Ima ljudi koji su upravo ponosni na svoje zablude i predrasude. Radije se odriču kandidature za simbolične i neprestane đačke pohvalnice, općeprihvaćenih društvenih konvencija, političke korektnosti, nego samih sebe zaglibjelih u blatu neprihvatljivih odnosa spram drugih i drukčijih, zapleteni u mreži pogrešnih uzajamnosti, stečenih kao naučeni otpor pritiskajućim oprugama dominantnih homogenizirajućih vrijednosti, ili, nasljeđenih na čuvanje i izvršenje od svojih predaka. Dosljednost na spasavanju od propadanja krivih pretpostavki, uvjerenost u ispravnost vlastitih stavova koja ima rušilački učinak na međusobnu povezanost ljudi- to su karakteristike njihovog psihološkog profila. Tu su pored nas. Ne manjka ih, kako bi rekli novinari štreberi s lokalne dalekovidnice, kad žele posebno istaknuti da nečega ili nekoga ima više nego dovoljno. Orbitiraju oko svojih velikih uzora ili sljedbenici oblijeću oko njih.
Jednog takvog sreo sam na buvljaku na gradskoj tržnici u Slavonskom Brodu, gdje su najbrojniji trgovci Romi. Prodaje se tamo krama koja još uvijek ima uporabnu vrijednost. Iznošeno ne znači da je za baciti u smeće. Staro još uvijek ima važnost za nekoga. Zarađuju na taj način trgovci, pristigli tko zna od kuda sve. Uglavnom, u potrazi za knjigama, dolazim s obližnje, od buvljaka jedva razdvojene, zelene tržnice. Prije nekoliko dana uputio sam se prema buvljaku iz Gundulićeve ulice. Ispred mene muškarac u pedesetima objašnjavao je svom, desetak godina mlađem, prijatelju:
– Sad ćeš vidjeti kakva Cigani govna prodaju, a vidi vozni park ispred nas. Pogledaj, molim te, u čemu su dovukli svu tu robetinu. Koje su to pile. Obrati pažnju, sve je to njihovo. Kurac su oni to zaradili od prodaje stareži. Lopine su to! Bili i ostali. Oduvijek. Meni oni ne mogu. Smrdljivci. Bagra.
Pričekam da dvojac prođe, pa snimim parkirana kola (iza njih je buvljak) koja se mogu kupiti za par stotina eura, najviše za dvije tisuće. Krš, više manje. Ali, u očima ponosnog bijelog čovjeka radi se o luksuzu, kupljenom za ukradene novce. On misli da ako se prodaje krama da se onda mora dovesti konjima i kolima, na biciklima, u prikolicama, u zavežljajima na leđima. On je uvjeren da su Romi niža bića sklona muljaži, prijestupima. Ne libi se bez ijedne činjenice tvrditi da se radi o sumnjivom nesrazmjeru između onoga što imaju i količine koje prodaju. On sumnja u poštenje svih njih.
Predrasude tog stvora, opsesivne po svojoj naravi, izlaze iz njega kao konačni sud, zapravo osuda odavno donešena, bez dokaza i svjedoka. On je srditi znalac stanja stvari, opasan po namjerama, neumoljivi zastupnik svjetonazora o potrebi nemješanja s tamnijim svijetom, o čistoći rase, on je hodajući idiot bez moralnih obzira i suosjećanja. Mnijem da je svoju uzbuđenu netrpeljivost pretvorio u ritalnu galamu, u huškanje. On je uvrijeđen kako ljudi ne razumiju o kakvoj se opasnosti radi.
Čini mi se da sam čistunskog kretena nešto kasnije vidio kako kupuje polovne radne cipele. Skakao je sebi u usta, doprinosio voznom parku ispred buvljaka, kako bi ga valjda opet mogao isticati kao “ciganska posla”.