Kažu da je Willy Brandt bio političar koji se uzdigao iznad nacionalnog identiteta, vjere i rase. On je bio građanin svijeta i vjerovao da Njemačka i sve druge zemlje, ali i on, imaju obavezu da ga učine što boljim.
Na današnji dan prije stotinu godina rođen je Willy Brandt. On je bio prvi kancelar posljeratne Njemačke koji je posjetio Poljsku. Zemlju koju su Hitler i njegovi nacisti brutalno napali i okupirali. Bilo je to 7. decembra 1970. godine. Brandt odlazi u Varšavu 25 godina nakon okončanja rata s namjerom da potpiše sporazum o uzajamnom odustajanju od primjene sile i priznavanju posljeratnih granica.
Varšava je bila grad, u kojem su nacisti na stotine hiljada Jevreja sabili u geto, potom deportovali u koncentracione logore i ubili. Willi Brandt dobro zna da je potrebno da napravi izuzetan gest kako bi Poljsku zamolio za oprost i pomirenje. U pravo vrijeme i na pravom mjestu to mu i uspijeva.
Kada je položio vijenac na spomenik “herojima Varšavskog geta”, Willy Brandt nije spustio samo glavu, poklanjajući se žrtvama, već je pao na koljena. U tom položaju je ostao više od minute. Među prisutnima je zavladala mrtva tišina. Moglo se čuti samo škljocanje foto-aparata.
Gesta koja je dirnula cijeli svijet
Slike Willija Brandta na koljenima u Varšavi obišle su velikom brzinom cijeli svijet. I dan danas one su jedan od najznačajnijih momenata u njemačkoj istoriji. Brandt, koji se svo vrijeme borio protiv Hitlera, uzeo je na svoja pleća teret prošlosti ali ne i krivicu”. Francuski politolog Alfred Grosser se prisjeća tog velikog gesta Willy Brandta, objašnjavajući kako se Brandt zapravo svo vrijeme borio protiv Hitlera. “Brandt nije bio nizašta odgovoran, uzeo je međutim na svoja pleća teret prošlosti iako ni za šta nije bio kriv.”
I za Alfreda Grossera, koji je 1933. kao dijete roditelja Jevreja sa cijelom porodicom iz Frankfurta na Majni morao pobjeći u Francusku, Brandtovo padanje na koljena u Varšavi je i dan-danas istorijski događaj od ogromne važnosti. U Njemačkoj ali i u Poljskoj su tadašnjeg njemačkog kancelara Willyja Brandta neki oštro kritikovali, pa čak i prezirali. No svijetu je tada jedna druga stvar postala jasna. Willy Brandt je bio otjelovljenje jedne drugačije Njemačke, Njemačke koja vodi mirovnu politiku. Godinu dana nakon toga Willy Brandt je u Oslu dobio Nobelovu nagradu za mir.
Dijete XX stoljeća
Willy Brandt rođen je u Lübecku 18. decambra 1913. kao Herbert Ernst Karl Frahm. Njegov deda ga veoma rano dovodi u kontakt sa SPD-om. Kasnije on prelazi u radikalniju Socijalističku radničku partiju (SAP), kojoj se zabranjuje odmah po Hitlerovom dolasku na vlast. Pod lažnim imenom Willy Brandt u proljeće iste godine bježi u Norvešku. Od tamo se bori ne samo protiv Hitlerovog režima već i protiv svih fašističkih vladara u Evropi, pa tako i protiv Frankove fašističke diktature u Španiji.
Gesta koja je dirnula cijeli svijet
1947. vraća se u Njemačku, gdje je cijeli život slušao optužbe poput: “Jedno pitanje će gospodinu Brandtu biti dozvoljeno. Šta ste Vi radili 12 godina izvan Njemačke? Mi znamo šta ste radili!” Na ovaj način ga je Franz-Josef Strauss pokušao predstaviti kao izdajnika svoje domovine. Za francuskog politologa Alfreda Grossera je nevjerovatno kako su se tada u Njemačkoj neprijateljski odnosili prema Brandtu, što ilustrira na ovom primjeru. “Kod nas borci otpora zadržavaju čak i svoja imena koja su nosili u ilegali”, govorili su Brandtu ironično i dodavali. “To je jako lijepo i časno.”
Brandt i Kennedy
Uprkos velikom broju neprijatelja, Brandtu 1957. uspijeva da postane gradonačelnik Berlina. To je funkcija koja u vremena podijeljenosti Njemačke na četiri okupacione zone, zahtijeva puno diplomatskog umijeća ali i donosi veliki publicitet. I Kennedy je 1963. stojeći pored Willyja Brandta u Berlinu, izjavio: “Ich bin ein Berliner – Ja sam građanin Berlina”.
1966. Brandt postaje šef diplomatije Zapadne Njemačke a 1969. kancelar. Doživljava političke poraze, među kojima je i gradnja Berlinskog zida, protiv koje ništa nije mogao da poduzme jer su mu ruke bile potpuno vezane. Pa ipak svojom politikom malih koraka niže uspjehe na mukotrpnom putu približavanja Istoka i Zapada Evrope. Kada 1989. godine konačno pada Berlinski zid, to je i njegova zasluga.
Građanin svijeta
Willy Brandt je želio da učini svijet boljim
“Willy Brandt se uzdigao iznad nacionalnog identiteta, vjere i rase. On je u pravom smislu te riječi bio građanin svijeta”, kaže Sir Shridat Ramphal, bivši generalni sekretar Commonwealtha, koji je tijesno sarađivao sa Brandtom. “Brandt je vjerovao da Njemačka i cijeli svijet, ali i on kao građanin tog svijeta, imaju obavezu da ga učine što boljim.
Brandt nije bio samo pomiritelj Istoka i Zapada Evrope već i globalno gledano svjetskog sjevera i juga. Divili su mu se u cijelom svijetu, od Afrike do Azije. Brandt je posjedovao veliku sposobnost, objema stranama jasno staviti do znanja da je prevazilaženje podjele svijeta na bogate i siromašne u sopstvenom interesu obje strane
Izvor: tacno