Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni SOTT-ov prijevod članka autora Sergeja Glazjeva u kojem se osvrće na uzroke američkih geopolitičkih stavova i postupaka prema svijetu, te na negativne posljedice koje snosi EU zbog bespogovornog potčinjavanja interesima Washingtona, dok s druge strane Rusija nudi uzajamno poštivanje i suradnju među državama euroazijskog kontinenta.
Sergej Glazjev je istaknuti ekonomist, savjetnik ruskog predsjednika za regionalnu ekonomsku integraciju, te um koji stoji iza Euroazijske ekonomske unije
Ima li ikakvih osnova nadati se ukidanju američkih sankcija?
Sankcije su sastavni dio hibridnog rata koje SAD provode protiv nas. Oni to ne čine zato što im se ne sviđa ruska ‘aneksija’ Krima, nego iz objektivnih i subjektivnih interesa američkog establišmenta.
SAD gube hegemoniju: već sada proizvode manje robe i izvoze manje tehnologija nego Kina. Kina također sustiže Ameriku po broju znanstvenika i inženjera, a mnoge inovativne kineske tehnologije osvajaju tržišta svijeta. Kineska stopa razvoja peterostruko je viša od one SAD-a. Međunarodni sustav gospodarskih subjekata nedavno uspostavljen u Kini služi kao primjer novog svjetskog ekonomskog ustroja.
Gospodarski subjekti koji dominiraju u SAD-u, služeći financijskoj oligarhiji, destabilizirali su američki monetarni i financijski sustav, koji krahira otprilike dvaput godišnje. Uzroci globalne financijske krize iz 2008. nisu nestali i američki balon zaduženosti – financijske piramide sastavljene od derivativa i nacionalnog duga – još uvijek raste.
Prema teoriji sustava, ovaj proces se ne može nastaviti do unedogled. Američka oligarhija je očajna riješiti se svog bremena zaduženosti, zbog čega i provodi hibridni rat, ne samo protiv Rusije, nego i protiv Europe i Bliskog Istoka.
Kao što uvijek biva tijekom promjena u svjetskom ekonomskom poretku, zemlja koja gubi svoje vodstvo nastoji započeti svjetski rat radi kontrole nad periferijom. Pošto Amerikanci smatraju bivši sovjetski prostor svojom financijskom i ekonomskom periferijom, pokušavaju steći kontrolu nad njim.
Američki politički establišment je podignut na himerama geopolitičara devetnaestog stoljeća. Američki studenti na predavanjima iz političkih znanosti proučavaju temeljne engleske i njemačke geopolitičke ideje toga doba. Tada je najbitnije pitanje bilo kako srušiti Rusko carstvo, a oni još uvijek promatraju svijet iz perspektive ‘jastrebova’ XIX. stoljeća, kada je Velika Britanija pokušala spasiti svoju hegemoniju pokretanjem Prvog svjetskog rata, pa potom ostala bez svog kolonijalnog carstva poslije Drugog svjetskog rata.
To je ono što američki geopolitičari proučavaju u State Departmentu i Bijeloj kući, nastavljajući gledati na svijet kroz prizmu i hladnoga rata i britanskih konfrontacija s Rusijom i Njemačkom u devetnaestom stoljeću, a danas SAD otpočinju još jedan svjetski rat.
Kombinacija objektivnih problema američke financijske oligarhije i čudnovatog načina razmišljanja američkih geopolitičara prijeti svjetskim konfliktom. To nema nikakve veze sa Krimom. Bilo koji “razlog” bi bio dobar.
Trebamo djelovati po pitanju kontradikcija koje dovode SAD do agresivnog stajališta preopterećenog rizikom hibridnog rata s cijelim svijetom. Rusiju su izabrali kao svoj glavni cilj, a Ukrajinu – koju su okupirali, kao osnovno sredstvo destrukcije.
Kako bismo opstali pod ovakvim uvjetima, održali svoju suverenost i razvili svoju ekonomiju, trebamo izgraditi opću anti-militarnu koaliciju, slijediti našu strategiju prioritetnog razvoja, povratiti našu financijsku i ekonomsku suverenost, te provoditi euroazijsku integraciju. Kako bismo spriječili rat, trebamo realizirati predsjednikov cilj zajedničkog prostora razvoja od Lisabona do Vladivostoka. Vrlo je bitno uvjeriti naše europske partnere, isto kao naše partnere na Dalekom istoku i na Jugu da trebamo surađivati, ne tako da ih ucjenjujemo ili da im prijetimo, nego putem uzajamno korisnih projekata, udružujući naš ekonomski potencijal pritom poštivajući suverenitet svake države.
Možemo li popraviti odnose s EU-om i kako?
Kako bismo poboljšali kooperaciju s Europskom unijom, trebamo povratiti njen suverenitet. Prizor europskih političara među masom nacista na Euromajdanu pokazao je u kolikoj se mjeri degradirala europska politička kultura. Lideri EU-a nisu neovisni; oni su marionete SAD-a.
Američki mediji dominiraju europskim političkim prostorom, usađujući anti-ruske deluzije u svijest ljudi, zastrašujući ih takozvanom ruskom prijetnjom. Političari su prisiljeni postupati prema medijskim smjernicama koje su isporučene iz Washingtona kako bi osvojili glasove. To je dovelo do katastrofe koju danas gledamo u Briselu i drugim europskim gradovima koji su obuzeti strahom dok vlade ne uspijevaju omogućiti sigurnost.
Na nesreću, suverenost Europe se ne može ponovo uspostaviti samim uzdizanjem društvene svijesti. Problemi nisu stigli nenadano i niotkuda; oni su posljedica odbacivanja vlastitih nacionalnih interesa od strane europskog političkog staleža. Europa se suočava s iznimno tegobnim razdobljem tranzicije, tijekom koje nije čak ni partner, nego tek sjena Washingtona.
Europljani su izgubili osjećaj za pravac. Žive u mozaiku, rascjepkanom svijetu koji nema zajedničkih srodnosti. No, život će ih natjerati da se vrate u zbilju, i vjerujem u to da će u konačnici prevladati europska demokratska tradicija i humanizam.