima još uvijek kadrovi bivše vlasti među kojima, navodno, ima i onih koji su ‘jednom nogom s druge strane zakona’.
Ako Karamarko nastavi u istom stilu, mostovci će se pogubiti u otkrivanju što je istina, a što laž u njegovim optužbama, a i DORH će imati pune ruke posla istražujući Karamarkove optužbe za kriminal: već istražuje njegovu optužbu da je Milanovićeva vlada na izborima pokrala HDZ, morao bi istražiti i je li šef SOA-e doista kršio zakone, sada će isto morati učiniti i s optužbama protiv policijskih dužnosnika, a možda i s predizbornim optužbama o navodnom kriminalu u DUUDI-ju i drugim državnim institucijama i poduzećima.
Božo Petrov i mostovci pred HDZ-ovim naletom zasad su se sklonili iza premijera Tihomira Oreškovića, kojega su isturili kao štit o koji bi se mogli odbiti ‘domoljubni’ zahtjevi. Najprije su Lozančićevu sudbinu stavili u Oreškovićeve ruke, a potom su isto učinili i s Brkićevim promoviranjem u ministra branitelja. Prvotno borbeno protivljenje Lozančićevoj smjeni i traženje da se njegove navodne nezakonite radnje propitaju u parlamentu zamijenili su suzdržanošću i prepuštanjem Oreškoviću hoće li i kada supotpisati smjenu šefa SOA-e, koji je izgubio povjerenje predsjednice države i Domoljubne koalicije, ali je i javno optužen da je nezakonito radio. I u Brkićevu su slučaju odustali od kriterija kojih su se držali kod smjene kratkotrajnog ministra branitelja Mije Crnoje i isturili premijera Oreškovića da odluči hoće li u svojoj Vladi imati ministra koji je kršeći zakone i plagiranjem pokušao steći fakultetsku diplomu i za kojim se vuku repovi dvojbenog podizanja povoljnih bankarskih kredita. Crnoja je u Mostovu političkom aranžmanu zbog sličnih zaobilaženja zakona naglavačke izbačen iz Vlade, a mostovci se oko Brkića vrte kao mačak oko vruće kaše jer im je glavni tajnik HDZ-a prekrupan zalogaj, koji bi im mogao zapeti u grlu. Dodatno ih plaši i sve glasnije brundanje u braniteljskom šatoru u Savskoj ulici u kojemu Brkićevi puleni čekaju kao zapete puške da opet krenu iskazivati svoje nezadovoljstvo na zagrebačkim ulicama ili pod prozorima Banskih dvora. Razlog za nove prosvjede već imaju: kresanje proračuna namijenjenog Ministarstvu branitelja, i to navodno u aranžmanu zaostalih SDP-ovih kadrova, a neprihvaćanje Brkića kao njihova ministra bila bi kap koja bi ih iz šatora opet mogla preliti na ulice.
Most je u postizbornim pregovorima i sastavljanju Vlade bez ustezanja ucjenjivao svoje potencijalne, a potom i odabrane partnere, koristeći svoju poziciju parlamentarnog jezička na vagi. Svoje velike ucjenjivačke kapacitete mostovci su branili i dodatno jačali rigidnom homogenizacijom svojih saborskih zastupnika: brzopotezno su se riješili četvoro saborskih zastupnika koji su se usprotivili ucjenjivačkom plesu između Milanovićeve i Karamarkove koalicije, jer nisu povjerovali da ih mogu natjerati na sastavljanje troglave koalicije. Mostovci od ucjena nisu odustali ni nakon što se izjalovila tročlana koalicija, iako su im se ucjenjivački potencijali smanjili nakon izgona HRID-ovih zastupnika i Stipe Petrine zbog njihova naginjanja prema Milanovićevoj koaliciji. No odustali su od daljnjeg filtriranja svojih zastupnika, pa su ‘pomilovali’ skupinu mostovaca koji su, jednako kao Drago Prgomet, samoinicijativno u sitnim noćnim satima pregovarali s Milanovićem o parcijalnom koaliranju s Hrvatskom raste. Prgometa, Petrinu i dvije HRID-ove zastupnice zgazili su kao remetilački faktor i izdajnike, a ovaj put su svu krivnju svalili na Milanovićeva leđa i njegovo navodno vrbovanje skupine ‘nevinih’ mostovaca.
Već tada je bilo jasno da Most neće moći još dugo ucjenjivati svoje koalicijske partnere. Dodatno se to potvrdilo nakon što su premijer Orešković i Domoljubna koalicija, ali i moćni poduzetničko-financijski lobiji, zalupili Vladina vrata pred nosom Ivana Lovrinovića i njegova dijela mostovaca, iako se radilo o glavnom kreatoru Mostove gospodarske politike, koja je s njegovim marginaliziranjem i sama gurnuta u zapećak. To što se i Lovrinovićev trojac krotko pomirio sa svojom sudbinom zorno je pokazalo da ni njima, ali ni ostalim mostovcima nikako ne odgovaraju novi izbori i da su spremni štošta istrpjeti kako bi ostali dio vladajuće koalicije. Ucjenjivači su pokazali da su spremni pristati da i sami budu ucjenjivani.
Što duže ostane u koalicijskom braku s Domoljubnom koalicijom, Most smanjuje i svoje šanse da u hodu eventualno promijeni partnera i uglavi novu parlamentarnu većinu sa SDP-om i njegovim partnerima. I ta mogućnost već sada ponajprije ovisi o Milanovićevoj volji i procjeni isplate li se SDP-u više novi izbori ili još jedan krug političkog nadmudrivanja i mrcvarenja s politički amorfnim mostovcima, koji ni sami ne znaju tko im glavu nosi. Čak i eventualna pobjeda Zlatka Komadine na SDP-ovim izborima i njegovo koketiranje s Mostom ništa neće u tome promijeniti, jer SDP-ove ključeve u ovom saborskom mandatu drže Milanović i njegovi pristalice, pa ih se nikako ne može premostiti u eventualnom novom slaganju parlamentarne većine.
Karamarko je zbrojio dva i dva i na Mostove ucjene počeo je odgovarati svojim ucjenama i ultimatumima: zasad to radi u rukavicama jer se između Domoljubne koalicije i Mosta ispriječio premijer Orešković, pa mora biti oprezan kako se ne bi sukobio sa ‘svojim’ premijerom i gurnuo ga u Petrovljevo naručje, što bi bitno otežalo kroćenje mostovaca i preuzimanje svih ključnih poluga vlasti, koje mu zasad izmiču zbog neplaniranog izbornog podbačaja. No ne treba sumnjati da Karamarko i njegova konzervativna nacionalistička revolucija sve više napreduju i svojim zagrljajem sve snažnije stišću mostovce, koji im se polako predaju jer im se ne mogu suprotstaviti sa svojim papirnatim reformama, a još manje sa sve tanjim kadrovima koje su počeli skupljati u prolazu, na ulici ili na kavama po kafićima.